Perfekcionizam se često doživljava kao poželjna osobina koja uključuje težnju prema izvrsnosti, disciplinu i visoke standarde. No kada se ta težnja pretvori u stalnu samokritiku, strah od pogrešaka i nemogućnost prihvaćanja nesavršenosti, može postati ozbiljna prepreka na putu mentalnog ozdravljenja.

Prema definiciji, perfekcionizam je osobina ličnosti koju karakteriziraju iznimno visoki standardi i intenzivna samokritičnost. Iako se može manifestirati na različite načine, najčešće uključuje strah od pogrešaka, krutost u očekivanjima i potrebu da se ostavi dojam savršenstva. Paradoksalno, upravo težnja za savršenstvom može dovesti do pogoršanja psihološkog stanja, povećane izolacije i osjećaja unutarnje nedostatnosti.

Perfekcionizam kod liječenja

Iako se može činiti da će perfekcionist biti "uzoran pacijent" – točan, angažiran i motiviran – istraživanja pokazuju suprotno.

Perfekcionizam je povezan s manjim terapijskim napretkom, bez obzira na oblik tretmana. Društvena distanciranost, nerealna očekivanja i samoprijekor zbog „sporog napretka“ mogu značajno otežati proces ozdravljenja. Dodatno, sram i stigmatizacija zbog same potrebe za terapijom često sprečavaju iskrenu komunikaciju i otvaranje prema terapeutu.

U novijem istraživanju objavljenom u Behavior Therapy  analizirani su podaci 738 pacijenata. Istraživanje je pokazalo tri podatka: da su osobe s izraženijim perfekcionizmom:

• bile depresivnije i imale više suicidalnih misli na početku liječenja,
• tijekom terapije ostvarivale manji napredak,
• a najproblematičniji aspekt bio je intenzivan oblik samokritičnosti.

Korijeni perfekcionizma: trauma i unutarnji sram kod djece

Sve više istraživanja ukazuje na duboku povezanost između perfekcionizma i traume iz djetinjstva. Perfekcionizam se često razvija kao strategija preživljavanja, navodi Psychology Today koja uključuje pokušaj da se vrati kontrola, izbjegne odbacivanje i umanji emocionalna bol.

Ovo niste znali o opsesivno kompulzivnom poremećaju - i vjerojatno vas se tiče više nego mislite

Djeca koja odrastaju u okruženju koje ih emocionalno ne podupire često razvijaju uvjerenje da moraju „zaslužiti“ ljubav i prihvaćanje kroz postignuća. Umjesto osjećaja da su vrijedna sama po sebi, vjeruju da to moraju stalno dokazivati.

Odrasli koji su razvili perfekcionizam na temelju tih rana često se ne mogu osjećati dobro u svojoj koži osim kad postižu savršenstvo. Pogreške ih dovode do snažnog osjećaja srama, samoprijekora i emocionalne disocijacije.

Tri puta prema iscjeljenju

Prepoznavanje perfekcionizma kao odgovora na unutarnji sram i trauma ključno je za razvoj samosuosjećanja i otpornosti. Tri strategije u tome mogu pomoći:

• Realno postavljanje ciljeva: Uspoređivanje s drugima često dovodi do osjećaja nedovoljnosti. Umjesto toga, fokusirajte se na osobni rast i autentičnost. Prihvaćanje vlastitih nesavršenosti može postati izvor snage, a ne slabosti.
• Vježbanje samosuosjećanja: Ponašajte se prema sebi s istom dobrotom koju biste iskazali prijatelju. Pogreške su sastavni dio ljudskog iskustva, a ne dokaz osobne neuspješnosti.
• Krenite malim koracima: Naučite tolerirati nesavršenost i pogreške kao prirodan dio života. To ne umanjuje vašu vrijednost kao osobe – naprotiv, čini vas ljudima.

Podrška na putu

Terapija može biti moćan alat za suočavanje s perfekcionizmom i iscjeljenje rana iz djetinjstva, ali nije jedini put. Važno je okružiti se ljudima koji pružaju podršku, razumijevanje i prihvaćanje.

Odgovor na važno pitanje: Što radi psihijatar, što psiholog, a što psihoterapeut?

Male promjene u svakodnevnom razmišljanju i ponašanju mogu voditi prema dubljoj unutarnjoj stabilnosti i autentičnijem životu.

Dijana K.M.