Aktualni val lažnih dojava o bombama u školama izazvao je zabrinutost među roditeljima, nastavnicima i širom javnosti – i to s dobrim razlogom. Iako su sve dojave bile lažne, to ne znači da nisu ostavile posljedice. Stres koji djeca i mladi osjećaju u takvim trenucima je stvaran, bez obzira na to je li prijetnja bila stvarna ili ne. 

Prepoznajte opsesivno-kompulzivni poremećaj kod djeteta

Jedna od čestih zabluda jest uvjerenje da stresu treba velik povod. Zapravo, mentalno zdravlje jednako mogu narušiti i manji, ali učestali stresni događaji – poput ponavljajućih uzbuna, prekida nastave i izloženosti uznemirujućim vijestima. Taj tzv. kumulativni stres može dugoročno biti jednako, a ponekad i više iscrpljujući od jednog dramatičnog događaja, upozorava Domagoj Dalbello, mag. psych., psihoterapeut i logoterapeut iz Psihološkog centra Carpe Diem.

Dalbello upozorava i na još jedan faktor koji pogoršava situaciju: negativna pristranost pažnje.  "U vremenu kada se brzo šire neprovjerene ili lažne vijesti, osjećaj opasnosti može biti pojačan, a granica između stvarne i percipirane prijetnje sve teže razlučiva. Kontinuirana izloženost takvim sadržajima može povećati anksioznost, osjećaj naučene bespomoćnosti te nesigurnosti općenito", smatra Dalbello.

Dodatan problem je i sveprisutnost loših vijesti. Djeca i mladi danas su izloženi neprestanom toku sadržaja putem medija i društvenih mreža, gdje se neprovjerene informacije šire brže nego ikad. Takva kontinuirana izloženost može pojačati osjećaj opasnosti i stvoriti iskrivljenu sliku svijeta kao mjesta punog prijetnji – što pak pogoduje razvoju anksioznosti i osjećaja naučene bespomoćnosti.

„Djeca često ne reagiraju samo na konkretan događaj, već na ukupni osjećaj nesigurnosti koji se postupno izgrađuje. To može dovesti do kontinuirane tjeskobe te problema sa spavanjem i koncentracijom," ističe Dalbello.

Što mogu učiniti roditelji i odgajatelji?

 Iznimno je važno razgovarati s djecom o lažnim vijestima i važnosti provjeravanja izvora informacija, ne pojačavati paniku te pomoći djeci kroz prisutnost i otvoreni razgovor o onome što vide i čuju.

"Zato je iznimno važno da odrasli razgovaraju s djecom o lažnim vijestima i važnosti provjeravanja izvora informacija, da ne pojačavaju paniku te da pomognu djeci kroz prisutnost i razgovor s djecom o onome što vide i čuju, što često može samo po sebi biti velika pomoć kako bi se vratio osjećaj sigurnosti," zaključuje Dalbello, napominjući da takav razgovor sam po sebi često može biti velika pomoć u vraćanju osjećaja sigurnosti.