Indeks tjelesne mase (BMI), koji se desetljećima koristi za procjenu pretilosti, sve češće se dovodi u pitanje. Stručnjaci tvrde da ovaj pokazatelj ne uzima u obzir građu tijela, mišićnu masu ni raspored masnog tkiva. BMI (engl. body mass index) mjeri se jednostavnom formulom: tjelesna težina u kilogramima podijeljena s kvadratom visine u metrima. No, prema istraživačima s Perelman School of Medicine na Sveučilištu Pennsylvania, ovaj izračun daje nepotpunu i često pogrešnu sliku o stvarnom zdravstvenom stanju osobe.

BMI ne razlikuje mišiće od masnoće, ne uzima u obzir gustoću kostiju ni razlike među spolovima i etničkim skupinama. Iako ga zdravstvene institucije i dalje koriste kao osnovni alat za procjenu rizika od pretilosti, znanstvenici upozoravaju da je vrijeme za promjenu, prenosi Medical News Today.

Zašto BMI ne govori cijelu priču?

„BMI je praktičan, ali pogrešan alat“, ističe dr. Mitchell Lazar, profesor medicine i genetike te direktor Instituta za dijabetes, pretilost i metabolizam na Sveučilištu Pennsylvania. Zajedno s kolegom dr. Rexfordom Ahimom, upozorava da BMI ne prikazuje razliku između zdravih i nezdravih oblika pretilosti. Postoji hitna potreba za točnijim i pristupačnijim alatima koji će mjeriti količinu masnog i mišićnog tkiva te bolje predvidjeti rizike bolesti i smrtnosti.

Znanstvenici ističu i tzv. paradoks pretilosti, situaciju u kojoj su neki ljudi s većim BMI-jem pokazali bolju stopu preživljenja nakon srčanih bolesti ili kirurških zahvata od osoba s “normalnom” tjelesnom težinom.
Primjerice, istraživači sa Sveučilišta Virginia otkrili su da su pacijenti s višim BMI-jem imali manju vjerojatnost smrti unutar 30 dana nakon operacije od onih koji su bili mršaviji.

Pretilost i planiranje trudnoće: rizici, izazovi i savjeti liječnik

Mišići, kosti i metabolizam: Što BMI previđa?

Najveći problem s BMI-jem je to što ne razlikuje masnoću od mišića. Tako će sportaš s velikom mišićnom masom imati isti BMI kao i osoba koja ima višak masnog tkiva, iako je zdravstveno u sasvim drukčijem stanju.
„Primjerice, olimpijski sprinter visok 180 cm i težak 90 kilograma imat će BMI 26, što se prema klasifikaciji vodi kao ‘prekomjerna težina’. No njegova mišićna masa, nizak postotak masnoće i opseg struka jasno pokazuju da nije riječ o pretilosti“, pojašnjava dr. Lazar.

Isto tako, BMI često pretjerano “pohranjuje” masnoću kod visokih osoba, a potcjenjuje je kod nižih ljudi. Na to je upozorio i prof. Nick Trefethen sa Sveučilišta Oxford, koji je predložio da bi realnija formula bila tjelesna težina podijeljena s visinom na potenciju 2,5.

Struk kao bolji pokazatelj rizika

Sve više istraživanja pokazuje da je opseg struka puno pouzdaniji pokazatelj rizika za dijabetes tipa 2 i bolesti srca od samog BMI-ja. Znanstvenici iz Medical Research Council Epidemiology Unit u Velikoj Britaniji otkrili su da muškarac koji ima struk širi od 102 cm ima isti rizik od dijabetesa kao i muškarac s pretilošću, bez obzira na BMI. Isto vrijedi i za žene sa strukom širim od 88 cm.

Prema dr. Margaret Ashwell s British Nutrition Foundationa, omjer struka i visine pouzdaniji je pokazatelj od BMI-ja. Pravilo je jednostavno: struk bi trebao biti manji od polovice visine. Primjerice, muškarac visok 180 cm trebao bi imati struk do 90 cm, a žena visoka 165 cm do 82 cm. „Zadržavanje struka ispod polovice visine može značajno produljiti životni vijek“, objašnjava dr. Ashwell.

Ova metoda uzima u obzir raspored masnog tkiva, što BMI u potpunosti zanemaruje. Masnoća oko trbuha puno je štetnija od one na bokovima ili bedrima jer izravno utječe na rad srca, jetre i bubrega.

Zašto se BMI još uvijek koristi?

Unatoč brojnim kritikama, institucije poput Centers for Disease Control and Prevention (CDC) i National Institutes of Health (NIH) i dalje preporučuju BMI kao “koristan pokazatelj za većinu ljudi”.
Razlog je jednostavan, metoda je jeftina, brza i lako primjenjiva. No, stručnjaci upozoravaju da to ne znači i da je precizna.

Vrijeme je da se prijeđe s jedne brojke na širu sliku tijela i metabolizma. Svaka osoba ima različit omjer mišića, kostiju i masnoće, a to se ne može svesti na jednostavan izračun. Iako je BMI koristan za osnovnu orijentaciju, sve je jasnije da nije mjerilo stvarnog zdravlja. Umjesto fokusiranja na broj, istraživači preporučuju da se više pažnje posveti struku, sastavu tijela, načinu života i laboratorijskim parametrima. Pravi pokazatelj zdravlja ne nalazi se na vagi, već u ravnoteži između prehrane, kretanja i metaboličkog zdravlja.

Pretilost je često nasljedna – ali geni jednog roditelja imaju veći utjecaj, upozoravaju stručnjaci