Freepik
Duboki ocean dugo se smatrao područjem s jednostavnim i dobro poznatim procesima vezanja ugljika. No novo istraživanje tima sa Sveučilišta Kalifornije u Santa Barbari otkriva da se u mračnim dubinama odvija mnogo složenija priča. Mikrobi koji do sada nisu bili u prvom planu pokazuju se kao neočekivani igrači u fiksaciji ugljika, što bi moglo promijeniti dosadašnje razumijevanje globalnog ciklusa ugljika, piše Science Daily.
Istraživački tim pod vodstvom dr. Alyson Santoro u časopisu Nature Geoscience navodi da su uspjeli riješiti dugogodišnju nelogičnost: količina dušika u dubokom moru jednostavno nije mogla objasniti visoke razine fiksacije anorganskog ugljika koje su znanstvenici godinama mjerili. „Brojke se sada napokon poklapaju, što je iznimno važno za razumijevanje kako ocean skladišti ugljik”, kaže dr. Santoro.
Vrt na šestom katu zagrebačke zgrade – što sve može rasti u teglama? Iznenadit ćete se
Ocean je najveći svjetski prirodni ponor za ugljik i apsorbira oko trećinu emisija koje stvara čovječanstvo. Da bi taj sustav ostao stabilan, znanstvenici moraju razumjeti kako ugljik putuje iz atmosfere u dubinu i koliko dugo tamo ostaje. U gornjim slojevima oceana glavni posao obavljaju fitoplanktoni, fotosintetski organizmi koji upijaju CO2 i stvaraju kisik. No u dubokom oceanu, gdje nema svjetla, smatralo se da su ključni “autotrofni” mikroorganizmi, posebno arheje koje koriste amonijak kao izvor energije.
Kad su znanstvenici usporedili količinu dostupne energije iz dušičnih spojeva i izmjerene stope vezanja ugljika, otkrili su da se rizračuni ne poklapaju. Tim dr. Santoro proveo je gotovo deset godina pokušavajući objasniti nedostatak. U novom eksperimentu, glavna autorica studije Barbara Bayer razvila je metodu za ciljano “gašenje” aktivnosti arheja koje oksidiraju amonijak. Ako su one glavni pogon dubokomorske fiksacije ugljika, njihovo isključivanje trebalo je izazvati znatan pad procesa. No to se nije dogodilo.
Prirodni načini kako obogatiti vodu elektrolitima - bez šećera i umjetnih dodataka
Analiza je pokazala da značajan dio posla obavljaju heterotrofi, mikroorganizmi koji se uobičajeno hrane organskom tvari, ali, čini se, istodobno preuzimaju i dio anorganskog ugljika. To uključuje različite skupine bakterija i pojedine arheje koje do sada nisu bile u središtu pozornosti.
„Sada imamo jasno mjerljivu brojku o tome koliko heterotrofi doprinose fiksaciji ugljika u dubokom oceanu”, objašnjava Santoro. „To otvara potpuno novu perspektivu o temeljnim procesima koji hrane dubokomorsku hranidbenu mrežu.”
Istraživači planiraju proučiti kako se ciklusi ugljika i dušika povezuju s drugim elementima poput željeza i bakra te kako mikrobi prenose novostvoreni organski ugljik ostatku ekosustava. Odgovori bi mogli biti ključni za razumijevanje kako ocean u budućnosti može amortizirati posljedice klimatskih promjena.