U posljednjem desetljeću sve se češće čuje rečenica: „Dobro sam — sama sam zato što tako želim.” Iza nje ne stoji samo faza ili privremeno razočaranje, nego svjesna odluka tisuća žena koje biraju samostalnost kao poželjan način života.

Neke izlaze na spojeve povremeno i bez žurbe, neke su u neobveznim vezama, neke biraju solo roditeljstvo, a neke uživaju u potpuno neovisnom, „single“ životu koji im daje širinu za karijeru, hobije, putovanja, umjetnost i mir. Zašto je taj trend snažniji nego ikad? Odgovor je slojevit, navodi Tihana Fulir, psihoterapeutkinja: promijenila su se pravila igre — ekonomska, kulturna, emocionalna i tehnološka.

1. Ekonomska neovisnost: sloboda da se bira

Najvažniji preduvjet za svaku odluku „po vlastitom izboru“ jest mogućnost da je financijski podneseš. Sve više žena zarađuje vlastiti dohodak, gradi karijere s jasnim napredovanjem i posjeduje imovinu. Nekad je brak bio i ekonomska institucija; danas, uz stalno zaposlenje, mogućnost freelancinga i poduzetništva, žena može pokriti stanarinu, zdravstveno, putovanja i sve ono što je ranije bilo teško bez partnera.

Ekonomska neovisnost nije neprijatelj ljubavi; ona je njezin filter. Kada više ne trebaš partnera kako bi preživjela, ostaje prostor da partnera biraš zato što vas spaja poštovanje, kompatibilnost i radost — a ne potreba. Ako se takav odnos ne pojavi, mnoge žene radije biraju kvalitetan samostalan život nego kompromis s previsokom cijenom.

2. Obrazovanje i promjena životnih prioriteta

Generacije žena s diplomama i poslijediplomskim kvalifikacijama donijele su i novu dinamiku u muško-ženskim odnosima. Obrazovanje ne znači samo višu plaću, već i drugačiji ritam rane odrasle dobi: dulji period studiranja, razmjene, stažiranja, selidbe radi posla, istraživanja svijeta i sebe. U tom ritmu brak i majčinstvo više nisu „prva stanica“, nego jedna od mogućih stanica.

Mnoge žene svjesno si daju desetak godina da izgrade karijeru, razviju profesionalni identitet i pronađu smisao; tek kada se to slegne, pitaju se ima li prostor za intimno partnerstvo — i ako ima, u kojem obliku. Neke zaključe da su najispunjenije bez stalnog partnera, barem u ovoj životnoj fazi.

3. Kultura koja sve više priznaje različite putanje

Nekad je postojala jedna društveno valjana skripta: udaja u ranim dvadesetima, djeca ubrzo nakon toga, cijeli život u istom mjestu. Danas postoji mnoštvo scenarija: dugotrajne veze bez braka, kasni brakovi, partnerstva bez djece, solo roditeljstvo, zajednički život bez formalizacije, „LAT“ (living apart together) odnosi u kojima partneri žive odvojeno.

Uz pluralnost formi, društveni pritisak je — barem u urbanim sredinama — slabiji, a stigma oko ženskog samačkog života znatno manja. Ako ne osjećaš sram zbog toga što si sama, otvara se mentalni prostor da osjetiš što te uistinu veseli, umjesto da žuriš ispuniti tuđi rok.

4. Tehnologija je sve promijenila — i nabolje i nagore

Aplikacije za upoznavanje proširile su krug ljudi koje možemo sresti, ali su i premjestile dio intimnosti u logiku „skrolanja“. Zamor od beskrajnih dopisivanja, nestajanja bez objašnjenja (ghosting), površnih evaluacija i potrošačkog pristupa vezama mnoge žene potiče da dignu ručnu: umjesto da ulažu sate i sate u algoritamsku lutriju, radije će dizajnirati život u kojem im je dobro i bez partnera.

