Način na koji se povezujemo s drugima ne nastaje slučajno. Oblikuje se još u djetinjstvu, kroz odnos s roditeljima ili skrbnicima, a kasnije snažno utječe na naše partnerske i bliske odnose. Odgovara na pitanja kako doživljavamo bliskost, kako reagiramo na sukobe i koliko se osjećamo sigurno u odnosima. Razumijevanje vlastitog stila privrženosti može pomoći da bolje shvatimo svoje ponašanje i izgradimo stabilnije veze.

Psiholozi danas razlikuju četiri osnovna stila privrženosti: sigurni, anksiozni, izbjegavajući i dezorganizirani. Svaki od njih nosi specifične obrasce ponašanja koji se često prenose iz djetinjstva u odraslu dob, piše Verywell Mind.

Sigurni stil privrženosti

Osobe sa sigurnim stilom privrženosti osjećaju se ugodno u bliskim odnosima. Imaju povjerenja u druge, znaju postaviti zdrave granice i otvoreno izražavaju emocije. Ovaj stil povezan je s većim samopouzdanjem i sposobnošću izgradnje dugoročnih, stabilnih odnosa. Najčešće se razvija kod djece koja su imala dosljednu skrb punu razumijevanja i podrške.

Ovo su četiri kriterija koja pomažu u odabiru životnog partnera

Takve osobe lakše rješavaju konflikte i ne doživljavaju nesuglasice kao prijetnju odnosu. U stanju su tražiti pomoć i pružiti podršku bez osjećaja slabosti. Također, imaju realna očekivanja od partnera i odnosa, bez pretjerane idealizacije ili straha.

Anksiozni stil privrženosti

Kod ovog stila često je prisutan strah od napuštanja i stalna potreba za potvrdom. Osobe mogu biti nesigurne u odnosima i preispitivati osjećaje partnera. Prekid veze im posebno teško pada, a emocionalna stabilnost često ovisi o drugoj osobi.

Često su vrlo osjetljive na promjene u ponašanju partnera i sklone pretjeranom analiziranju. U odnosima mogu djelovati intenzivno, tražeći stalnu bliskost i pažnju. Istovremeno, teško im je osjećati unutarnju sigurnost bez vanjske potvrde.

Freepik

Izbjegavajući stil privrženosti

Osobe s ovim stilom naglašavaju neovisnost i teško se emocionalno otvaraju. Bliskost im može predstavljati nelagodu pa se često povlače ili izbjegavaju dublje povezivanje. Iako naizgled djeluju samostalno, takav obrazac može otežati stvaranje kvalitetnih odnosa.

Često potiskuju emocije i izbjegavaju razgovore o osjećajima. Mogu imati potrebu za kontrolom i distancom kako bi zadržali osjećaj sigurnosti. U stresnim situacijama radije se povlače nego da traže podršku.

Dezorganizirani stil privrženosti

Ovaj stil kombinira elemente anksioznog i izbjegavajućeg ponašanja. Osoba može istovremeno tražiti bliskost i bojati je se. Najčešće je povezan s ranijim iskustvima nestabilnosti, zanemarivanja ili traume. Ponašanje može biti nepredvidivo, s naglim promjenama u odnosu prema partneru. U jednom trenutku osoba može biti vrlo povezana, a već u sljedećem se povući. Ovakav stil često donosi unutarnji konflikt i otežava izgradnju stabilnih odnosa.

Treba li veza stalno „novo uzbuđenje“? Stručnjakinja objašnjava što je ključ intimnog zadovoljstva

Privrženost utječe na način na koji gradimo odnose, komuniciramo i nosimo se s emocijama. Koncept je razvio psiholog John Bowlby, koji je naglasio da rana iskustva stvaraju temelje za kasnije odnose. Njegov rad nadogradila je Mary Ainsworth, koja je dodatno definirala obrasce ponašanja u odnosima.

Može li se stil privrženosti promijeniti?

Iako nastaje u djetinjstvu, stil privrženosti nije trajno zadan. S vremenom se može mijenjati, osobito uz svjesni rad na sebi. Prepoznavanje vlastitih obrazaca prvi je korak. Razgovor s terapeutom, razvoj emocionalne regulacije i izgradnja zdravih odnosa mogu pomoći da se nesigurni obrasci postupno zamijene stabilnijima.

Važno je razumjeti da pojedina iskustva ne određuju cijeli naš život. Stil privrženosti nije etiketa, već alat za bolje razumijevanje sebe i svojih odnosa.