Posljednjih je dana aktualna vijest o tome kako je poznatoj glumici Christini Applegate nakon godina borbe s multipla sklerozom otkriveno da ne boluje od te bolesti, već da se cijelo vrijeme radilo o pogrešnoj dijagnozi. Ponukani time, zanimalo nas je kako dolazi do ovakvih dijagnostičkih pogreški u medicini te smo razgovarali sa znanstvenikom, internistom i farmakologom prof. dr. dc. Robertom Likićem.  

Svaka dijagnoza počinje razgovorom s pacijentom i njegovim kliničkim pregledom uslijed kojeg liječnik doznaje kada su počele tegobe, kako se mijenjaju, što ih pogoršava ili ublažava te koje bolesti pacijent ima i koje lijekove uzima. Na temelju ovog pregleda se zatim razmatra nekoliko mogućih uzroka tegoba te se odlučuje na koje je pretrage pacijenta potrebno uputiti kako bi se određene bolesti potvrdile ili isključile. 

Više bolesnih, ali gripe zasad nema: ministrica o kašnjenju cjepiva

Dr. Likić kaže kako ponekad pri prvom susretu s pacijentom jednostavno nema dovoljno podataka za konačan zaključak: “Različite bolesti mogu početi gotovo jednakim simptomima, a karakteristični znakovi razviti se tek poslije. Tada postavljamo radnu dijagnozu, odnosno zasad najvjerojatnije objašnjenje, koje provjeravamo praćenjem i daljnjom obradom. Pacijentu treba objasniti koliko smo sigurni u dijagnozu i dogovoriti kontrolu. Sama promjena dijagnoze tijekom obrade ne znači nužno da je prethodno učinjena pogreška.”

Zašto uopće ponekad dolazi do pogrešne dijagnoze?

Dr. Likić ističe kako se razlozi za pogrešnu dijagnozu često preklapaju pa će kod nekoga bolest imati netipičnu sliku (ovo je osobito često kod kroničnih bolesnika ili starijih osoba), kod nekoga će nedostajati važni podaci, moguće je da se zatraži pogrešna pretraga ili da se ispravnu pretragu krivo protumači. Također, rizik povećavaju i umor, vremenski pritisak te otežana komunikacija među zdravstvenim djelatnicima. Problem može nastati i kada pristigli nalaz nitko pravodobno ne pregleda ili se izgubi kontinuitet praćenja. 

Ponekad se dogodi da liječnik prerano prihvati prvo uvjerljivo objašnjenje vidljivih simptoma. U tom slučaju često dolazi do takozvanog usidravanja u početnu dijagnozu što znači da se liječnik veže za prvo objašnjenje te je uvjeren u njega čak i kada se pojave podaci koji ga osporavaju. Uz to se može javiti sklonost da veću važnost pridaje informacijama koje potvrđuju početnu pretpostavku, a podcjenjuje one koje joj proturječe. Ako zbog toga prerano prestane razmatrati druge uzroke, može propustiti stvarnu bolest i odgoditi odgovarajuće liječenje.

Magnific

Dr. Likić naglašava da su ovome podložni čak i iskusni liječnici pa je iznimno važno da osvijeste što se događa. Važno je ponovno procijeniti pacijenta ako se on vraća u ordinaciju zbog istih ili sve izraženijih tegoba, odnosno kada izostaje očekivani učinak liječenja. Savjetuje i da se u složenijim slučajevima potraži mišljenje drugog kolege kako bi se stanje sagledalo iz drugog kuta. 

“S obzirom na to da radim na Zavodu za kliničku farmakologiju KBC Zagreb, posebno bih istaknuo lijekove. Nova tegoba može biti nuspojava ili posljedica međudjelovanja lijekova, što se ponekad pogrešno protumači kao nova bolest. Zato je pregled cjelokupne terapije važan dio dijagnostike. Za smanjivanje pogrešaka potrebno je istodobno unapređivati kliničko odlučivanje i organizaciju rada, uključujući jasno određenu odgovornost za pregled nalaza i daljnje postupanje”, upozorava.

