O celijakiji se najčešće govori u kontekstu odraslih osoba koje su svoju prehranu morale u potpunosti prilagoditi ovoj bolesti. No, kada su u pitanju djeca, taj pothvat može biti osobito zahtjevan posebno kada izostanu uobičajeni probavni simptomi. Radi se o kroničnoj autoimunoj bolesti koju kod genetski predisponiranih osoba pokreće unos glutena, bjelančevine prisutne u pšenici, ječmu i raži. Ta imunološka reakcija oštećuje sluznicu tankog crijeva i dovodi do propadanja crijevnih resica, zbog čega se hranjive tvari ne mogu pravilno apsorbirati. 

“Celijakija se ne liječi povremenim izbjegavanjem ili smanjivanjem količine glutena. Potrebna je stroga i doživotna bezglutenska prehrana. Dijagnozu zato treba potvrditi ili isključiti prije nego što dijete prijeđe na takvu prehranu. Nakon izbacivanja glutena protutijela se mogu smanjiti, a sluznica crijeva oporaviti, pa krvni testovi i biopsija mogu postati lažno negativni”, kaže pedijatrijska gastroenterologinja Ana Močić Pavić s kojom danas razgovaramo o tome koje simptome roditelji trebaju pratiti i kada posumnjati na celijakiju. 

Simptomi celijakije kod djece nisu uvijek jasni

Celijakija se kod djece očituje putem:

• kroničnog ili povremenog proljeva,
• zatvora,
• bolova u trbuhu,
• nadutosti,
• mučnine, 
• povraćanja,
• kod mlađe djece čest je izrazito napuhnut trbuh, uz slabije dobivanje na težini i smanjenu mišićnu masu. 

Magnific

Ipak, glavni problem kod dijagnosticiranja koji spominje gastroenterologinja je to što mnoga djeca nemaju izražene probavne tegobe. Neka djeca s celijakijom usporeno rastu i gube na težini, ponekad je prisutan kronični umor i razdražljivost, slabija koncentracija ili kašnjenje puberteta. Neka će se djeca susresti s anemijom koja se ne popravlja čak ni kada se uzima nadomjesna terapija. Mogu se pojaviti ponavljane afte u ustima, oštećenja zubne cakline, bolovi u kostima i zglobovima, smanjena gustoća kostiju, učestaliji prijelomi, neuropatija, povišeni jetreni enzimi i dermatitis herpetiformis te karakterističan kožni osip praćen intenzivnim svrbežom. 

“Celijakija se često ne prepozna zato što nema jedinstvenu kliničku sliku. Jedno dijete može imati proljev i gubitak težine, drugo samo anemiju ili nizak rast, a treće uopće ne mora imati vidljive simptome. Bolest se tada može otkriti tek ciljanim testiranjem zbog pridružene bolesti ili nakon što je dijagnosticirana bliskom članu obitelji. Nespecifični simptomi poput umora, razdražljivosti, zatvora, bolova u trbuhu ili slabijeg napredovanja lako se pripišu drugim uzrocima. Zbog toga put do dijagnoze može trajati godinama”, objašnjava dr. Močić Pavić.

Upravo zbog toga, gastroenterologinja naglašava koliko je važno biti svjestan celijakije čak i ako dijete nema nikakve simptome, a poznato je da pripada skupini s povišenim rizikom. Rizik je povišen kod djece čiji roditelji, braća ili sestre boluju od ove bolesti, ali i kod djece koja imaju dijabetes tipa 1, autoimunu bolest štitnjače, selektivni manjak IgA ili određene genetske sindrome, poput Downova, Turnerova i Williams-Beurenova sindroma. Rizik može biti povišen i kod drugih krvnih srodnika oboljelih, a potreba za testiranjem procjenjuje se pojedinačno. 

Kako se dijagnosticira celijakija kod djece?

Dijagnosticiranje celijakije kod djece provodi se u nekoliko koraka, a važno je da dijete tijekom pretraga nastavi jesti gluten u uobičajenim količinama. Ako se gluten izbaci iz prehrane prije testiranja, nalazi mogu biti nepouzdani.

1. Prvi korak su krvne pretrage

Liječnik najprije provjerava razinu određenih protutijela u krvi koja mogu upućivati na celijakiju. Najčešće se određuju ukupni IgA i protutijela na tkivnu transglutaminazu (TGA-IgA ili anti-tTG IgA).