Uzbudljivi i karizmatični, ali i manipulativni... Što je prikriveni narcizam i kako ga prepoznati?

Paradoksalno, izbor je veći nego ikad — ali i filtriranje je zahtjevnije nego ikad. Za mnoge je odgovor: „Birat ću rijetko i pažljivo; dok se ne pojavi nešto smisleno, biram sebe.“

5. „Standardi“ nisu previsoki — nego realni

Često čujemo tvrdnju kako su „ženski standardi previsoki“. Međutim, većina žena koje svjesno biraju ostati same ne traže savršenstvo; traže normalnost: sigurnost, emocionalnu zrelost, komunikaciju, podjelu kućanskog i mentalnog rada, poštovanje ambicija, odsutnost nasilja i manipulacije.

To nisu luksuzni zahtjevi, nego osnovni uvjeti dostojanstva. Kada u vlastitom životu već imaju stabilnost, mir, prijateljstva i smislen rad, ne vide logiku da to zamijene vezom koja unosi stres i neravnotežu. „Radije sama nego u lošem društvu“ nije cinizam; to je briga za vlastito mentalno zdravlje.

6. Emocionalni rad i nevidljivi teret

U mnogim vezama i brakovima žene i dalje obavljaju većinu nevidljivog posla: planiranje obroka, praćenje rođendana, vođenje kućne logistike, brigu o tuđim emocijama, „socijalni menadžment“ s rodbinom i prijateljima.

Taj teret, poznat kao „mental load“, iscrpljuje i smanjuje prostor za osobne interese. Kada su žene iskusile koliko je lagan dan u kojem brineš samo za sebe, prirodno je da postanu oprezne prije ulaska u odnos u kojem bi opet preuzele dvije i pol smjene: posao, kuću i emocionalnu podršku svima. Samostalnost tada nije prkos, nego racionalno upravljanje energijom.

freepik

7. Sigurnost i autonomija tijela

Sigurnost je osnovni uvjet slobode. Mnoge žene imaju iskustva s uznemiravanjem, toksičnim odnosima ili nasiljem, osobito u ranim dvadesetima. Kako sazrijevaju, jasno crtaju granice: žele partnera koji poštuje tjelesnu i emocionalnu autonomiju, razumije pristanak i ne manipulira ljubomorom.

Neke žene otkrivaju da se osjećaju najsigurnije i najkreativnije kada su same ili u labavijim, jasno dogovorenim odnosima. Sigurnost ovdje nije samo fizička, već i psihološka: sloboda da donosiš odluke o vlastitom tijelu, vremenu i prostoru bez stalnog pregovaranja.

8. Samoaktualizacija: karijera, stvaralaštvo, duhovnost

Za mnoge žene ispunjenje ne dolazi prvenstveno iz romantičnog partnerstva, nego iz stvaranja — projekta, posla, umjetnosti, aktivizma, sporta, studija, brige za zajednicu. Vrijeme provedeno samostalno donosi duboku koncentraciju, kreativne skokove i osobni rast koji je teže postići u kaotičnoj ili zahtjevnoj vezi.

Moć manifestacije: Evo kako koristiti ove 4 vježbe za ostvarenje svojih snova

Singl život nudi luksuz strukture: jutarnji ritual, fokus bez prekida, vikende u prirodi, putovanja bez kompromisa. To nije bijeg od intimnosti; to je izbor da se intimnost dijeli s prijateljima, mentorima, klijentima, učenicima, publikom — šire od jednog romantičnog okvira.

9. Prijateljstva i „izabrane obitelji“

Jedan od najljepših pomaka našeg vremena jest jačanje prijateljskih mreža. Žene grade duboka, dugotrajna prijateljstva, zajednice hobija, profesionalne krugove podrške, susjedstva i „izabrane obitelji“. U takvom ekosustavu emocionalne potrebe nisu prepuštene isključivo partneru; postoji više izvora nježnosti, smijeha, pomoći i savjeta.

