Tinejdžerske su godine prepune novih osjećaja, izazova i učenja o svijetu i samome sebi. Ovo je razdoblje kad se miješaju brojni utjecaji ljudi oko nas, ali u suvremeno doba i oni online koji nisu uvijek baš tako pozitivni. Ne čudi zato što se mnogi mladi ljudi povedu za onime što su čuli na internetu te počinju slijepo slijediti primjer osobe koja im se iz nekog razloga sviđa. Vrlo često riječ je o influencerima koji zagovaraju različite nove dijete koje obećavaju “savršenu figuru”. No nisu problem samo influenceri, već i njihova okolina koja također pokušava pratiti trendove pa posljedično dolazi do vršnjačkog pritiska i želje da se mlada osoba uklopi ponašanjem i izgledom. Zbog svega toga ponekad tinejdžeri razviju poremećaje hranjenja, a o temi danas razgovaramo sa specijalisticom kliničke psihologije Ivanom Garašić.

Poremećaji prehrane kod tinejdžera obično se počinju pratiti tek kada problem postane vidljiv s obzirom na promjene u prehrani, tipu hrane koji dijete unosi, načinu na koji vježba, dnevnom ritmu i odnosu prema svom tijelu. Ipak, poremećaji u prehrani znatno su složeniji i problemi počinju mnogo ranije nego roditelji primijete ove simptome.

Pet znakova da je vaše dijete možda razmaženo i kako to promijeniti

“Prvenstveno, kad govorimo o poremećajima prehrane, govorimo o potrebi za kontrolom nad određenim aspektima vlastitog života, pri čemu hrana i tjelesni izgled često imaju simboličnu ulogu. Unatoč pokušajima kontrole izvana, mladima upravo u tom području ostaje osjećaj autonomije, u svijetu u kojem često imaju dojam da drugi kontroliraju mnogo toga ili da su život i okolina nepredvidivi. Stoga rana faza poremećaja prehrane zapravo nije ponašanje oko hrane, nego vježbanje autonomije nad vlastitim tijelom i to na način koji je pod snažnim utjecajem idealiziranih slika tijela iz medija i društvenih mreža”, kaže psihologinja opisujući kako počinju problemi s prehranom. 

Zapravo je lako zanemariti promjene u prehrani i slici o vlastitom tijelu jer su tinejdžerske godine zaista prirodno doba kada osoba preispituje samu sebe. Pojačana briga o izgledu, potreba za uklapanjem u vršnjačku skupinu, eksperimentiranje s različitim stilovima prehrane, vježbanja i odijevanja dio su normalnog razvoja i odrastanja. 

Freepik

No, problem nastaje kada se ta “prilagodba” događa djeci koja su osjetljivija. Djeca koja se teško nose s odbacivanjem, samoćom, koja su sklona odgovornosti i osjećaju krivnje ili su već doživjela odbacivanje i smanjenu autonomiju sklonija su riziku od nastanka poremećaja prehrane. Također, postoje i djeca koja su rigidnija u ponašanju, slijeđenju pravila, senzorno su osjetljiva na određenu hranu ili već imaju problem s prihvaćanjem vlastitog izgleda. Za svako takvo dijete postoji zabrinutost da bi moglo razviti poremećaj hranjenja. 

Društvene mreže i trendovi utječu na mozak koji se nije do kraja razvio

“Nažalost, društvene mreže su značajno povezane s razvojem različitih teškoća mentalnog zdravlja, pa tako i poremećaja prehrane. S jedne strane, djeca su izložena pojačanom pritisku da se uklope i budu “savršena”. Većina ljudi prezentira idealiziranu sliku svog tijela i života, a mladi takav sadržaj često konzumiraju nekritično. S druge strane, društvene mreže ubrzale su prelazak iz djetinjstva u socijalne odnose koji nalikuju adolescenciji. Djeca ranije počinju funkcionirati u sustavu u kojem su vršnjaci i mediji primarni referentni okvir, i to prije nego što su razvojno spremna za takvu vrstu socijalne evaluacije”, objašnjava psihologinja Garašić negativan utjecaj društvenih mreža na mozak mladih ljudi. 

