Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je epidemiju ebole u Demokratskoj Republici Kongo međunarodnom javnozdravstvenom prijetnjom. Epidemija je posebno zabrinjavajuća jer je uzrokovana rijetkom vrstom ovog virusa za koju ne postoji odobreno cjepivo, a zahvaćeno područje pogođeno je i oružanim sukobom.

Što je ebola i kako se širi?

Ebola je rijetka, ali smrtonosna virusna bolest. Virus prirodno živi u životinjama, najčešće u voćnim šišmišima, a na ljude se prenosi kontaktom s inficiranim životinjama ili konzumiranjem zaraženog mesa. Između zaraženih osoba virus se prenosi kontaktom s tjelesnim tekućinama poput krvi ili povraćenog sadržaja.

Gonoreju je sve teže suzbiti, upozorava WHO

Simptomi se pojavljuju između dva i 21 dana od zaraze. Bolest počinje naglo, nalik gripi — vrućica, glavobolja i umor — a potom se razvijaju povraćanje i proljev. U težim slučajevima može doći do zatajenja organa, a dio bolesnika razvija unutarnje i vanjsko krvarenje.

Zašto je ova epidemija drukčija?

Ovu epidemiju uzrokuje vrsta ebole poznata kao Bundibugyo, rijedak soj koji nije zabilježen više od desetljeća. Do sada je taj soj izazvao samo dvije epidemije, a bitku s bolesti je izgubilo oko trećine zaraženih.

Foto: Magnific

Upravo ta rijetka vrsta stvara posebne izazove: standardni krvni testovi na ebolu bili su negativni, jer su prilagođeni za češće sojeve. Uz to, za Bundibugyo ne postoji ni odobreno cjepivo ni lijek — iako su eksperimentalna cjepiva u razvoju, a postoji i nada da cjepivo za drugi soj (Zaire) pruža određenu razinu zaštite.

Kako je epidemija počela?

Prva poznata zaražena osoba bila je medicinska sestra koja je razvila simptome 24. travnja. Budući da se zaraza tjednima širila neprimijećeno, pravi opseg epidemije još nije poznat.

Medicinska sestra preminula je u Buniji, glavnom gradu provincije Ituri na istoku Konga, a njezino tijelo prevezeno je u Mongwalu — jedan od dva rudarska gradića u kojima je zabilježen najveći broj slučajeva. Kongoansko ministarstvo zdravstva navodi da se virus brzo proširio i zbog velikog broja ljudi koji su bili prisutni na pogrebu, što je bio slučaj i u ranijim epidemijama ebole.

Širenje spoznaje o epidemiji bilo je sporo jer su pogođene zajednice simptome isprva pripisivale natprirodnim uzrocima, zbog čega su bolesnici tražili pomoć u molitvenim centrima i kod tradicionalnih iscjelitelja umjesto u bolnicama.

Foto: Magnific/Grok

Gdje su zabilježeni slučajevi?

Uz Mongwalu, Rwamparu i Buniu, slučajevi su potvrđeni i u Gomi — najvećem gradu istočnog Konga s oko 850.000 stanovnika, koji je pod nadzorom pobunjenika. U ugandskoj prijestolnici Kampali jedna je osoba preminula, a druga se liječi — oboje su konganski državljani koji su nedavno boravili u toj regiji.

Što se poduzima?

Konganska vlada uputila je zdravstvene timove s zaštitnom opremom u Buniu. WHO i humanitarna organizacija Médecins Sans Frontières (Liječnici bez granica) uspostavljaju centre za liječenje. Stanovnicima je savjetovano da odmah prijave simptome, izbjegavaju kontakt s tijelima preminulih te ne jedu neprokuhano meso.

Afrički centar za kontrolu bolesti (Africa CDC) upozorio je na visok rizik širenja u susjedne zemlje — posebno Ugandu, Ruandu i Južni Sudan — te je najavio suradnju s tim zemljama na jačanju zaštitnih mjera.

Znači li ovo novu globalnu pandemiju?

Bez obzira što je WHO proglasio međunarodnu prijetnju zbog ove bolesti to ne znači da je u tijeku pandemija nalik covidu. Rizik za stanovnike izvan istočne Afrike ostaje minimalan.