Ljubavni odnosi i veze često mogu biti iznimno komplicirani, a u digitalnom vremenu ta kompliciranost još više dolazi do izražaja. Danas je moguće doći do različitih ljudi na različite načine, a jedan od najpopularnijih svakako je korištenje dating aplikacija. No, zanimljivo je da je razgovor preko društvenih mreža često potpuno drugačiji nego onaj uživo, pa se nerijetko dogodi kako osobe “kliknu” preko poruka, a na sastanku uživo više ne znaju kako bi nastavili razgovor. Tu su česti i pomiješani signali koje druga osoba teško ili pogrešno čita pa se sa sastanka vrati zbunjena. Upravo o tome danas razgovaramo sa Sanelom Kovačević Nelly, autoricom popularne knjige o muško-ženskim odnosima “Muškarac u šaci - ili o tajnama osvajanja”.

Zanimalo nas je kako je autorica pristupila temi te zašto se u svom radu odlučila baviti upravo psihologijom muško-ženskih odnosa. 

Vaša knjiga nastala je iz promatranja i istraživanja muško-ženskih odnosa. Što vas je osobno motiviralo da se toliko posvetite toj temi?

Moja prva knjiga, Muškarac u šaci, prije svega je nastala iz moje osobne potrebe da bolje razumijem psihologiju muško-ženskih odnosa. To su one situacije kada odnos započne obećavajuće, sve djeluje kao da ide u dobrom smjeru, a onda se odjednom nešto promijeni i krene nizbrdo. Upravo su me takva pitanja uvijek zanimala, osobito u periodu kada nisam imala partnera.

Foto: Privatna arhiva Sanele Kovačević Nelly

Dodatnu inspiraciju dala mi je moja najbolja prijateljica koja se jednog dana vratila s vrlo razočaravajućeg spoja i rekla: „Netko bi stvarno trebao napisati priručnik za muškarce o ponašanju na spoju.“ Ta me rečenica nasmijala, ali i potaknula na razmišljanje. Tada sam odlučila napisati svoju prvu knjigu.

Željela sam pomoći ženama da bolje razumiju što se događa u muškoj glavi kada odnos zapne, zašto muškarci ponekad šalju zbunjujuće signale i kako zapravo funkcionira emocionalno povezivanje i vezivanje za muškarca. Kako je Muškarac u šaci postao veliki hit među čitateljicama, uslijedile su i druge knjige. Iza sebe imam devet objavljenih naslova.

Mnoge žene posežu za ljubavnim savjetima nakon prekida, odbijanja ili razočaranja. Koliko su ljubavni neuspjesi zapravo povezani sa samopouzdanjem i mentalnim zdravljem?

Ljubavni neuspjesi često imaju puno veći utjecaj na nas nego što smo spremni priznati. Kada nas netko odbije, prekine odnos ili nas razočara, rijetko patimo samo zbog te osobe. Takve situacije često aktiviraju naše dublje strahove kao što je strah od odbacivanja, osjećaj da nismo dovoljno dobri ili uvjerenje da nikada nećemo pronaći ljubav kakvu želimo.

Zato su ljubavni neuspjesi nerijetko povezani sa samopouzdanjem, ali i s našim emocionalnim zdravljem općenito. Osoba koja ima visoko samopouzdanje također će patiti nakon prekida, no manje je vjerojatno da će zbog toga dovesti u pitanje vlastitu vrijednost. S druge strane, kod osoba s niskim samopouzdanjem, ljubavni problemi mogu postati “dokaz” svih unutarnjih sumnji. Naime, osobe s nižim samopouzdanjem često svoju vrijednost nesvjesno procjenjuju kroz to kako ih drugi vide i tretiraju. Zato ih odbijanje ili prekid ne boli samo zbog gubitka odnosa, već i zato što ga doživljavaju kao potvrdu vlastitih nesigurnosti.

Zašto se parovi stalno svađaju oko toga “što se stvarno dogodilo”?