Na točnost dijagnoze utječe vrijeme koje liječnik ima s pacijentom, ali i međusobna komunikacija

Velik dio dijagnostički važnih podataka liječnik dobiva upravo iz razgovora s pacijentom pa ako pacijent ne stigne detaljno objasniti  kako su tegobe počele i mijenjale se ili liječnik nema priliku postaviti dodatna pitanja, može mu promaknuti podatak koji bitno mijenja procjenu. 

Kardiokirurg na čelu HZZO-a: Ne moramo čekati da se infarkt razvije da bismo djelovali

Kako bi se bilo kakav šum u komunikaciji izbjegao, dr. Likić pacijentima savjetuje da prije pregleda zapišu svoje glavne tegobe, kada su počele, koje lijekove koriste i koje sve dodatke prehrani konzumiraju. 

Ipak, naglašava, odgovornost za vođenje razgovora i objašnjavanje nejasnoća uvijek je na liječniku koji ne može očekivati da pacijent unaprijed zna što je medicinski važno. Liječnik mora provjeriti je li pacijent razumio sve što je čuo na pregledu, shvaća li koja je svrha preporučenih pretraga i kakav je plan daljnjeg postupanja. 

Uredan nalaz ne isključuje automatski sve bolesti

No, što kada su sve obavljene pretrage i nalazi uredni, a on sam i dalje osjeća simptome ili je bolest ipak prisutna? 

“Uredan nalaz govori o onome što smo određenom pretragom ispitivali, u trenutku kada je učinjena. Ne isključuje automatski sve bolesti. Neka bolest može biti u ranoj fazi, promjene se mogu javljati povremeno ili učinjena pretraga nije dovoljno osjetljiva da ih otkrije. Zato nalaze uvijek tumačimo zajedno sa simptomima i kliničkim pregledom”, upozorava dr. Likić.

Magnific

Ako se simptomi koje pacijent osjeća nastavljaju, a dosadašnji nalazi ne objašnjavaju što mu je ili sam sumnja da je postavljena dijagnoza pogrešna treba se ponovno javiti liječniku i jasno opisati koje tegobe traju, što se promijenilo i kako utječu na svakodnevni život.  Potrebna je ponovna procjena zdravstvenog stanja pacijenta kako bi se otkrilo odgovara li dosadašnje objašnjenje tijeku bolesti. Prema toj procjeni mogu se ponoviti određene pretrage, odabrati druge ili uključiti odgovarajući specijalist. 

Također je važno znati da dodatne pretrage uvijek trebaju imati jasno medicinsko opravdanje jer i nepotrebna obrada može dovesti do lažno pozitivnih nalaza i zahvata koji pacijentu ne koriste.

“Korisno je ponijeti prethodne nalaze i popis terapije. Ohrabrio bih pacijenta da pita: „Što još može uzrokovati moje simptome?”, „Što dosadašnje pretrage mogu isključiti?” i „Koji je sljedeći korak ako mi ne bude bolje?”. Treba provjeriti i jesu li svi naručeni nalazi pristigli i pregledani. Ako nakon ponovne procjene ostaje nejasnoća, razumno je zatražiti drugo mišljenje”, savjetuje dr. Likić.

Na kraju poručuje da je za kontinuitet skrbi korisno da jedan liječnik ima pregled svih nalaza i koordinira obradu. Pacijent uvijek mora znati što može napraviti i koji su sljedeći koraci. Treba dobiti konkretan dogovor o terminu kontrole i znakovima zbog kojih se treba javiti ranije. U slučaju naglog pogoršanja, primjerice nove jake boli u prsima, otežanog disanja, iznenadne slabosti jedne strane tijela ili poremećaja svijesti, potrebno je odmah potražiti hitnu pomoć, čak i ako su prethodni nalazi bili uredni.