Visoko iznad zagrebačkih ulica i betona, na šestom katu jedne zgrade, uspješno raste voće i povrće. Kristina Bokanić, novinarka i zaljubljenica u urbano vrtlarenje, već više od desetljeća uspješno uzgaja raznoliko povrće, začinsko bilje, pa čak i voće – sve na svojoj terasi. Donosimo Vam njenu priču; neka Vam bude inspiracija i poticaj, pogotovo ako mislite da za vrt treba imati kuću i veliku okućnicu.

„Moj vrt smješten je na vrhu zgrade, na šestom katu, na terasi koja je spojena s mojim stanom. Isprva sam je planirala ozeleniti cvijećem i začinskim biljem, ali prije desetak godina, nakon jednog novinarskog zadatka, dobila sam viškove sadnica salate i graha. To je bilo to; jedno je vuklo drugo, i tako je nastalo Greentanje, moj vrt u pokretnim gredicama i lončanicama u kojem sadim jestivo bilje“, prisjeća se Kristina početaka svog malog raja na šestom katu.

Foto: Kristina Bokanić

Te 2014. godine počela je, priča nam, s jednostavnim kulturama: salatom, grahom, rotkvicama, začinskim biljem… A onda se biljno carstvo počelo širiti: „Danas sam već u fazi uzgoja malih sorti lubenica koje jako dobro uspijevaju u užarenim uvjetima moje južno-jugozapadne terase. Lubenice i tikve zasad su najotpornije na ljetne vrućine. Kako bih smanjila grijanje posuda, oblačim ih u stare pamučne majice, a zemlju malčiram slamom. To smanjuje isparavanje vode i potrebu za čestim zalijevanjem“.

Kristina je zaposlena i nema na raspolaganju čitav dan za brigu o biljkama pa je pitamo kako uspijeva? „Novinarka sam i radim na radijskoj postaji. Moj posao, dakle, nema klasično radno vrijeme, što mi omogućuje da svaki dan provedem barem sat vremena u vrtu. Taj dio dana mi je jako važan, to je moj osobni reset“, kaže nam.

Izazovi urbanog vrta na balkonu

Jedan od izazova urbanog vrta na balkonu uvijek je prostor, no Kristina kroz smijeh kaže kako joj je terasa veća od stana no ni to nije dovoljno za njene vrtlarske ambicije: „Kroz godine vrtlarenja naučila sam uzgajati racionalnije pa sadim više kultura u istu posudu. Primjerice, tikvice kao glavnu biljku, uz mahunarke i salatu koje joj pomažu u rastu. Tako sve biljke zajedno uspijevaju bolje“.

Zanimalo nas je i što trenutno raste u ovom vrtu na šestom katu zagrebačke zgrade: „Iskreno, više ni ne brojim! Svake godine mijenjam kulture prema klimatskim prognozama. Imam dva limuna, maslinu, naranču, jabuku, šljivu, smokvu – sve iz sjemena. Uzgojila sam skoro sve začinsko bilje, a raste mi i samoniklo bilje poput trputca, tušta i maslačka. Ove godine planiram saditi više sorti rajčica, paprika, feferona, brokulu, tikvice, patlidžane, lubenice, mrkvu, celer, grašak, poriluk, blitvu, crnu rotkvu... teško je i meni samoj pratiti popis“, smije se Kristina Bokanić.

Foto: Kristina Bokanić

Poneke biljke i vremenske prilike najveći su izazov ovoj urbanoj vrtlarici

„Skoro sve mi uspijeva. Čak su mi prošle godine iznenada nikli šampinjoni u vlažnoj gredici u polusjeni. Ali ima nešto što mi nikako ne uspijeva a to su velike sorte rajčica; za njih jednostavno nemam dovoljno prostora. Ali ne odustajem. To mi je izazov koji tek trebam svladati! Dodatni su izazov klimatske promjene i sve jači jugozapadni vjetar. Zadnjih godina je vjetar iz smjera Kleka ponekad toliko snažan da mi doslovno prevrće posude. Zato sam reorganizirala raspored i prednost dajem niskim kulturama koje su otpornije“.

U uzgoju biljaka Kristina koristi isključivo prirodna gnojiva pa evo ideje za sve koji razmišljaju o sadnji svog malog povrtnog raja: „Koristim svoj kompost, koprivu, gavez, ljuske jaja, banane, talog kave... Sve to biljkama daje fantastične rezultate. Ne kupujem kemijska gnojiva jer želim da sve bude potpuno prirodno“.

Foto: Kristina Bokanić

Fizički umor, psihički odmor...

Zdrava hrana bila je početni motiv, ističe Kristina, iako joj vrt danas pruža mnogo više od sigurnih i domaćih namirnica na tanjuru: „Moj početni motiv bio je da znam porijeklo hrane koju jedem jer to daje osjećaj sigurnosti i ispunjenosti. Kad jednom osjetiš tu povezanost s hranom koju si sam uzgojio, više nema povratka. Cijele godine imam svoju salatu, blitvu, mrkvu i začinsko bilje. Od prošle godine imam i šampinjone (slučajno, sami su nikli). Ostalo mijenjam sezonski – svaki mjesec donosi nove okuse“, navodi Kristina i dodaje: „Vrt je moj hobi, moj bijeg, moj reset. Umara me fizički, ali psihički odmara. Kroz vrt sam otkrila bogatstvo gradske bioraznolikosti – ptice, kukce, solitarne pčele, bumbare, bubamare... Sve to postoji u Zagrebu, i to me ispunjava radošću. Zahvalna sam svemiru na tom iskustvu“.

Foto: Kristina Bokanić

Što bi savjetovala nekome tko tek počinje sa vrtom na balkonu ili terasi?

"Počnite sa salatom jer ona ne treba ni puno prostora ni pažnje, a možete je jesti svaki dan. Kupite sadnice ako niste sigurni u sijanje, to će Vam dati poticaj. Na internetu ima jako puno korisnih savjeta, možete zapratiti i moje Greentanje na Instagramu i Facebooku. Najvažnije je krenuti i ne odustati. Učite kroz praksu i ne brinite, pogreške su dio procesa“.

Kristinina priča je dokaz da urbana svakodnevica i priroda ne moraju biti suprotstavljene. Balkonski vrt ne zahtijeva veliko zemljište, već samo malo volje, znatiželje i ljubavi prema biljkama. Ako vas je ikada privukla ideja da zasadite nešto svoje; salatu, rajčicu ili makar bosiljak, neka vam naša sugovornica bude inspiracija. Jer kao što Kristina kaže: „Vrtlarenje je najbolji hobi koji si čovjek može priuštiti – makar u teglama na balkonu“.

Foto: Kristina Bokanić

Dijana Kopjar Mucak