Život ima svoje uspone i padove – to svi znamo. No, ponekad ti „padovi“ nisu samo svakodnevni stres ili loš dan.

Oni mogu biti posljedica traumatičnog događaja ili niza neugodnih iskustava. Trauma može biti nešto što se nikada nije smjelo dogoditi, ali se ipak dogodilo, ili nešto što vam je duboko trebalo, a nikada niste dobili.

Smrznutost nije samo u glavi. To je iskustvo cijelog tijela. Hormonalne promjene, poput pada estrogena u menopauzi, mogu utjecati na hipotalamus, dio mozga koji regulira raspoloženje, temperaturu i stresne reakcije. Te promjene mogu otežati regulaciju emocija, povećati rizik od depresije i potaknuti funkcionalnu smrznutost. Ali uvijek postoji rješenje, zato ne treba gubiti nadu.

Postporođajna trauma

Trauma, bilo da dolazi iz jednog događaja ili ponavljajućih iskustava, može ostaviti živčani sustav u stalnom stanju pripravnosti. To nisu samo ekstremne situacije poput nesreća ili napada. Velike životne promjene, medicinski zahvati, reproduktivna trauma i hormonalni pomaci također mogu biti okidači.

Oporavak nakon poroda jasan je primjer. Istraživanja pokazuju da se nove majke često suočavaju sa snažnim emocionalnim izazovima – od promjena raspoloženja do osjećaja bespomoćnosti. Ponekad ti osjećaji mogu potaknuti živčani sustav da uđe u stanje smrznutosti, otežavajući majkama da potraže pomoć ili uopće prepoznaju što se događa.

Porod se često opisuje kao jedan od najsretnijih trenutaka u životu. No, za mnoge žene oporavak izgleda drugačije. Anketa koju je proveo OnePoll za Intiminu pokazala je da 70% majki smatra postporođajni oporavak jednim od najtežih emocionalnih izazova u životu. Dok fizičko zacjeljivanje traje dva do tri mjeseca, emocionalni oporavak često traje puno duže. Zašto? Zato što se tijelo ne vraća jednostavno „na staro“. Nakon velikog fizičkog i emocionalnog iskustva poput poroda, neke žene ulaze u funkcionalnu smrznutost.

Što je funkcionalna smrznutost?

Funkcionalna smrznutost je tjelesna zaštitna reakcija na traumu, dio istog instinkta preživljavanja kao su borba ili bijeg. Kada mozak osjeti opasnost, ali nema mogućnost suočiti se ili pobjeći, može zaustaviti normalno funkcioniranje i „zamrznuti“ tijelo. To se može doživjeti kao emocionalna obamrlost, osjećaj odvojenosti od tijela ili dojam nesigurnosti čak i u sigurnom okruženju.

Kod novopečenih majki, funkcionalna smrznutost može se pokazati kao odvojenost od vlastitog tijela, poteškoće u povezivanju s partnerom ili stalni osjećaj umora i bezvoljnosti. No, to nije samo problem nakon poroda.

Ovaj mehanizam može pogoditi svakoga tko se oporavlja od medicinske, emocionalne ili
seksualne traume, zarobljavajući osobu u začaranom krugu nepovezanosti i sumnje u sebe.
Iako je smrznutost način na koji vas tijelo štiti, ona može trajati i nakon što prijetnja nestane – ometajući užitak, samopouzdanje i svakodnevnu radost.

Psihijatar otkriva: Ove male promjene u svakodnevici mogu drastično poboljšati mentalno zdravlje

Mnoge nove majke u istraživanju brenda Intimina prijavile su osjećaje bespomoćnosti (50%) i krivnje (42%), uz fizičke poteškoće poput promjena u težini,problema s dojenjem ili oporavka nakon carskog reza. Za neke su ti izazovi bili čak i teži od samog poroda.

Kako izaći iz smrznutosti

Dobra vijest je da funkcionalna smrznutost nije trajna. Živčani sustav može ponovno naučiti kako biti sigurnim, kroz male i nježne korake. Ono što može pomoći su:

• Terapija – posebno metode usmjerene na traumu, poput EMDR-a.
• Vježbe disanja – svjesno i duboko disanje koje smiruje živčani sustav.
• Svesno kretanje – joga, ples, šetnje ili maženje bez seksualnog pritiska.
• Vrijeme u prirodi – povezivanje s trenutkom i osjećaj „uzemljenja“.
• Samopoznavanje kroz dodir – istraživanje vlastitog tijela bez očekivanja i pritiska.

Obnavljanje intimnosti sa sobom ili partnerom traži vrijeme. Komunikacija i postavljanje granica su ključni, a te granice mogu se mijenjati iz dana u dan.

Važno je znati da funkcionalna smrznutost nije slabost, već instinkt preživljavanja. Vaše tijelo vas pokušava zaštititi. Otvorenim razgovorom o smrznutosti normaliziramo je i olakšavamo sebi i drugima. Uz strpljenje i podršku, ovo stanje može polako nestati stvarajući prostor za
užitak, povezanost i osjećaj povratka sebi.

Izvor: Intimina