Tumori glave i vrata: Kako rano prepoznavanje simptoma i moderna terapija mogu spasiti život

| Autor: dr.sc. Davor Kust, dr.med
freepik

freepik

Što su tumori glave i vrata? Tumori glave i vrata obuhvaćaju skupinu malignih tumora koji nastaju u području usne šupljine, jezika, ždrijela (faringealni karcinomi), grkljana (laringelani karcinomi), nosa i paranazalnih sinusa, slinovnica te limfnih čvorova na vratu. Većina ovih tumora su planocelularni karcinomi, koji nastaju iz stanica sluznice, navodi dr.sc. Davor Kust, dr.med, specijalist onkologije i radioterapije te dodaje kako ova skupina tumora čini oko 4–5% svih zloćudnih tumora, a najčešće pogađa muškarce između 50. i 70. godine života.

No, u zadnjem desetljeću sve se češće dijagnosticiraju i kod mlađih bolesnika, što se povezuje s porastom infekcija humanim papiloma virusom (HPV-om). Liječnik u nastavku teksta otkriva sve što morate znati o tumorima glave i vrata, kako prepoznati simptome i liječiti bolest. 

Tko je u povećanom riziku?

Postoji nekoliko jasno definiranih čimbenika rizika za razvoj tumora glave i vrata, a najvažniji su:

Pušenje: Najveći pojedinačni rizik. Dugogodišnje pušenje izlaže sluznicu kroničnoj iritaciji i oštećenjima koja s vremenom mogu dovesti do maligne preobrazbe stanica. Rizik raste s brojem godina i količinom popušenih cigareta.

Konzumacija alkohola: Alkohol, osobito ako se konzumira u većim količinama, dodatno oštećuje sluznicu. Kada se kombinira s pušenjem, sinergistički povećava rizik za razvoj karcinoma i do 30 puta u usporedbi s osobama koje ne konzumiraju niti jedno.

Infekcija HPV-om: Najčešće podtip HPV-16. Infekcija se prenosi oralnim kontaktom, a HPV-pozitivni tumori češće zahvaćaju orofarinks (područje ždrijela, osobito tonzile i baza jezika). Ti tumori imaju drugačiji biološki profil, češće pogađaju mlađe bolesnike i imaju bolju prognozu.

Onkolog otkriva: Najvažnija pitanja koja pacijenti ne postavljaju na početku liječenja, a trebali bi

Loša oralna higijena i kronične upale: Dugotrajne upale i iritacije usne šupljine, kao i nepravilnosti u zagrizu ili oštri rubovi zuba ili proteza, mogu pridonijeti razvoju tumora, posebno u usnoj šupljini.

Zanimanja s izloženošću kemikalijama: Osobe koje rade u drvnoj, tekstilnoj ili kemijskoj industriji izložene su nekim karcinogenim tvarima koje mogu povećati rizik razvoja tumora sinusa i nosne šupljine.

Koji simptomi otkrivaju bolest?

Simptomi tumora glave i vrata često su nespecifični i lako se zamijene za bezazlene tegobe poput infekcija ili iritacija, zbog čega se bolest često otkrije u poodmaklom stadiju.

Znakovi na koje treba obratiti pažnju uključuju:

  • Promuklost koja traje dulje od 3 tjedna, osobito u osoba koje puše ili konzumiraju alkohol. Može biti prvi znak raka grkljana.
  • Poteškoće pri gutanju (disfagija), osjećaj „knedle u grlu“ ili bol prilikom gutanja, osobito ako traje tjednima.
  • Ranice ili izrasline u ustima koje ne zacjeljuju, često bezbolne, ali postojane. Takve lezije, osobito bijele ili crvene mrlje (leukoplakija/eritroplakija), treba uvijek dodatno obraditi.
  • Učestala bol u uhu bez infekcije, osobito kod raka ždrijela, gdje se bol reflektira preko živčanih veza.
  • Povećani limfni čvorovi na vratu: Tumori glave i vrata često se prvo prošire u regionalne limfne čvorove.
  • Neobjašnjiv gubitak težine, umor i slab apetit u kasnijim fazama bolesti.
Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnostički proces započinje kliničkim pregledom i uzimanjem detaljne anamneze. Potom slijedi:

