Način na koji roditelji komuniciraju, rješavaju sukobe i pokazuju emocije snažno utječe na to kako će djeca jednog dana graditi vlastite odnose. Stručnjaci upozoravaju da djeca ne uče o ljubavi iz savjeta, nego iz svakodnevnih primjera koje promatraju kod kuće. Upravo zato određena ponašanja, iako često dobronamjerna, mogu djeci poslati pogrešnu sliku o tome što znači zdrav odnos, piše Psychology Today.

U nastavku donosimo pet čestih roditeljskih pogrešaka koje mogu oblikovati buduće partnerske odnose djece, ali i savjete kako ih izbjeći.

Djeca moraju vidjeti kako izgleda zdrav sukob

Mnogi roditelji nastoje izbjeći svađe pred djecom kako bi ih zaštitili od stresa. No potpuno skrivanje neslaganja može imati suprotan učinak. Djeca tada ne nauče da su razlike u mišljenju normalan dio svakog odnosa.

Zdrav sukob podrazumijeva iskrenost, poštovanje i spremnost na rješavanje problema. S druge strane, vrijeđanje, ignoriranje ili dugotrajna ljutnja stvaraju sliku da je takav obrazac ponašanja prihvatljiv. Kada djeca vide kako odrasli mirno raspravljaju i pronalaze rješenja, dobivaju vrijedan model za vlastite odnose.

Isprika je važna lekcija

Ako se nesuglasica dogodi pred djecom, jednako je važno da vide i pomirenje. Roditelji koji priznaju pogrešku, kažu „oprosti“ i pokažu spremnost na kompromis uče djecu da sukob nije kraj odnosa. Problem nastaje kada djeca svjedoče svađi, ali ne i pomirenju. Tada mogu zaključiti da se problemi ne rješavaju ili da je razgovor o emocijama nešto što treba izbjegavati.

Pretjerana zaštita može smanjiti emocionalnu otpornost

Roditelji često žele ukloniti svaku prepreku s djetetova puta, bilo da je riječ o lošoj ocjeni, sukobu s prijateljem ili frustraciji. Međutim, upravo kroz izazove djeca razvijaju otpornost, empatiju i sposobnost rješavanja problema.

Freepik

Kada odrasli stalno „spašavaju“ dijete, ono može usvojiti uvjerenje da je nelagoda opasna i da će netko drugi uvijek riješiti problem. Kasnije u životu to može dovesti do neravnoteže u odnosima, gdje jedna osoba preuzima svu odgovornost, a druga je izbjegava.

Roditelji ne bi smjeli zaboraviti vlastite potrebe

Prilagodba obitelji je zdrava, ali potpuno zanemarivanje vlastitih želja šalje pogrešnu poruku. Djeca trebaju vidjeti da roditelji imaju svoje interese, granice i potrebe.

Ako stalno stavljaju druge ispred sebe, roditelji mogu nesvjesno naučiti djecu da je briga o sebi sebična ili nevažna. Dugoročno to može dovesti do odnosa u kojima jedna osoba stalno popušta, dok druga očekuje takvo ponašanje.

Zdravo samopoštovanje nije egoizam, nego važan primjer emocionalne zrelosti.

Djeca brzo primijete neravnotežu u emocionalnom teretu

U obitelji djeca pažljivo promatraju tko smiruje napetosti, tko se prvi ispričava i čije se potrebe najčešće uzimaju u obzir. Takvi obrasci često postaju njihov „priručnik“ za odnose u odrasloj dobi. Ostajanje u kronično lošem ili konfliktnom odnosu „zbog djece“ može imati suprotan učinak od željenog. Djeca tada mogu početi vjerovati da su neravnopravni ili nezdravi odnosi nešto normalno.

Stručnjaci savjetuju jednostavno pitanje koje roditeljima može pomoći u procjeni vlastitog ponašanja:  Biste li željeli da vaše dijete jednoga dana ostane u takvom odnosu?

Ako je odgovor negativan, možda je vrijeme za promjenu.

Djeci ne trebaju savršeni roditelji

Najvažnija lekcija koju djeca mogu dobiti nije savršenstvo, nego autentičnost. Roditelji koji pokazuju poštovanje, iskrenost, suradnju i spremnost na popravljanje pogrešaka stvaraju temelj za zdrave odnose svoje djece. Jer djeca neće pamtiti samo ono što smo im govorili, nego prije svega način na koji smo živjeli.