Svatko tko duže vrijeme uređuje interijere razvije nešto poput unutarnjeg dizajnerskog “imunološkog sustava”. I kao što znaš da ti mlijeko ne odgovara, ili da ne podnosiš tutnjavu iz susjedne teretane, tako s vremenom znaš i što nikad ne želiš vidjeti u vlastitom prostoru. Nisu to nužno objektivno ružne stvari — jednostavno nisu moj jezik, nisu moj ritam.

Evo popisa stvari koje kod mene nikad neće pronaći dom, bez obzira na trendove ili nostalgiju.

1. TV u spavaćoj sobi

Televizor u spavaćoj sobi za mene je kao mikrovalna u kupaonici — nije mu tamo mjesto. Razumijem potrebu za opuštanjem, ali taj ekran između mene i kreveta stvara neku nelagodu, kao neželjeni treći kotač u trenutku mira.

Spavaća soba bi trebala biti mjesto gdje dan završava tiho, bez titranja ekrana, bez glasova iz serija koje ti se uvuku u san. Kad si legnem, želim tišinu, ne Netflix autoplay. A ako baš želim nešto gledati prije spavanja — postoji tablet, postoji dnevna soba, postoji... kontrola.

2. Krevet s kristalićima, čupavim uzglavljima i previše “glamura”

Postoji granica između elegancije i estetskog prenapada. I ta granica kod mene dolazi točno tamo gdje se tkanina počne presijavati, a dugmad na uzglavlju blistati kao da sam ušao u lounge bar u Las Vegasu. Krevet treba biti udoban, topao, miran — ne da mi trepće u mraku kao disko kugla. Ništa osobno protiv baršuna, ali kad mi se uzglavlje sjaji više od kože nakon seruma, znam da to nije za mene. Glamur je u detalju, ne u ispisu na čelu.

3. Zidne naljepnice s porukama tipa “Dream big” ili “Live, Laugh, Love”

Da budem iskren, čim mi zid počne nešto naređivati, osjećam se kao da sam na motivacijskom seminaru iz 2008. Poruke su možda dobronamjerne, ali interijer mi nije oglasna ploča. Ne treba mi zid da mi kaže da živim i smijem se.

Volim ideju da prostor podržava mentalno zdravlje, ali može to raditi suptilnije — teksturom, bojom, mirom. Ako već trebam inspiraciju, pronaći ću je u knjizi, u tišini, u pogledu kroz prozor — ne na fontu Comic Sans iznad kreveta.

Umorni i kad spavate dovoljno? Ovo je 7 vrsta odmora važnijih od sna

4. Masivna kožna garnitura u dnevnoj

Znaš onu sofu koja zauzme cijelu prostoriju, škripi pod svakim pokretom i ljeti se lijepi za kožu? Ta. Ta nikad. Koža u interijeru može biti prekrasna kad je decentna, prirodna i usklađena s ostatkom prostora — ali kad dominira kao da je došla s natpisom “JA SAM NAMJEŠTAJ”, gubi sve ono što bi dnevni boravak trebao imati: toplinu, lakoću, otvorenost. I još kad je tamnosmeđa, a prostor malen — dobiješ scenografiju za scenu ispitivanja, ne mjesto za kavu i knjigu.

5. Dekor jastuci s natpisima “Home Sweet Home”

Zamisli ovo: jastuk koji ti objašnjava gdje se nalaziš. Kao da nisam svjestan da sam doma dok ne pročitam obavijest na jastučnici. Ukrasni jastuci su super — mogu dodati boju, teksturu, čak i neku poruku ako je stvarno dobro izvedena — ali kad tekst postane klišej, postaje smetnja. Manje poruka, više osjećaja.

Ako me prostor ne može uvjeriti da sam doma bez jastuka koji to piše, onda imamo dublji problem.

6. Kolekcija suvenira iz svakog grada u kojem sam bio

Volim putovanja, ali ne volim kad mi dnevna soba izgleda kao turistička suvenirnica. Ne trebam 17 magneta, tri minijaturna Koloseuma i repliku londonskog autobusa na polici da bih znao gdje sam bio. Jedan komad, pažljivo odabran, koji zaista nosi uspomenu — da.

Sve više od toga guši prostor i pretvara ga u katalog sjećanja koje nemam potrebu stalno gledati. Prostor mi treba disati, a ne prepričavati svaki vikend iz 2019.

7. Plišane prekrivače s “3D uzorkom” i sjajem

Postoji vrsta deke koja me natjera da preispitam svoje životne odluke čim je dotaknem. To je ona sjajna, sintetička, čupava stvar koja podsjeća na nešto između autopresvlake i scenografije iz turske sapunice. Udobnost nije jednaka sjaju, a toplina nije jednaka debljini. Volim prirodne teksture, pamuk, lan, vunu — sve što me ne naježi iz pogrešnih razloga. Prekrivač ne treba glumiti karakter, samo pružiti osjećaj.

Telefon vam je stalno u ruci? 5 savjeta kako se riješiti te navike

8. Umjetne biljke

Biljke su život. I da, znam da ih je nekad teško održavati, ali nema tog razloga zbog kojeg bih u prostor unio komad plastike i glumio zelenilo. Umjetne biljke možda djeluju “bezbrižno”, ali meni su mrtve već na prvi pogled.

Više volim i biljku koja se malo nagnula, izgubila list ili dvije — jer je barem živa, mijenja se, reagira. A ako već nema biljaka — onda nema. Bolje prazno nego lažno.

9. LED trake posvuda

Ne volim da mi dom izgleda kao enterijer noćnog autobusa. LED trake su praktične, da, i u nekim slučajevima jako korisne — ali kad su iza TV-a, ispod kreveta, iza ogledala, iznad ormara i još trepću u RGB spektru — to je svjetlosna agresija.

Rasvjeta treba biti promišljena, meka, atmosferična. Ne želim party u dnevnoj. Želim prostor u kojem mogu zijevnuti bez osjećaja da mi trepću oči.

10. Površine koje služe kao privremeno odlagalište “svega”

Kod mene ne postoji “samo dok ne nađem gdje ću s tim”. Ako nema svoje mjesto, vjerojatno mu ni nije mjesto uopće. Komode prekrivene punjačima, dokumentima, maskicama, kutijama i ključevima u meni bude tjeskobu. Volim red — ne sterilni red, nego onaj koji dopušta da prostor bude prostor, a ne horizontalni inbox. Površine su za disanje, ne za zatrpavanje.

Ako ste se u nečemu prepoznali – možda vas je malo nasmijalo, možda potaknulo da pogledaš svoj prostor drugim očima. I sve je to u redu. Ovaj popis nije napad na tuđi stil, nego poziv da upoznaš svoj.

A kad znaš što nikad ne bi imao — onda znaš i što voliš još jasnije.

 Autor: Dizajenr interijera, Matej Kušević, m1stdesign.com