U tinejdžersko doba ljudski mozak još uvijek nije sasvim razvijen te je usmjeren na vanjske autoritete. To postaje problem kada je dijete izloženo sadržajima koji imitiraju autoritet i tako oblikuju njegov doživljaj života. Djeca putem društvenih mreža uče koje bi im vrijednosti trebale biti važne, što znači pripadati i uspjeti, ali i kako izgleda netko tko “ne vrijedi”. Obično se radi o iskrivljenim slikama, a dječji mozak još nije dovoljno razvijen da bi kritički obradio informacije koje mu se serviraju u svega nekoliko sekundi. 

Dokazano: Korištenje mobitela prije 12. godine povezano s depresijom, nesanicom i pretilošću

Važno je i napomenuti da algoritmi društvenih mreža uče što znači da nam prikazuju sličan sadržaj na kojemu smo se zadržali dulje ili koji smo pretraživali. Ako je dijete zapazilo nekog influencera koji daje savjete o dijetama i to mu se svidjelo pa je video pogledao do kraja, velika je vjerojatnost da će mu se u budućnosti pokazivati video zapisi sličnog tipa. 

Neki od tih savjeta mogu biti vrlo loši, posebno ako promoviraju smanjen unos kalorija i gladovanje kako bi se došlo do idealizirane tjelesne konstitucije. Kao što smo ranije spomenuli, ovaj način kontrole vlastitog tijela tinejdžerima se sviđa jer je to aspekt života za koji osjećaju da mogu kontrolirati. Iako će mnogi krenuti s mišlju “Malo ću pripaziti na prehranu kako bih izgledao/la bolje”, ponekad će se dogoditi da će brojanje kalorija i obroka u potpunosti preuzeti kontrolu nad razmišljanjem tinejdžera. Tada se granica između “pazim na prehranu” i poremećaja hranjenja počinje lagano zamagljivati. 

Freepik

“Granica nije u samom ponašanju, nego u njegovoj funkciji. Naime, da bi bilo koje ponašanje bilo funkcionalno, ono treba biti i fleksibilno. To znači da će se mijenjati ovisno o situaciji i neće izazvati burne emocionalne reakcije. Problem počinje kada ponašanje postane primarni način regulacije: kada hrana i tijelo služe za smanjenje anksioznosti, osjećaja gubitka kontrole, krivnje ili srama. Tada više ne govorimo o izboru, nego o potrebi. To je i trenutak u kojem možemo vidjeti da će mladi vrlo burno reagirati na pokušaje vanjske kontrole prehrane i teško se prilagoditi situaciji. Primjerice, neće moći odstupiti od dijete iako je nečiji rođendan ili će teško regulirati prestanak jedenja, neće moći odstupiti od plana vježbanja ako se dan promijeni i reagirat će vrlo burno”, govori psihologinja. 

Kako bismo otkrili postoje li teškoće i mogući poremećaj prehrane kod tinejdžera, zapravo se manje prati što dijete radi i kako jede, već je pažnju potrebno usmjeriti na njegove reakcije kada se stvari ne odvijaju prema prethodno utvrđenom planu. 

Zabrana slatkiša djeci može biti kontraproduktivna. Pedijatrica objašnjava zašto

Poremećaji u prehrani su kompleksni pa se ne može reći da postoji jedan određeni profil mladih koji će im biti skloniji, ali postoje određene osobine koje povećavaju rizik:

• djeca koja imaju izraženu potrebu za kontrolom, sklonost perfekcionizmu, visoku odgovornost i sklonost samokritici;
• djeca koja dobro funkcioniraju u školi, poslušna su i organizirana, ali iznutra ih prati osjećaj nesigurnosti ili strah od gubitka kontrole:
• djeca sa smanjenim osjećajem autonomije, iskustvom odbacivanja, povećanim pritiskom za uspjeh ili značajnim promjenama u životu;
• djeca koja doživljavaju pojačanu osjetljivost na tjelesne senzacije, teksturu hrane ili osjećaj u tijelu (neurorazličita djeca).

