Tumorski markeri su supstance, najčešće proteini, enzimi ili hormoni, koje proizvode stanice tumora ili koje tijelo stvara kao imunološki odgovor na prisutnost malignih procesa. Ovi biomarkeri igraju ključnu  ulogu u medicini jer omogućuju liječnicima da rano otkriju potencijalne znakove raka, prate učinkovitost  terapije te uoče eventualni povratak bolesti nakon liječenja.

Iako nisu uvijek specifični samo za rak – jer povišene vrijednosti mogu biti uzrokovane i benignim stanjima poput upala, cista ili hormonalnih poremećaja – njihova vrijednost dolazi do izražaja kada se koriste u kombinaciji s drugim dijagnostičkim metodama, uključujući biopsiju, ultrazvuk, CT ili magnetsku rezonancu. Upravo ta sinergija čini ih nezamjenjivim alatom u borbi protiv ove bolesti.

Zašto su tumorski markeri važni?

Primarna prednost tumorskih markera leži u njihovoj neinvazivnosti. Jednostavnim testom krvi ili urina moguće je dobiti uvid u zdravstveno stanje pacijenta bez potrebe za složenim i invazivnim procedurama. Rana dijagnoza raka jedan je od najvažnijih faktora koji utječu na uspješnost liječenja. Primjerice, ako se rak otkrije u početnim stadijima, prije nego što se proširi na druge organe, šanse za preživljavanje značajno rastu.

Tumorski markeri pomažu u prepoznavanju suptilnih promjena u tijelu često prije nego što pacijent uopće osjeti simptome, što omogućuje brzu reakciju i pravovremeni početak terapije. Osim toga, kod pacijenata koji su već na liječenju, redovito praćenje razina markera može pokazati kako bolest napreduje. Pad vrijednosti često ukazuje na uspješnu terapiju, dok porast može signalizirati otpornost na liječenje ili recidiv, što liječnicima omogućuje prilagodbu plana liječenja.

1. Tumorski markeri za rak prostate

Jedan od najpoznatijih tumorskih markera je PSA (prostate-specific antigen), koji se koristi za probir i praćenje raka prostate. PSA je protein koji luče stanice prostate, što ga čini organospecifičnim – neće ga proizvoditi drugi organi u tijelu, te je stoga jedinstven i vrijedan alat. Referentne vrijednosti za PSA obično su do 4 ng/mL, iako se granica može mijenjati ovisno o dobi pacijenta, veličini prostate ili prisutnosti drugih stanja.

Kolonoskopija – kada vam je potreban ovaj pregled i kako se pripremiti?

Na primjer, kod muškaraca starijih od 60 godina blago povišene vrijednosti mogu biti normalne. Takozvana "siva zona" kreće se između 4 i 10 ng/mL, gdje povišen PSA može ukazivati na maligne promjene, ali isto tako na benignu hiperplaziju prostate (BHP), upalu (prostatitis) ili čak mehaničku iritaciju nakon pregleda. Zbog toga povišene vrijednosti uvijek zahtijevaju daljnju dijagnostiku, poput biopsije ili magnetske rezonance, kako bi se potvrdila priroda problema. Važno je napomenuti da PSA nije savršen marker – njegova specifičnost nije stopostotna, ali je i dalje zlatni standard u probiru zdravih muškaraca.

2. Tumorski markeri za rak dojke

Kod raka dojke često se koriste markeri CA 15-3 i CEA (karcinoembrioalni antigen). CA 15-3 je protein čije normalne vrijednosti ne prelaze 30 U/mL, dok je za CEA granica obično do 5 ng/mL kod nepušača (kod pušača može biti nešto viša, do 10 ng/mL). Ovi markeri nisu dovoljno osjetljivi za rano otkrivanje raka dojke kod zdravih žena, ali su izuzetno korisni za praćenje pacijenata s već dijagnosticiranim karcinomom.

Shutterstock

Na primjer, porast CA 15-3 može ukazivati na širenje bolesti ili metastaze, dok pad nakon kemoterapije ili operacije sugerira pozitivan odgovor na liječenje. Kombinacija ovih markera s drugim metodama, poput mamografije ili biopsije, pomaže u preciznijem praćenju stanja.

3. Tumorski markeri za rak debelog crijeva

Za rak debelog crijeva često se koriste CEA i CA 19-9. CEA, s referentnom vrijednošću do 5 ng/mL kod nepušača, koristi se za praćenje napretka bolesti nakon operacije ili kemoterapije. Povišenje nakon liječenja može ukazivati na povratak tumora. CA 19-9, s granicom do 37 U/mL, češće se povezuje s tumorima gastrointestinalnog trakta, uključujući rak debelog crijeva i gušterače. Povišene vrijednosti ovih markera nisu dovoljne za postavljanje dijagnoze same po sebi – često je potrebna kolonoskopija ili biopsija za potvrdu. Ipak, oni su koristan pokazatelj koji upućuje liječnike na daljnje korake.

4. Ostali primjeri tumorskih markera

Osim navedenih, postoje i drugi markeri specifični za različite vrste raka. Na primjer, AFP (alfa-fetoprotein) koristi se za rak jetre i testisa, s normalnim vrijednostima ispod 8 ng/mL. HCG (human chorionic gonadotropin) važan je za dijagnostiku tumora zametnih stanica, dok CA 125 (do 35 U/mL) pomaže u praćenju raka jajnika. Svaki od ovih markera ima svoje prednosti i ograničenja, a njihova interpretacija zahtijeva stručno znanje.

Tumorski markeri nisu zamjena za cjelovitu dijagnostiku, ali su dragocjen prvi korak u prepoznavanju potencijalnih problema. Njihova uloga u ranom otkrivanju i praćenju raka ne može se podcijeniti – redoviti pregledi i testiranje, posebno kod osoba s obiteljskom poviješću raka ili drugim rizičnim faktorima (poput pušenja, pretilosti ili izloženosti karcinogenima), mogu doslovno spasiti živote.

Ako primijetite neobične simptome – poput neobjašnjivog gubitka težine, kroničnog umora ili promjena u probavi – ili imate pitanja o svom zdravlju, obratite se liječniku. Testiranje tumorskih markera može biti početak koji će vam pružiti mir ili pravovremenu intervenciju. U borbi protiv raka, vrijeme je najveći saveznik, a informiranost i proaktivnost ključni su saveznici svakog pacijenta.

Autorica teksta: mag. Jelena Vrdoljak spec. med. biokemije i lab. medicine, Poliklinika Medikol