U svijetu odnosa često se pojavljuju ideje koje pokušavaju objasniti zašto se neki ljudi brzo odlučuju na ozbiljnu vezu, dok drugi godinama oklijevaju. Jedna od poznatijih je takozvana “teorija taksija”, popularni koncept prema kojem odluka o obvezi više ovisi o životnoj fazi i spremnosti nego o samoj kvaliteti odnosa. Iako je teorija stekla veliku popularnost, stručnjaci upozoravaju da ju treba promatrati s dozom opreza jer nije utemeljena na znanstvenim dokazima, piše Verywell Health.

Ideja je jednostavna: osoba koja je “spremna” za ozbiljan odnos ponaša se poput slobodnog taksija s upaljenim svjetlom, otvorena je za vezu i veća je vjerojatnost da će se obvezati partneru koji se tada nalazi u njezinu životu. Prema tom razmišljanju, presudan faktor nije nužno kompatibilnost nego trenutak u kojem se netko osjeća spremno za brak ili dugoročnu vezu.

Ovo su četiri kriterija koja pomažu u odabiru životnog partnera

Ova je teorija ušla u popularnu kulturu kroz televizijske sadržaje, a ne kroz psihološka istraživanja. Upravo zato mnogi terapeuti naglašavaju da ju ne treba shvaćati kao ozbiljan model za razumijevanje odnosa.

Zašto je stručnjaci kritiziraju?

Terapeuti upozoravaju da je teorija pojednostavljena i da zanemaruje složenost partnerskih odnosa. Ljudi ne biraju partnere samo zato što je “došlo vrijeme”, nego zbog privlačnosti, zajedničkih vrijednosti, emocionalne povezanosti i životnih ciljeva.

Dodatni problem je što se teorija tradicionalno prikazuje kroz heteroseksualne odnose i često sugerira da jedna strana ima veću kontrolu nad odlukom o obvezi. Takav pogled ignorira činjenicu da obje osobe aktivno sudjeluju u oblikovanju odnosa.

Freepik

 Vjerovanje da je tajming važniji od same veze može potaknuti nesigurnost. Neki se mogu početi pitati jesu li odabrani zbog ljubavi ili zato što su se jednostavno pojavili u “pravom trenutku”. Stručnjaci savjetuju da se vlastiti odnos ne uspoređuje s tuđim životnim tempom. Svaka veza ima svoj razvojni put, a pritisak društva, obitelji ili okoline često stvara nepotrebnu tjeskobu.

Odnosi ipak nisu stvar slučajnosti

Iako životne okolnosti mogu utjecati na spremnost za vezu, stabilni odnosi obično se temelje na međusobnom poštovanju, otvorenoj komunikaciji i spremnosti na suradnju. Vrijeme može igrati određenu ulogu, ali rijetko je jedini razlog zbog kojeg odnos uspijeva ili propada.

Umjesto fokusiranja na teorije, stručnjaci preporučuju postavljanje nekoliko važnih pitanja: ulazite li u odnos zato što to zaista želite ili zato što mislite da biste trebali? Dijelite li s partnerom iste vrijednosti? Osjećate li se sigurno i podržano?

Što možemo naučiti iz ove ideje?

Ako teorija taksija ima ikakvu vrijednost, ona nas podsjeća da razmislimo o vlastitim motivima. Odluke o ljubavi ne bi trebale proizlaziti iz pritiska godina, očekivanja ili društvenih normi, nego iz stvarne povezanosti.

Istraživanje otkriva koliko su fantazije česte i kakvu ulogu imaju u zadovoljstvu vezom

Stručnjaci naglašavaju da ne postoji univerzalni rok za ozbiljnu vezu. Puno je važnije pronaći osobu koja odgovara vašem životu nego žuriti u odnos samo zato što se čini da je “vrijeme”.

Iako je teorija taksija zanimljiv pop-kulturni koncept, većina psihologa slaže se da je treba promatrati više kao metaforu nego kao pravilo. Zdravi odnosi ne nastaju slučajno niti isključivo zbog pravog trenutka, nego kao rezultat svjesnog izbora dvoje ljudi koji žele graditi zajedničku budućnost.