freepik
Dizajneri sve više obraćaju pažnju na senzorne sobe — posebne prostorije koje pomažu djeci s poremećajima senzorne obrade, uključujući i autizam, pružajući im siguran i smirujući prostor za regulaciju osjetilnih podražaja.
Takve sobe sve češće možemo pronaći u javnim prostorima — od zračnih luka do nogometnih stadiona. Primjerice, senzorna soba u Madison Square Gardenu u New Yorku opremljena je udobnim foteljama i taktilnim igračkama, služeći kao utočište od glasnih zvukova velikih sportskih događanja. No, takve sobe nisu samo za javne prostore — mnogi roditelji djece s autizmom izrađuju ih i u vlastitim domovima.
Prema Athini Papadopoulou, profesorici na New York Institute of Technology, senzorne sobe su sigurni prostori gdje osobe s osjetilnim poteškoćama mogu kontrolirati svoje reakcije na podražaje poput svjetla, zvuka i tekstura. Djeca i odrasli s autizmom, ADHD-om ili drugim neurološkim i psihološkim poremećajima mogu biti preosjetljivi na takve podražaje , što kod njih izaziva nelagodu, anksioznost ili probleme s koncentracijom.
Senzorne sobe pomažu u smirivanju kroz prigušeno svjetlo, mekane materijale i umirujuće zvukove, potiču na stimulaciju dodavanjem taktilnih panela, vibracija ili dinamičnog osvjetljenja.
Kreativna direktorica Rose Praino osmislila je senzornu u sobu za djevojčicu s autizmom u obiteljskom penthouseu na Upper West Sideu u New Yorku.
„Koristila sam ton, ritam i ponavljanje kako bih stvorila vizualnu predvidljivost, a zatim sam dodala akustičnu mekoću kako bih potaknula tišinu i osjećaj ugode“, kaže Praino. Svaki materijal u prostoru pažljivo je odabran zbog svog umirujućeg djelovanja na osjetila – od prirodnog hrastovog drva do mekanih vunenih i pamučnih tkanina.
Praino smatra da su prednosti senzorskih soba univerzalne; takvi prostori mogli bi predstavljati budućnost dizajna, gdje su elementi povezani sa zdravljem u izravnom dijalogu s estetikom kako bi odgovarali specifičnim potrebama svakog korisnik
Kako ističe Papadopoulou, ne postoji univerzalni pristup u dizajniranju senzornih soba jer se autizam javlja u spektru i svaka osoba ima jedinstvene potrebe. Primjerice, prirodni tonovi zelene i plave, pa čak i posebni tepisi koji podsjećaju na prirodu, odabrani su kako bi potaknuli smirenost i igru. Teksture u sobi variraju – od mekanih tepiha do tvrđih površina i mekanih penjalica koje pomažu u razvoju motoričkih sposobnosti.
Neki mališani s autizmom su senzorski „tražitelji“, koji vole aktivnije podražaje. Za jednu takvu obitelj u Los Angelesu dizajnirana je senzorna soba koja podržava intenzivnu terapiju kod kuće, ali i pruža topli, udoban i prirodan ambijent. Roditelji su željeli izbjegavati klinički izgled — željeli su prostor koji je zabavan i podsjeća na igru na otvorenom.
Stručnjaci savjetuju da senzorna soba mora biti sigurna i funkcionalna, bez pretrpanosti koja može dovesti do pretjerane stimulacije. Važno je imati dovoljno prostora, mekane materijale, prigušeno svjetlo i dobar sustav za pohranu stvari.
Kako naglašavaju dizajneri, nema jedinstvenog recepta za savršenu senzornu sobu – sve ovisi o individualnim potrebama djeteta. Personalizacija je ključ uspjeha.
A.A.