Što roditelji mogu učiniti ako primijete promjene?

Sumnja da dijete ima poremećaj hranjenja uznemirujuće je za svakog roditelja. Ako se ta sumnja potvrdi s njom dolazi još više nelagode. Ipak, najvažnije je djetetu pružiti podršku što god da se s njegovim mentalnim zdravljem događa, pa tako i kada je u pitanju poremećaj hranjenja. Vanjski znakovi patnje koju dijete prolazi manifestacija su onih unutarnjih, pa bi roditelji trebali razmisliti i pokušati odgonetnuti koju to potrebu dijete pokušava zadovoljiti na ovaj način: “Jedna od važnih potreba koju djeca i mladi na ovaj način zadovoljavaju je potreba za kontrolom. Stoga je moj savjet možda kontraintuitivan, a odnosi se na to da roditelj s djetetom treba koliko je god moguće suradnički i zajedničkim koracima odlučivati o svemu što će se sljedeće dogoditi. Ako djetetu u potpunosti oduzmemo kontrolu, ponašanja bi se mogla samo intenzivirati. Naravno, ovo nećemo raditi u ekstremnim slučajevima, u kojima najprije štitimo život djeteta, a tek onda radimo na vraćanju osjećaja kontrole.”

Freepik

Ivana Garašić kaže da će gotovo svi roditelji napraviti grešku u ovoj situaciji, kao i zapravo u svim kriznim situacijama. U ljudskoj je prirodi da reagiramo instinktivno, mislimo da nemamo vremena za puno razmišljanja i pokušavamo riješiti problem što je prije moguće kako bismo spasili svoje dijete. No, upravo tada potkradaju se greške. Važno je znati da je to normalno te da nitko ne može reagirati savršeno. 

Svako treće dijete u Hrvatskoj živi s debljinom: Kako reklame na putu do škole oblikuje dječje navike?

Prvi i najvažniji korak jest zaštititi djetetov život pa čak i pod cijenu narušavanja međusobnog odnosa: “Važno je da roditelj to osvijesti i radi na popravku odnosa, odnosno da bude spreman raditi i na vlastitoj promjeni. Teškoće s osjećajem kontrole često se javljaju i zbog odnosa s važnim odraslim ljudima u životu djeteta.”

Uvođenje stručnjaka

Ako postoji sumnja da ponašanje prelazi u problematičan obrazac potrebno je u sve odluke uključiti stručnjaka. Nemojte čekati “tešku fazu” jer je upravo rana intervencija ključna kako bi se problem riješio brže i bezbolnije. U ranijoj fazi postoji veća fleksibilnost u ponašanju i manja ukorijenjenost obrazaca što znači da će i put ka ozdravljenju biti jednostavniji. Važan je interdisciplinarni pristup psihologa, psihijatra i nutricionista, a po potrebi i drugih stručnjaka, poput endokrinologa i neuropedijatra.

“Oporavak nije linearan i ne odnosi se samo na prehranu. Radi se na vraćanju osjećaja sigurnosti u vlastitom tijelu, razvoju fleksibilnih načina regulacije emocija i postupnom smanjenju potrebe za kontrolom kroz hranu. Proces može trajati od nekoliko mjeseci do više godina uz oscilacije koje su očekivane i ne znače neuspjeh. Često od klijenata možemo čuti i to da su nakon oporavka fleksibilniji i više uvažavaju signale svog tijela, no da se želja i potreba za kontrolom izgleda, težine i hrane i dalje javlja. Upravo zato, važno je obratiti pažnju na dugoročnu ravnotežu između potreba tijela, potrebe za kontrolom i opažanja faktora koji nam crpe mentalnu energiju i onima koji nas štite, hrane i pomažu očuvati naše kapacitete”, savjetuje Ivana Garašić za kraj.