Gotovo svatko je barem jednom doživio isti scenarij. Nakon obilnog obroka osjećate se potpuno siti, gotovo pretrpani, i sigurni ste da ne možete pojesti ni zalogaj više. A onda netko spomene desert. Odjednom se javlja prostor, ne u želucu, već u mislima. Iako zvuči paradoksalno, znanost potvrđuje da taj osjećaj nije umišljen.

Fenomen koji se često naziva “posebnim mjestom za desert” ima vrlo stvarno fiziološko i psihološko objašnjenje. Iako se često misli da je želudac poput posude koja se jednostavno napuni do kraja, on je zapravo iznimno prilagodljiv organ. Kako jedemo, mišići želučane stijenke se opuštaju i šire, omogućujući dodatni unos hrane bez trenutačnog osjećaja nelagode. Posebno se to odnosi na laganiju, mekšu i slatku hranu, koja zahtijeva manje mehaničke obrade i lakše prolazi kroz probavni sustav, piše The Conversation.

Mozak je krivac za ovaj fenomen

No pravi razlog zašto desert gotovo uvijek “stane” krije se u mozgu. Osim fizičke gladi, postoji i tzv. hedonistička glad, želja za hranom potaknuta užitkom, a ne potrebom za energijom. Slatka hrana snažno aktivira centre za nagradu u mozgu, osobito one povezane s dopaminom, neurotransmiterom odgovornim za osjećaj zadovoljstva i motivacije. Upravo zato desert može djelovati neodoljivo, čak i kada tijelo objektivno više ne treba energiju.

Freepik

Važnu ulogu igra i fenomen poznat kao senzorna sitost. Kada dugo jedemo istu vrstu hrane, mozak postupno smanjuje interes za nju. No promjena okusa, teksture ili temperature, primjerice prelazak s slanog obroka na slatki desert ponovno aktivira apetit. Drugim riječima, mozak reagira na novost, a ne na stvarnu glad.

Psihološki efekt

Osim bioloških mehanizama, važnu ulogu ima i psihološki aspekt. Desert je u mnogim kulturama povezan s nagradom, slavljem i opuštanjem. Od djetinjstva učimo da slatko dolazi na kraju obroka, često kao znak zadovoljstva ili nagrade. Ta emocionalna povezanost ostaje s nama i u odrasloj dobi, zbog čega desert doživljavamo kao nešto “posebno”, a ne samo kao hranu. Važno je naglasiti da ova pojava sama po sebi nije negativna. Uživanje u desertu ne znači gubitak kontrole, već odraz složenog odnosa između tijela, mozga i navika. Problem nastaje tek kada se takvi obrasci pretvore u svakodnevnu naviku bez mjere.

Nutricionistica otkriva kako uživati u blagdanskoj hrani bez gomilanja kilograma

U konačnici, činjenica da uvijek “ima mjesta za desert” nije znak slabosti, već dokaz koliko je ljudski organizam sofisticiran. Razumijevanje tog procesa može nam pomoći da svjesnije biramo, uživamo bez grižnje savjesti i održimo zdrav odnos prema hrani.