Ono što često govorim ženama jest da ljubavni neuspjeh ne govori nužno ništa o njihovoj vrijednosti kao osobe. Ponekad jednostavno nije riječ o pravoj osobi, pravom trenutku ili međusobnoj kompatibilnosti. Međutim, upravo su takva iskustva prilika da bolje upoznamo sebe, svoje obrasce ponašanja i ono što zaista trebamo od odnosa.

Zato smatram da rad na samopouzdanju nije važan samo kako bismo privukli kvalitetnog partnera, nego i kako bismo lakše podnosili razočaranja koja su neizbježan dio ljubavnog života.

Danas se puno govori o anksioznosti u odnosima, pretjeranom analiziranju poruka i strahu od odbacivanja. Jesu li ti problemi češći nego prije ili samo više pričamo o njima?

Mislim da je istina negdje na sredini. Danas se o tim temama svakako više govori nego prije, što je pozitivno jer ljudi lakše prepoznaju vlastite obrasce ponašanja i emocionalne izazove. Međutim, vjerujem i da suvremeni način upoznavanja ljudi stvara dodatni prostor za nesigurnost, anksioznost i pretjerano analiziranje.

Nekada su odnosi bili jednostavniji u smislu komunikacije. Danas imamo poruke, društvene mreže, online upoznavanje i stalan pristup informacijama o drugoj osobi. To znači da postoji puno više materijala za analiziranje. Dovoljno je da netko ne odgovori nekoliko sati pa se osoba počne pitati je li rekla nešto pogrešno, gubi li druga strana interes ili postoji netko treći.

Foto: Privatna arhiva Sanele Kovačević Nelly, foto by Josip Čekada

Posebno su tome skloni ljudi koji svoju vrijednost nesvjesno mjere kroz pažnju, potvrdu i reakcije druge osobe. Tada svaka poruka, pregled storyja ili vrijeme odgovora dobivaju značenje koje često nema veze sa stvarnošću.

Smatram da najveći problem nije tehnologija sama po sebi, nego činjenica da mnogi ulaze u odnose s neriješenim strahom od odbacivanja. Kada taj strah postoji, svaka neizvjesnost postaje okidač za pretjerano razmišljanje. Zato je važno raditi na vlastitoj emocionalnoj stabilnosti, jer nijedna količina poruka, pažnje ili uvjeravanja od druge osobe ne može trajno ukloniti nesigurnost koju nosimo u sebi.

Koliko je opasno kada osoba vlastitu sreću i samopouzdanje veže isključivo uz ljubavni odnos?

Vrlo je opasno jer tada vlastito emocionalno stanje prepuštamo u ruke nekome drugome. Kada svoju sreću, mir ili osjećaj vrijednosti vežemo isključivo uz ljubavni odnos, postajemo iznimno ranjivi na svaki problem, nesporazum ili promjenu koja se u tom odnosu dogodi.

To ne znači da nas ljubavni odnos ne može usrećiti. Naravno da može. Problem nastaje kada postane jedini izvor sreće, samopouzdanja i osjećaja da vrijedimo. Tada partnerova pažnja postaje potvrda naše vrijednosti, a njegovo udaljavanje ili odbijanje doživljavamo kao dokaz da nismo dovoljno dobri.

Takav način razmišljanja često stvara nezdrav pritisak i na sam odnos. Umjesto da partner bude osoba s kojom dijelimo život, od njega očekujemo da ispuni sve naše emocionalne potrebe. To je teret koji nijedan odnos dugoročno ne može izdržati.

Vjerujem da je najzdraviji pristup onaj u kojem ljubav obogaćuje naš život, ali ga ne definira u potpunosti. Kada imamo vlastite interese, prijateljstva, ciljeve i osjećaj osobne vrijednosti koji ne ovisi o partneru, tada u odnos ulazimo iz želje, a ne iz potrebe. Upravo iz takve pozicije nastaju najstabilnije i najkvalitetnije veze.

