Danas govorimo o jednom od najčešćih zdravstvenih problema s kojima se žene bore, a o kojemu se i dalje govori vrlo potiho. Prema procjenama,  s nekim oblikom nekontroliranog gubitka mokraće susrest će se svaka treća žena, a ta učestalost raste s dobi. Nažalost, samo će manji broj žena kojima je pomoć potrebna pokucati na vrata liječničke ordinacije. 

O tome smo razgovarali s dr. Petrom Kejlom, specijalisticom ginekologije i opstetricije koja je komentirala zašto žene često ne prijavljuju ove tegobe: “Razlog tome nije samo osjećaj srama. Mnoge žene vjeruju da je inkontinencija neizbježna posljedica trudnoće, poroda ili starenja te da se s njom jednostavno mora živjeti. Upravo je to najveći problem. Gubitak mokraće nije normalan dio života, nego simptom koji treba procijeniti i liječiti. Danas imamo niz učinkovitih metoda kojima ženama možemo značajno poboljšati kvalitetu života.”

Zašto nastaje inkontinencija? Uzroci se mijenjaju tijekom života žene 

Kod mlađih žena inkontinencija se najčešće javlja kao posljedica trudnoće i poroda jer dolazi do istezanja ili oštećenja potpornih struktura zdjeličnog dna. Tijekom trudnoće povećava se opterećenje mišića, ligamenata i živaca, a vaginalni porod može ih dodatno istegnuti ili oštetiti. Iako to ne znači da će svaka žena imati problem s inkontinencijom nakon poroda, rizik je svakako povećan.

Hormonalne promjene obično su uzrok inkontinencije u srednjoj dobi. Ovdje se to pretežito odnosi na pad estrogena u perimenopauzi i menopauzi. Smanjenje razine estrogena utječe na kvalitetu sluznice mokraćnog sustava i rodnice te može pridonijeti razvoju ili pogoršanju simptoma.

Menopauza bez tabua: Pokrenut europski projekt podrške ženama

Kod žena starije dobi često do izražaja dolaze promjene vezivnog tkiva, kronične bolesti i određeni lijekovi. Osim toga, postoje rizični čimbenici koji povećavaju mogućnost nastanka problema s inkontinencijom, a to su prekomjerna tjelesna težina, kronični kašalj, zatvor, težak fizički rad te aktivnosti koje dugotrajno povećavaju tlak u trbuhu.

Magnific

Važno je naglasiti da su trudnoća, porod i menopauza čimbenici rizika, ali nisu presuda. Pravodobna prevencija i liječenje mogu značajno smanjiti tegobe.

Također, postoje različiti tipovi inkontinencije, a dr Kejla objašnjava kako prepoznati o čemu se radi: “Najčešće razlikujemo stresnu, urgentnu i miješanu inkontinenciju. Kod stresne inkontinencije mokraća nekontrolirano pobjegne pri kašljanju, kihanju, smijanju, trčanju ili skakanju. To je najčešći oblik kod mlađih žena i posljedica je slabije potpore mokraćnoj cijevi. Urgentna inkontinencija povezana je s iznenadnim, vrlo jakim nagonom za mokrenjem koji žena ne uspije zadržati do dolaska na toalet. Često je dio sindroma preaktivnog mokraćnog mjehura. Mnoge žene imaju kombinaciju oba oblika, što nazivamo miješanom inkontinencijom. Upravo zato je važno postaviti točnu dijagnozu jer liječenje ovisi o vrsti inkontinencije.”

Dr. Petra Kejla dodaje kako su rezultati liječenja u većini slučajeva prilično dobri i kod nekih se žena simptomi potpuno izgube. Kod žena kod kojih simptomi ne nestanu u potpunosti, oni se najčešće znatno ublaže i više ne narušavaju kvalitetu života. 

Magnific

Napomenula je da uspjeh ovisi o vrsti inkontinencije, njezinoj težini, općem zdravstvenom stanju pacijentice i odabranoj terapiji. Zato je važno javiti se liječniku na vrijeme kako ne biste godinama nepotrebno trpjeli problem koji se danas može vrlo učinkovito liječiti.

Suvremene metode liječenja inkontinencije

Liječenje se prilagođava individualno svakoj ženi ovisno o uzroku, vrsti inkontinencije od koje pati i simptomima koje doživljava. Ne postoji jedinstvena terapija za sve, već pristup uvijek mora biti osoban kako bi se postigli najbolji mogući rezultati. 

“Kod velikog broja žena prvi korak čine promjene životnih navika, regulacija tjelesne težine, liječenje kroničnog kašlja ili zatvora te pravilno izvođenje vježbi zdjeličnog dna, idealno uz vodstvo educiranog fizioterapeuta”, objašnjava dr. Kejla.

Ginekologinja otkriva činjenice o menopauzi koje morate znati 

Ako osoba boluje od urgentne inkontinencije, često se preporučuje trening mokraćnog mjehura, lijekovi ili druge metode kojima se smanjuje hiperaktivnost mjehura. Kada je u pitanju stresna inkontinencija, a konzervativne metode nisu dovoljne, dostupni su neinvazivni zahvati. U njih se ubrajaju, primjerice, injekcijski uretralni bulking materijala za pažljivo odabrane pacijentice te različite kirurške metode koje imaju vrlo visoku uspješnost kod pravilno postavljene indikacije. Postoje i takozvane energetski utemeljene metode (engl. energy-based), poput lasera ili radiofrekvencije za koje dr. Kejla smatra da će u budućnosti imati sve veći udio u liječenju poteškoća kod mokrenja. 

Za kraj je poručila da žene ne bi trebale čekati da se njihovi problemi znatno pogoršaju, već da se pri prvim znakovima nelagode jave liječniku: “Postoje i preventivni programi za jačanje  mišića dna zdjelice i pravilno držanje koje bi bilo dobro preporučiti svakoj ženi nakon trudnoće i porođaja.  Ako žena već izbjegava sport, putovanja, druženja, koristi uloške zbog mokraće ili planira dan prema dostupnosti toaleta, ne smije se odlagati traženje pomoći. Nikada ne treba čekati da simptomi postanu ozbiljni. Što se ranije postavi dijagnoza, to su mogućnosti liječenja veće i jednostavnije.”