Kada je društveni život bogat, partnerstvo prestaje biti jedina ulaznica za ljubav i pripadanje. Neke žene stoga shvate da im jednadžba sreće savršeno funkcionira i bez stalnog partnera.

10. Promjena demografije i tržišta partnerstva

U mnogim sredinama žena s visokom stručnom spremom ima više nego muškaraca sličnog obrazovanja. Nerijetko se geografski i profesionalni krugovi ne poklapaju. Uz to, urbanizacija i migracije znače da su ljudi raspršeni po gradovima i državama, a spremnost na kompromis oko selidbe nije jednaka.

Sve to smanjuje vjerojatnost „dobrog podudaranja“. Kada kvaliteta veze postaje važnija od same činjenice da veza postoji, logična posljedica je da više žena mirno ostane solo — jer realna opcija koja bi poboljšala njihov život nije prisutna, barem ne sada i ne ovdje.

11. Iskustva iz prošlosti: razvod kao učitelj

Mnoge današnje solo žene već imaju iza sebe ozbiljne veze ili brakove. Iz tog iskustva znaju koliko slobode i resursa može progutati loša dinamika, koliko je važno mentalno zdravlje i koliko je skupo emocionalno iscrpljenje. Nakon oporavka, postavljaju jasne kriterije i često zaključuju: „Bolje u miru sama, nego opet u sporazumu protiv sebe.“ Nisu postale ogorčene; postale su svjesne cijene.

12. Reproduktivne opcije: odgađanje ili solo majčinstvo

Napredak u reproduktivnim tehnologijama, pristup kontracepciji i sve jasnija pravna regulacija različitih oblika roditeljstva daju ženama veću kontrolu. Neke odlučuju zamrznuti jajne stanice i time kupiti vrijeme; druge biraju solo majčinstvo putem donacije. I naravno, mnoge odlučuju da majčinstvo uopće nije njihov put. Ključ je mogućnost izbora. Kad je roditeljstvo odvojivo od nužnosti braka, status veze prestaje biti glavni okvir za životne odluke.

13. Trošak života i realna matematika

Visoki troškovi stanovanja, djece i zdravstva znače da brak više nije automatski financijska prednost. Ako partner ne donosi jednako ili više stabilnosti nego što žena već ima sama, jednadžba često ne ide u korist veze. Osobito ako odnos uključuje neravnomjernu podjelu rada u kućanstvu ili ambivalentnost prema budućnosti. Mnoge žene proračunaju: „Trenutno mi je jedini stvarni luksuz mir. Neću ga trošiti na polovična rješenja.“

Okružena ljudima, a sama? Deset znakova koji otkrivaju duboku usamljenost kod žena

14. Mentalno zdravlje i granice

Sve više se govori o anksioznosti, burnoutu i važnosti granica. Žene uče reći „ne“ — ne preopterećenju, ne lošoj komunikaciji, ne emocionalnoj ucjeni. Umjesto da se, kako se nekad očekivalo, „snađu“, biraju odnose u kojima je njegovanost obostrana. Ako to ne nađu, biraju ostati same i ulagati u terapiju, jogu, trčanje, čitanje, spavanje, pristojnu prehranu, mir. Ta odluka nije hladna; to je ljubav prema sebi u praksi.

15. Mitovi koje vrijedi razbiti

Mit 1: „Sama si jer si preizbirljiva.“
Ne. Izbor znači odgovornost. Žena koja zna što joj je važno i ne pristaje na manje nije „preizbirljiva“, nego zrela.

Mit 2: „Sama si jer ne znaš održati vezu.“
Mnoge solo žene mogle bi biti u vezi već sutra kada bi pristale na bilo što. Odbijanje lošeg dogovora nije neuspjeh, nego hrabrost.

