freepik
Kada čujemo priču o nevjeri, većina ljudi zamišlja kraj ljubavi. Logika kaže: ako vara, onda ne voli. No, stvarnost je daleko složenija. U mnogim slučajevima žene varaju upravo muškarce koje vole. Ova kontradikcija zbunjuje, boli i izaziva mnoga pitanja – i za one koji varaju i za one koji su prevareni.
Zašto bi žena riskirala stabilnu vezu, sigurnost i osobu koju voli – da bi potražila nešto izvan toga? Odgovor se rijetko nalazi u nedostatku ljubavi. Mnogo češće, razlog leži u nedostatku ispunjenja, unutarnjim konfliktima i društvenim obrascima.
Žena može voljeti muškarca, biti mu posvećena i željeti s njim budućnost. Ali ljubav sama po sebi ne ispunjava sve potrebe. Ako se emocionalne, seksualne ili psihološke potrebe ignoriraju ili potiskuju, javljaju se pukotine.
Primjer: Ana je voljela svog supruga, ali osjećala je da nikada ne obraća pažnju na njezine riječi. Bio je fizički prisutan, ali emocionalno distanciran. Kad je naišla na nekoga tko ju je „vidio“ i slušao, osjetila je poriv koji nije imala kod kuće. Ljubav prema mužu nije nestala – ali potreba da se osjeti važnom i primijećenom bila je snažnija.
Jedan od najčešćih razloga nevjere kod žena nije seks – nego emocije. Žene koje varaju muškarce koje vole često nisu u potrazi za boljim partnerom, nego za osjećajem povezanosti, potvrde i vrijednosti.
U kulturi u kojoj se od žena očekuje da budu jake, samostalne, a istovremeno brižne i podržavajuće – mnoge od njih iznutra osjećaju prazninu. Kada naiđu na nekoga tko im pruži pažnju, nježnost ili interes, to može biti poput kisika nakon dugog gušenja.
Iako je emocionalna glad češći uzrok, seksualno nezadovoljstvo također igra važnu ulogu. Žena može voljeti svog partnera, ali ako seksualni život postane rutinski, zanemaren ili jednostrano usmjeren, javlja se želja za istraživanjem.
Zašto žene sve češće biraju sebe umjesto loše veze – i sretne su zbog toga
Nekad je riječ o potrazi za strašću i uzbuđenjem koje nedostaje u svakodnevici. Ponekad o otkrivanju vlastite seksualnosti izvan granica sigurne veze.
Još jedan sloj nevjere leži u unutarnjim nesigurnostima. Žena može varati ne zato što nešto nedostaje u vezi, nego zato što nešto nedostaje u njoj. Varanje tada postaje način da se osjeti privlačno, moćno, poželjno.
To nema veze s partnerom, niti s ljubavlju koju osjeća prema njemu – nego s njezinim odnosom prema samoj sebi.
Primjer: Ivana je voljela svog muža, ali nikada nije vjerovala da je dovoljno dobra. Kad je upoznala kolegu koji joj je upućivao komplimente i pokazivao interes, osjetila je vrijednost koju sama sebi nije znala dati.
Ponekad varanje nije posljedica nezadovoljstva, već želje za slobodom. Čak i žene koje vole svoje partnere mogu osjetiti da su „zarobljene“ u određenim ulogama: majke, supruge, domaćice.
Nevjera tada ne dolazi iz mržnje prema vezi, već iz potrebe da barem nakratko pobjegnu od odgovornosti i pronađu dio sebe koji je ostao zatrpan obavezama.
Evolucijska i društvena perspektiva
Psihologija i sociologija nude i širu perspektivu:
To ne znači da je varanje opravdano. Ali razumijevanje ovih dinamika pomaže shvatiti da ljubav nije uvijek jedini faktor u igri.
Kako onda žena može varati muškarca kojeg voli?
Za mnoge žene nevjera nije znak da je ljubav nestala, već vapaj za onim što im nedostaje: pažnja, strast, potvrda, sloboda ili povezanost.
Za muškarca koji otkrije nevjeru, najteži dio je prihvatiti da ljubav možda i dalje
postoji. No, nevjera razara povjerenje. Jedini put naprijed je otvoren razgovor: Što je nedostajalo? Koje potrebe nisu bile zadovoljene? Postoji li volja da se veza obnovi i izgradi na novim temeljima?
Nevjera ne mora uvijek značiti kraj. Ali uvijek znači da nešto treba biti promijenjeno
– u vezi ili u pojedincu.
Žene ne varaju muškarce koje vole zato što ljubav nije stvarna – nego zato što ljubav nije uvijek dovoljna. Potreba za pažnjom, emocijama, strašću, slobodom ili potvrdom može biti jača od sigurnosti koju pruža ljubav.
To nije opravdanje, nego poziv na razumijevanje. Ako shvatimo zašto se to događa, možda možemo graditi odnose u kojima se nevjera neće morati pojaviti – jer će obje strane biti viđene, cijenjene i ispunjene.
Autorica teksta: Tihana Fulir, Psihoterapeut & PCM Trener