Dok se u Hrvatskoj privatno zdravstvo redovito na meti javnosti u negativnom kontekstu, Nizozemska je u potpunosti privatizirala zdravstveni sustav. U toj zemlji ne postoji niti jedna bolnica u državnom, odnosno javnom vlasništvu — sve bolnice, bez iznimke, vode privatne neprofitne organizacije. Prema profilu nizozemskog zdravstvenog sustava koji je u svibnju 2026. objavila američka neprofitna organizacija Commonwealth Fund, 69 bolničkih organizacija u zemlji 2025. godine upravljalo je s ukupno 113 bolnica i 137 izvanbolničkih klinika — i ni jedna od njih nije u rukama države.

Tko onda vodi bolnice?

Nizozemski bolnički sustav počiva na zakladama i udrugama građana, koje bolnicama upravljaju kao neprofitnim ustanovama. Iako su privatne po pravnom obliku, ne radi se o profitnim tvrtkama, zakon im ne dopušta isplatu dobiti vlasnicima ili dioničarima.

Kako HZZO guši Hrvatsku i što možemo naučiti od Nizozemske

Ovakav model nije posljedica nedavne privatizacije, nego dugogodišnja struktura nizozemskog zdravstva. Kako se navodi u sažetku zdravstvenog sustava koji je objavila nizozemska Vlada (Ministarstvo zdravstva, socijalne skrbi i sporta), bolnice su oduvijek bile privatne, neprofitne institucije, dok je država kroz regulaciju nadzirala kvalitetu i standarde. Među njima je i osam akademskih bolnica vezanih za sveučilišta, koje pokrivaju najsloženije slučajeve, od neurokirurgije do uznapredovale onkologije.

Ni liječnici nisu državni

Privatni model ne staje na bolnicama. Ordinacije obiteljskih liječnika i zubara također su u potpunosti privatne, a prema podacima Commonwealth Funda, liječnici opće prakse sve češće rade u skupnim, a ne samostalnim praksama, udio samostalnih liječnika pao je s 87 posto 2012. na 64 posto 2023. godine, dok ih je sve više udruženo u veće, multidisciplinarne timove s fizioterapeutima i medicinskim sestrama..

Bolnica u Amsterdamu               Foto: WikiMedia By Ceescamel - Own work, CC BY-SA 4.0, 

Tržište osiguranja, ne državni proračun

Bez državnih bolnica, logično je pitanje tko financira liječenje. Odgovor je obvezno privatno zdravstveno osiguranje - svaki stanovnik mora ugovoriti policu s jednim od privatnih, neprofitnih osiguravatelja. Prema podacima Commonwealth Funda, u zemlji je 2024. djelovalo 20 osiguravatelja, od kojih četiri najveća pokrivaju oko tri četvrtine tržišta. Iako su osiguravatelji privatni, zakon ih obvezuje da prime svakog podnositelja zahtjeva, bez obzira na dob ili zdravstveno stanje, a premija mora biti jednaka za sve osiguranike u istom paketu.

HZZO povisio cijene zdravstvenih usluga i digao cenzus za besplatno dopunsko osiguranje

Prosječna godišnja premija iznosila je 2025. godine oko 1.900 eura, u odnosu na 1.400 eura 2020. — rast koji je, prema istom izvoru, nadmašio inflaciju. Za građane s nižim primanjima predviđene su državne subvencije za pokrivanje premije.

Uloga države pri tome nije nestala, nego se promijenila. Prema sažetku Svjetske zdravstvene organizacije i nizozemske Vlade, od reforme iz 2006. godine država ne upravlja sustavom izravno, nego ga nadzire na daljinu, određuje minimalni paket usluga koji svaka polica mora pokrivati, a cijene i ugovore dogovaraju bolnice i osiguravatelji međusobno.

Rezultati: manje čekanja, manje neliječenih pacijenata

Ono što taj model čini posebno zanimljivim jesu rezultati. Prema izvješću "State of Health in the EU", koje su 2023. zajednički objavili Europska komisija, OECD i Europski opservatorij za zdravstvene sustave i politike, Nizozemska je s udjelom od samo 0,2 posto stanovništva koje prijavljuje neostvarenu zdravstvenu skrb imala najniži takav udio u cijeloj Europskoj uniji - i to bez razlike između bogatijih i siromašnijih građana.

Isto izvješće navodi da su stope mortaliteta od bolesti koje se mogu spriječiti ili izliječiti pravodobnom skrbi bile 21, odnosno 36 posto niže od prosjeka EU. Nizozemska prednjači i po potrošnji antibiotika, prema istom izvoru, ona je 2021. bila 49 posto niža od prosjeka EU, najniža u cijeloj Uniji, što se izravno povezuje s manjim rizikom od otpornosti bakterija na lijekove.

Udio izravnih plaćanja iz džepa pacijenata pri tome ostaje relativno nizak: prema Commonwealth Fundu, državne i obvezne osigurateljske sheme 2024. godine financirale su 83,2 posto svih zdravstvenih troškova, dok je udio plaćanja iz džepa iznosio 11,8 posto — ispod prosjeka EU.

Nizozemska tako ostaje poseban slučaj u Europi: zemlja bez ijedne državne bolnice, u kojoj tržišno uređeno, ali strogo regulirano privatno zdravstvo ostvaruje neke od najboljih rezultata u Uniji.