Strah da nešto propuštamo možda ne utječe samo na naše mentalno zdravlje i korištenje društvenih mreža, već i na ono što jedemo. Novo istraživanje pokazuje da bi FoMO, poznati osjećaj tjeskobe zbog dojma da drugi doživljavaju nešto bolje ili zanimljivije od nas, mogao biti povezan s kompulzivnim prejedanjem i takozvanom “ovisnošću o hrani”.

Znanstvenici upozoravaju da neki ljudi hranu koriste kao način smirivanja stresa, anksioznosti i emocionalne nelagode. Upravo zbog toga ultra-prerađena hrana bogata šećerom i mastima kod određenih osoba može aktivirati obrasce nagrade u mozgu koji potiču stalnu potrebu za hranom.

Hrvatska među najstarijim nacijama Europe: što to znači za zdravlje i sustav koji nas čuva?

Istraživanje objavljeno u časopisu Nutrients bavilo se povezanošću između FoMO-a, emocionalnog jedenja i kompulzivnog prejedanja. U njemu je sudjelovalo 227 osoba prosječne dobi od 49 godina. Rezultati su pokazali da osobe koje imaju izraženiji osjećaj FoMO-a češće jedu iz emocionalnih razloga, odnosno kada su pod stresom, usamljene, tjeskobne ili im je dosadno. Hrana im tada ne služi samo za utaživanje gladi, već postaje način kratkotrajnog osjećaja ugode i smirivanja.

Magnific

Pod pojmom “ovisničko jedenje” znanstvenici opisuju kronično pretjerano konzumiranje visokokalorične i ultra-prerađene hrane uz osjećaj gubitka kontrole, stalne žudnje i nastavka prejedanja unatoč negativnim posljedicama za zdravlje, piše News Medical.

Zašto stres i anksioznost dodatno pogoršavaju problem?

Istraživači su otkrili da su osobe s višom razinom anksioznosti, stresa i depresivnih simptoma češće imale izražen FoMO i veću sklonost emocionalnom jedenju. Posebno se ističe pojam “nagrađujućeg jedenja”, odnosno jedenja vođenog osjećajem ugode, a ne stvarnom glađu. Takav obrazac ponašanja s vremenom može prijeći u naviku i povećati rizik od kompulzivnog prejedanja.

Dodaci prehrani nisu čarobno rješenje za mršavljenje, upozorava nutricionistica

Znanstvenici smatraju da bi društvene mreže također mogle igrati važnu ulogu. Konstantna izloženost sadržaju drugih ljudi, osjećaj uspoređivanja i dojam da stalno nešto propuštamo mogu dodatno pojačati emocionalni stres, a kod nekih osoba i potrebu za hranom kao oblikom utjehe.

Autori istraživanja naglašavaju da je riječ o preliminarnim rezultatima i da su potrebna dodatna istraživanja. Ipak, smatraju da bi budući pristupi liječenju kompulzivnog prejedanja trebali više pažnje posvetiti psihološkim obrascima, stresu i emocionalnim okidačima. Stručnjaci upozoravaju da problem često nije samo u hrani, već i u načinu na koji se ljudi nose s osjećajem tjeskobe, stresa i emocionalnog pritiska modernog načina života.