Može li potraga za partnerom postati izvor stresa koji ozbiljno narušava mentalno zdravlje i kako prepoznati da smo prešli tu granicu? 

Da, može i to češće nego što se misli. Potraga za partnerom sama po sebi nije problem, ali postaje stresna i emocionalno iscrpljujuća u trenutku kada počne zauzimati previše mentalnog prostora i kada osobna vrijednost počne ovisiti o ishodu te potrage.

Granica se najčešće prijeđe postupno. Umjesto da upoznavanje ljudi bude prirodan proces, ono postaje izvor pritiska, analize i stalnog preispitivanja: što sam rekla, kako sam ispala, zašto se nije javio, što to govori o meni? Kada osoba počne osjećati tjeskobu nakon svake interakcije ili joj raspoloženje ovisi o porukama i reakcijama druge strane, to je jasan znak da potraga više nije zdrava.

Foto: Privatna arhiva Sanele Kovačević Nelly, foto by Josip Čekada

Također, jedan od važnih pokazatelja je gubitak vlastitog identiteta izvan odnosa ili potencijalnog odnosa. Kada prijatelji, hobiji i svakodnevne obaveze postanu sporedni, a fokus se stalno vraća na “hoću li nekoga upoznati”, tada potraga počinje upravljati osobom, a ne obrnuto.

U pozadini takvog stanja često stoji strah od samoće ili uvjerenje da će dolazak partnera “popraviti” osjećaj vlastite vrijednosti. No problem je što nijedan odnos ne može stabilizirati nešto što iznutra nije stabilno.

Zato uvijek naglašavam da zdrav odnos počinje puno prije nego što se osoba uopće zaljubi. Počinje u načinu na koji doživljavamo sebe kada smo sami. Kada je taj odnos sa sobom stabilan, potraga za partnerom postaje puno lakša, opuštenija i prirodnija, bez osjećaja pritiska ili hitnoće.

Nakon uspjeha knjige i godina rada na ovoj temi, što biste danas poručili ženama koje misle da moraju promijeniti sebe kako bi bile dovoljno dobre za nekoga?

Prije svega, važno je imati na umu da ideja o tome da se moramo promijeniti kako bismo “zaslužile” nečiju ljubav najčešće dolazi iz uvjerenja da s nama nešto nije u redu i da se trebamo “popraviti” kako bismo bile vrijedne ljubavi. A to su pogrešne postavke. Zdrava promjena uvijek je dobra i poželjna, ali ne iz potrebe da budemo dovoljno dobri za nekoga, nego iz želje da budemo u skladu sa sobom i da živimo kvalitetnije. To su dvije potpuno različite polazne točke.

Znate li koje navike dijele sretni parovi?

Kada, primjerice, žena krene mijenjati sebe samo da bi je netko drugi više volio ili ostao u odnosu, ona zapravo stavlja vlastitu vrijednost u ruke te osobe. Tada svaka promjena prestaje biti rast, a postaje prilagodba iz straha. Ono što uvijek naglašavam jest da prava osoba neće tražiti da postanemo netko drugi kako bismo bili prihvaćeni. Naravno da se u odnosima prilagođavamo, učimo i rastemo, ali temelj ne bi smio biti osjećaj da nismo dovoljno dobri onakvi kakvi jesmo.

Po mom mišljenju, jedan od znakova emocionalne zrelosti jest sposobnost da razlikujemo ono što nas uzbuđuje od onoga što je za nas dugoročno dobro. Ljubav nije stalna drama i neizvjesnost. Ljubav bi nam, uz sve izazove koje nosi, ipak trebala donijeti više mira nego kaosa.

Zato bih ženama poručila: ne morate se mijenjati da biste bile vrijedne ljubavi. Vrijedne ste već sada. Ono što vrijedi mijenjati su obrasci koji vas udaljavaju od zdravih odnosa, a ne vaša osnovna vrijednost kao osobe.