Sve više dokaza upućuje na to da onečišćenje okoliša može utjecati na zdravlje srca. Novo talijansko istraživanje pokazalo je da preživjeli od srčanog udara imaju više sitnih plastičnih čestica u krvi od srčanih bolesnika koji nikada nisu doživjeli srčani udar, kao i od osoba s urednim krvnim žilama koje opskrbljuju srce.

Koliko mikroplastike ima u hrvatskoj vodi za piće? HZJZ objavio prve nacionalne rezultate

Riječ je o manjem istraživanju provedenom na 61 pacijentu, čiji su rezultati objavljeni 14. srpnja u časopisu European Heart Journal. Pacijenti su bili podijeljeni u tri skupine: oni koji su doživjeli srčani udar, oni s kroničnom bolešću srca te kontrolna skupina s urednim koronarnim arterijama.

Plastika pronađena u krvi većine oboljelih

Mikro- i nanoplastika otkrivena je u čak 84 posto preživjelih od srčanog udara. Za usporedbu, iste su čestice pronađene u 40 posto pacijenata s kroničnom ishemijskom bolešću srca te u 32 posto pacijenata s urednim koronarnim arterijama.

Kod pacijenata koji su preživjeli srčani udar zabilježena je i veća raznolikost vrsta plastike u krvi. Daleko najčešća bila je polietilen — plastika koja se uobičajeno koristi u ambalaži i potrošačkim proizvodima — koja je činila čak 97 posto svih pronađenih čestica.

Zanimljiv je i podatak gdje se plastika najviše nakupljala: iste vrste čestica pronađene su i u perifernoj i u koronarnoj krvi (krvi iz arterija koje opskrbljuju srce), no upravo su u koronarnoj krvi izmjerene najveće koncentracije.

Pušenje i onečišćenje zraka kao mogući čimbenici

Istraživači su prikupili i podatke o tome jesu li pacijenti pušači te kolika je bila njihova izloženost onečišćenju tijekom prethodne dvije godine. Pacijenti izloženi višim dugoročnim razinama onečišćenja zraka češće su imali mikroplastiku u krvi, a pušači su imali oko šest puta veće izglede da im se plastika pronađe u krvi.

Osim toga, svi pušači izloženi višim razinama onečišćenja zraka imali su plastiku u krvi — u usporedbi sa samo 12,5 posto pacijenata koji nisu pušili niti su bili izloženi višim razinama onečišćenja.

Kod preživjelih od srčanog udara zabilježene su i povišene razine upalnih biljega (interleukina-6 i faktora nekroze tumora alfa) te veća izloženost sitnim lebdećim česticama PM2.5. Pri statističkoj obradi upravo se pušenje pokazalo jedinim samostalnim čimbenikom povezanim s prisutnošću plastike u krvi.

Povezanost, ali ne i dokaz uzročnosti

Voditelj istraživanja naglasio je da nalazi ne dokazuju da mikroplastika uzrokuje srčani udar, već da otkrivaju snažnu povezanost.

"Ovi nalazi ne dokazuju da mikroplastika uzrokuje srčane udare, ali otkrivaju snažnu povezanost između izloženosti okolišu, mikroplastike u krvi i kardiovaskularnih bolesti", izjavio je profesor Emanuele Barbato sa Sveučilišta Sapienza u Rimu i Sveučilišne bolnice Sant'Andrea.

U popratnom uredničkom komentaru navodi se da su kardiovaskularni učinci izloženosti plastici donedavno bili uglavnom nagađanja, no da nova klinička saznanja pokazuju kako plastične čestice mogu ući u krvotok i nakupljati se u tkivu krvnih žila. Laboratorijski pokusi pritom upućuju na to da one pokreću ključne mehanizme oštećenja krvnih žila.

Zaključno se ističe da, iako brojne nedoumice ostaju, spoj epidemioloških, kliničkih i mehanističkih dokaza upućuje na to da onečišćenje plastikom možda predstavlja dosad podcijenjeni čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti.