Ivermektin je lijek koji se koristi već više od tri desetljeća za liječenje različitih parazitskih bolesti – kako u veterinarskoj, tako i u humanoj medicini. Od početka 1980-ih, milijuni ljudi liječeni su ovim lijekom, osobito u dijelovima svijeta pogođenima tzv. zanemarenim tropskim bolestima. Njegova učinkovitost i sigurnost doveli su do toga da su znanstvenici koji su sudjelovali u njegovom razvoju 2015. godine nagrađeni Nobelovom nagradom za fiziologiju ili medicinu. 

"Međutim, ivermektin je u zadnjem desetljeću stekao neobičnu slavu – najprije tijekom pandemije COVID-19, kada je promoviran kao “lijek za sve”, a zatim i kroz pojedine tvrdnje da može liječiti rak. U ovom članku donosimo pregled stvarnih znanstvenih saznanja o ivermektinu i njegovom potencijalu u onkologiji – bez mitova, bez senzacionalizma.", ističe dr.sc. Davor Kust, dr.med, Specijalist onkologije i radioterapije, idejni začetnik i osnivač mreže onkologija.net.

dr.sc. Davor Kust, dr.med.

U nastavku teksta dr. Kust otkriva što sve morate znati o ovom lijeku i njegovom korištenju: 

Vremenska crta: Ivermektin kroz desetljeća

Kako djeluje ivermektin?

Ivermektin djeluje tako da se veže na glutamat-ovisne kloridne kanale u živčanim i mišićnim stanicama parazita, što uzrokuje njihovu paralizu i smrt. Budući da ljudi nemaju te specifične kanale, lijek djeluje selektivno i smatra se vrlo siguran kad se koristi u propisanim dozama.

U ljudskoj medicini koristi se za liječenje:

• onhocerkoze (riječno sljepilo),
• strongiloidoze,
• filarijaze i limfatične filarijaze,
• svraba (šuge) i ušljivosti,
• a ima i eksperimentalnu primjenu kod nekih virusnih i dermatoloških bolesti.

Kako je ivermektin došao u fokus onkologije?

U posljednjih desetak godina, znanstvena zajednica pokazala je interes za potencijalne antitumorske učinke ivermektina, osobito u pretkliničkim istraživanjima (laboratorijske stanice i životinjski modeli). Neka od zabilježenih djelovanja uključuju:

• Indukciju apoptoze (programirane smrti stanica raka)
• Zastoj u staničnom ciklusu i inhibiciju proliferacije
• Djelovanje na signalne puteve poput WNT/β-katenin, AKT/mTOR, NF-κB i YAP
• Imunomodulaciju tumorske mikrookoline
• Povećanje učinkovitosti kemoterapije i smanjenje rezistencije

Ti su učinci dokumentirani na stanicama karcinoma dojke, debelog crijeva, pluća, prostate, glioma i leukemije. No, valja istaknuti – svi ti podaci dolaze iz eksperimentalnih modela, a učinkovitost na ljudima još nije potvrđena.

Novi podaci: Incidencija raka dojke se povećava, a bilježi se pad stope smrtnosti od raka želuca

Treba jasno napomenuti da tijekom istraživanja velik broj raznih spojeva i lijekova u laboratorijskim uvjetima pokaže određenu antitumorsku aktivnost, no nakon napredovanja u više faze ispitivanja te istraživanje na ljudima, većina navedenih spojeva ne opravda inicijalni optimizam. U prijevodu, postojanje antitumorske aktivnosti određene supstance ne znači automatski i da je lijek moguće koristiti za liječenje raka u ljudi.

Što kažu kliničke studije na ljudima?

Zasad su podaci izravno na pacijentima vrlo ograničeni. Postoje:

• pojedinačni prikazi slučajeva ("case report") o primjeni ivermektina kod bolesnika s uznapredovalim karcinomom,
• manji pilot-istraživački projekti bez kontrole,
• studije u vrlo ranoj fazi (npr. faza I).

No trenutno ne postoji nijedna velika, randomizirana, placebo-kontrolirana studija koja bi dokazala da ivermektin ima značajan klinički učinak na onkološke bolesti.

Farmakološki gledano, postizanje koncentracija ivermektina koje su pokazale učinak u laboratoriju zahtijevalo bi višestruko veće doze od onih koje su sigurne za ljude. Upravo zato, terapijski učinak u stvarnoj kliničkoj praksi ostaje hipotetski i neprimjenjiv bez daljnjih istraživanja.

Opasnosti neregulirane upotrebe i “alternativnog liječenja”

Nakon što je ivermektin stekao popularnost tijekom pandemije COVID-19, pojavio se i trend njegove nekontrolirane uporabe, često iz neprovjerenih izvora i u veterinarskoj formulaciji. Ista stvar se dogodila s pacijentima koji su povjerovali da može pomoći u liječenju malignih tumora, često na temelju savjeta s interneta ili društvenih mreža.

Problem s takvim pristupom je višestruk:

• Pacijenti odustaju od standardne onkološke terapije.
• Dolazi do odgađanja liječenja, što smanjuje šansu za izlječenje.
• Ivermektin u visokim dozama može biti neurotoksičan – zabilježeni su slučajevi dezorijentacije, oštećenja vida, pa čak i smrti.
• Može doći do interakcije s drugim lijekovima koje pacijent koristi.

Nažalost, neki su pacijenti pristupili ivermektinu kao "posljednjem rješenju", iako za to nisu imali nikakav znanstveni temelj.

Zaključak – gdje smo danas s ivermektinom u onkologiji?

Ivermektin je fascinantan spoj s dugom i uspješnom poviješću u borbi protiv parazitskih bolesti. Njegova istraživanja u kontekstu karcinoma otvaraju zanimljiva vrata znanosti i molekularne farmakologije, no to ne znači da je spreman za kliničku primjenu kod raka.

Do daljnjega, onkologija ostaje područje u kojem se svaka terapija mora temeljiti na rigoroznim kliničkim ispitivanjima, a ne na hipotezama ili internetskim tvrdnjama.

Pacijentima i njihovim obiteljima treba ponuditi nadu – ali temeljenu na dokazima, a ne na iluzijama.

Poruka za pacijente: Ako razmišljate o upotrebi ivermektina ili bilo kojeg drugog "alternativnog" sredstva uz svoju terapiju, uvijek se prvo savjetujte sa svojim liječnikom. Najgora odluka je ona donesena bez potpune informacije i bez stručne podrške.

A.a