2. U nekim slučajevima biopsija nije potrebna

Ako je razina protutijela TGA-IgA najmanje deset puta viša od gornje granice normale, a dodatna pretraga protutijela (EMA-IgA) iz drugog uzorka krvi također je pozitivna, dijagnoza se kod određene djece može postaviti bez biopsije. O tome odlučuje pedijatrijski gastroenterolog u dogovoru s roditeljima i, kada je primjereno, s djetetom.

Matcha je zaludjela svijet, ali koliko je zapravo zdrava? Prehrambena tehnologinja otkriva što je istina, a što marketing

3. Kada je potrebna biopsija?

Ako su protutijela TGA-IgA povišena, ali manje od deset puta iznad gornje granice normale, potrebna je endoskopija tijekom koje liječnik uzima nekoliko malih uzoraka sluznice početnog dijela tankog crijeva (dvanaesnika). Uzorci se pregledavaju kako bi se utvrdilo postoje li promjene karakteristične za celijakiju. Budući da oštećenja nisu uvijek jednako raspoređena, uzima se više uzoraka s različitih mjesta.

Magnific

4. Što ako dijete ima manjak IgA protutijela?

Kod djece koja imaju manjak ukupnog IgA koriste se druge krvne pretrage, odnosno testovi koji mjere protutijela klase IgG.

5. Jesu li potrebni genetski testovi?

Genetsko testiranje nije obavezno za svako dijete. U određenim situacijama može pomoći u isključivanju celijakije jer je bolest vrlo malo vjerojatna ako dijete nema odgovarajuće genetske varijante HLA-DQ2 i HLA-DQ8. Međutim, pozitivan genetski nalaz ne znači da dijete ima celijakiju, budući da se te varijante nalaze i kod mnogih zdravih osoba.

Pogreška koju roditelji često čine jest samoinicijativno izbacivanje glutena iz prehrane djeteta prije završetka dijagnostičke obrade upozorava dr. Močić Pavić: “Time se mogu sniziti protutijela i započeti oporavak crijevne sluznice, pa nalazi više ne odražavaju stvarno stanje. Za pouzdanu ponovnu obradu tada može biti potrebno kontrolirano vraćanje glutena u prehranu, što kod djece može izazvati povratak simptoma i znatno produljiti dijagnostički postupak.”

Dijete s celijakijom, uz pravilnu prehranu, može živjeti potpuno normalan i aktivan život

Jednom kada se kod vašeg djeteta potvrdi dijagnoza celijakije, potrebno je djetetovu prehranu u potpunosti prilagoditi. To u početku neminovno može biti prilično zahtjevno jer se gluten može nalaziti u velikom broju namirnica pa je potreban pojačan oprez i koncentrirano čitanje deklaracija proizvoda i provjera njihova sastava. 

Također, ono čega mnogi ljudi nisu svjesni jest to da križna kontaminacija može predstavljati poseban problem. Ako se priprema na istoj površini, u istom tosteru, ulju ili posuđu koje je bilo u dodiru s hranom koja sadrži gluten bezglutenska namirnica može postati neprikladna za konzumaciju osobe s celijakijom. Kod ove bolesti čak i male količine glutena mogu održavati upalu i oštećenje crijevne sluznice i u slučajevima ako dijete nakon unosa nema neposredne simptome. 

Ispovijest Patricije Božić: Celijakija mi je promijenila život, ali i otvorila oči

Jasno je da škola, sportske aktivnosti i slična mjesta na kojima će dijete biti okruženo drugom djecom koja se ne bore s celijakijom mogu biti posebno izazovni. Zbog toga će roditelji uvijek morati planirati unaprijed, razgovarati s učiteljima ili trenerima te svome djetetu osigurati obroke koje smije jesti. Dijete s vremenom treba samo naučiti koja je hrana prikladna za njega, a koja nije te znati objasniti svoje stanje. 

“Cilj nije da se osjeća izdvojeno, nego da s vremenom preuzme dio odgovornosti primjeren svojoj dobi. Uz edukaciju obitelji, podršku dijetetičara i dobru suradnju s vrtićem ili školom, bezglutenska prehrana postaje svakodnevna rutina. Dijete se može baviti sportom, putovati, pohađati školu i sudjelovati u svim uobičajenim aktivnostima. Celijakija zahtijeva organizaciju i trajnu pažnju, ali ne mora ograničavati djetetov razvoj, školovanje, sport ni društveni život”, zaključuje dr. Močić Pavić.