Mnogi roditelji vjeruju da će jednostavna zabrana slatkiša, gaziranih pića ili grickalica pomoći djeci da jedu zdravije. No, čini se da takav pristup često vodi suprotnom učinku. Djeca odrastaju u svijetu u kojem imaju sve više izbora, susreću različite obiteljske navike i prije ili kasnije dolaze u doticaj sa “zabranjenim” namirnicama. Upravo zato pedijatrica i profesorica novinarstva i pedijatrije na Sveučilištu New York, dr. Perri Klass, upozorava da stroge zabrane mogu stvoriti probleme, prenosi The Washington Post.

Kako objašnjava, zabrana određene hrane ne stvara zdrav odnos, nego pojačava privlačnost baš onoga što pokušavamo izbjeći. Taj učinak potvrđuje i pedijatrica dr. Nimali Fernando, osnivačica Doctor Yum Projecta, koja kaže: „Kada djeci zabranimo određenu hranu, ona postaje posebno privlačna, gotovo poput zabranjenog voća.“ Upravo taj “efekt zabranjenog voća” povezan je s većim rizikom za viši BMI u djece i s poremećajima hranjenja.

Kada su zdrave navike u pitanju najviše možete učiniti u prvim godinama djetetova života

Stručnjaci naglašavaju da roditelji u najranijem razdoblju imaju najveću kontrolu: tada stvaraju okruženje u kojem se nude raznovrsne, nutritivno bogate namirnice i postavljaju “ograde” koje usmjeravaju dijete prema zdravijim izborima. U toj fazi djeca trebaju često isprobavati novu hranu, prepoznati voće i povrće kao svakodnevni izbor i povezivati ih s dobrobiti za svoje tijelo.

Freepik

Kako djeca rastu i počinju češće boraviti izvan kuće, ključna strategija postaje razgovor. Roditelji trebaju objasniti da postoji razlika između hrane koju jedemo redovito i one koja pripada posebnim prilikama;  poput kolača na rođendanu ili slatkiša za Halloween. Pri tome pedijatri upozoravaju da se ne smije stvarati hijerarhija nagrada tipa: “Ako pojedeš brokulu, dobit ćeš kolač.” Takvi obrasci potiču djecu da nagrađuju emocije nezdravom hranom što je obrazac koji se često nastavi i u odrasloj dobi.

Zajedno za stolom

Dr. Klass posebno ističe važnost zajedničkog jedenja i stvaranja pozitivnog odnosa s hranom: uključivanje djece u kupovinu i pripremu obroka, kuhanje obiteljskih recepata i slavljenje posebnih prilika. Sve to stvara emocionalni okvir u kojem hrana nije sredstvo nagrade ili kazne, nego dio zajedništva.

Kako djeca počinju primjećivati različite prehrambene navike u drugim obiteljima, roditelji bi trebali objasniti razlike bez osuđivanja. To je prilika da se naglase vlastita pravila, ali i poštovanje prema tuđim izborima. Zabrane imaju mjesto jedino u situacijama stvarne opasnosti, primjerice kod alergija na hranu, kada je nužno da roditelji i dijete jasno znaju što nije dopušteno.

Prehrana djece: zdrave navike počinju u obitelji i školi

U konačnici, poruka je jednostavna: cilj nije savršena kontrola nego odgoj djece koja znaju birati. Kako kaže dr. Klass, najvažnije je pomoći djeci da izrastu u mlade ljude s “zdravim odnosom prema hrani i sposobnošću da samostalno donose dobre odluke”.