Mit 3: „Sama si i nesretna.“
Sreća manje govori o statusu veze, a više o kvaliteti svakodnevice: smislen rad, zdravlje, prijateljstva, slobodno vrijeme, osjećaj doprinosa. Mnoge žene te elemente sastavljaju vrlo uspješno bez partnera.

Mit 4: „Samoća znači usamljenost.“
Samoća je stanje — ponekad dragocjeno. Usamljenost je bol — i može se dogoditi i u braku. Kvaliteta veza, ne njihov broj, određuje kako se osjećamo.

16. Što biraju, zapravo?

Kada kažu da su same „po vlastitom izboru“, žene obično ne odabiru život bez ljubavi. Odabiru život bez loše ljubavi. Biraju strukturu dana koja ih hrani. Biraju projekte koji ih vesele, prijateljstva koja su dom, putovanja koja šire horizonte, miran stan, jutra bez tenzija, večeri bez objašnjavanja.

Biraju biti dostupne za odnos koji će biti partnerstvo — ne roditeljstvo odrasle osobe, ne spašavanje, ne dvosmislenu igru moći. I spremne su pričekati takvo partnerstvo, ili ga uopće ne tražiti, ako njihov život već ima punoću.

17. Kako društvo može odgovoriti na ovu promjenu

Ako društvo želi manje usamljenosti i više kvalitete odnosa, korisno je podržati izbore žena, a ne ih posramljivati. To uključuje:

• Fleksibilne radne politike koje omogućuju zdravu ravnotežu, neovisno o statusu veze.
• Sigurnu infrastrukturu: javni prijevoz, naselja, zdravstvene usluge — kako bi samostalan život bio realno siguran.
• Kvalitetno obrazovanje o odnosima: komunikacija, pristanak, emocionalna pismenost — za sve, od rane dobi.
• Pravne okvire koji prepoznaju različite obitelji i osiguravaju da pojedinci nisu ranjivi samo zato što nisu u braku.
• Kulturu koja cijeni prijateljstva i međusobnu pomoć, a ne stavlja sav emocionalni teret na romantičnog partnera.

Takvi koraci ne „promiču samoću“, nego promiču slobodu — i kvalitetnije odnose onima koji ih žele.

18. Što ova promjena znači za muškarce?

Suprotno stereotipu, promjena koristi i muškarcima. Kada žene imaju slobodu reći „ne“, muškarci koji žele zdravo partnerstvo jasnije vide što je važno: podjela kućanskog i mentalnog rada, emocionalna odgovornost, ravnopravno planiranje karijera i vremena. Umjesto da „ponuda“ bude brojna, ali površna, svakome tko traži ozbiljan odnos ostaje manje, ali bolje usklađenih prilika. Dugoročno, to podiže standarde odnosa za sve.

Zaključak: sloboda je cilj, kvaliteta je kriterij

Više žena nego ikada samaca je po vlastitom izboru zato što je taj izbor konačno moguć. Ekonomska neovisnost, obrazovanje, dostupnost različitih životnih putanja, tehnologija koja otvara, ali i zamara, rast emocionalne pismenosti, redefinicija obitelji i prijateljstava — sve to stvara uvjete u kojima žena ne mora ući u vezu da bi bila „u redu“. Može izabrati čekati dobro. Može izabrati dizajnirati dan po mjeri. Može izabrati samostalnost kao punopravni oblik odraslog života.

Najzdravija misao koju ova generacija žena donosi jest: ljubav se bira, ne podnosi. Kada je odnos izvor podrške, rasta i radosti — dobrodošao je. Kada to nije, nema potrebe dokazivati ništa nikome: život može biti bogat, živopisan i smislen i bez toga. U tom ključu „single po izboru“ nije bunt protiv veza, već odanost kvaliteti. To je poruka koja, na kraju, koristi svima: kada je izbor slobodan, i odnosi su bolji.

Autorica teksta: Tihana Fulir, Psihoterapeut & PCM Trener