  • Endoskopski pregled (npr. fiberendoskopija) koji omogućuje izravan uvid u sluznicu grkljana, ždrijela i nosne šupljine.
  • Biopsija suspektne promjene – zlatni standard u postavljanju dijagnoze. Uzorak se šalje na patohistološku analizu.
  • Radiološka obrada uključuje CT i/ili MR vrata i glave, a kod sumnje na proširenu bolest i PET/CT pretragu koja pokazuje aktivna tumorska žarišta u cijelom tijelu.
  • Kod tumora orofarinksa sve se češće radi i testiranje na HPV putem imunohistokemije (p16) ili PCR testa. 
dijagnostika tumora glave i vrata

Slika 2. Osnovni dijagnostički algoritam

Liječenje: individualizirani i timski pristup

Terapija ovisi o lokalizaciji tumora, njegovoj veličini, proširenosti, prisutnosti metastaza, kao i općem stanju bolesnika. Liječenje vodi multidisciplinarni tim u kojem sudjeluju onkolog, otorinolaringolog, radioterapeut, kirurg, patolog, logoped i nutricionist.

Kirurgija: Kod manjih, lokaliziranih tumora, osobito u usnoj šupljini i slinovnicama, kirurško odstranjenje tumora može biti jedini terapijski postupak. U većim i agresivnijim tumorima često je potrebno radikalnije operacije s rekonstrukcijom.

Radioterapija: Često se koristi kao primarni oblik liječenja ili u kombinaciji s kemoterapijom (radiokemoterapija), osobito kod tumora grkljana ili ždrijela. Moderni oblici zračenja poput IMRT-a (intensity-modulated radiotherapy) omogućuju precizno ciljanje tumora uz očuvanje okolnih zdravih tkiva.

Kemoterapija: Najčešće se koristi u kombinaciji sa zračenjem kod lokalno uznapredovalih tumora (cisplatina kao standard), ili samostalno kod metastatske bolesti. Koristi se i kao neoadjuvantna terapija prije operacije ili zračenja.

Može li kemoterapija smanjiti tumor ili ga samo zaustavlja u širenju? Evo odgovora onkologa

Imunoterapija: Kod recidivirajuće ili metastatske bolesti, imunoterapijski lijekovi poput pembrolizumaba i nivolumaba postaju terapija izbora, posebno u bolesnika s izraženim PD-L1 statusom. Ovi lijekovi aktiviraju vlastiti imunološki sustav da prepozna i uništi tumorske stanice.

Ciljana terapija: Kod određenih bolesnika koristi se cetuksimab, monoklonsko protutijelo koje se veže na EGFR receptor i usporava rast tumora.

HPV-pozitivni tumori – drukčija bolest

Tumori povezani s HPV-om (osobito orofaringealni) imaju bolju prognozu i odlikuju se boljim odgovorom na terapiju. Budući da često pogađaju mlađe osobe koje nemaju druge rizične čimbenike, u tijeku su klinička ispitivanja koja ispituju deeskalaciju terapije, tj. mogućnost da se liječenje provede s manje nuspojava bez gubitka učinkovitosti.

Rehabilitacija: ključ za kvalitetu života

Liječenje tumora glave i vrata može imati značajan utjecaj na govor, gutanje, disanje i izgled pacijenta. Zato je rehabilitacija sastavni dio liječenja.

  • Nutritivna podrška: mnogi pacijenti zbog boli i otežanog gutanja gube apetit i na težini. Nutricionist pomaže u održavanju prehrane, a po potrebi se uvodi enteralna prehrana.
  • Logopedska terapija: pomaže u obnovi govora i gutanja, osobito nakon operacija grkljana.
  • Psihološka podrška: suočavanje s dijagnozom i posljedicama liječenja izazovno je, pa psihološka pomoć značajno doprinosi kvaliteti života.

Prevencija i rano otkrivanje

Iako se svi tumori ne mogu spriječiti, određene mjere značajno smanjuju rizik:

  • Prestanak pušenja i konzumacije alkohola: dvije najvažnije promjenjive navike koje dramatično smanjuju rizik.
  • Cijepljenje protiv HPV-a: dostupno za djevojčice i dječake, preporučuje se u adolescentnoj dobi prije početka spolne aktivnosti.
  • Redoviti pregledi: osobito kod osoba koje imaju rizične čimbenike ili su imali simptome više od 2–3 tjedna.
  • Oralna higijena: redovito četkanje, pregled zubi i sluznice te izbjegavanje oštrih proteza ili iritacija.

Tumori glave i vrata predstavljaju ozbiljnu dijagnozu, ali uz ranu detekciju i suvremeni terapijski pristup, sve više pacijenata ima šansu za izlječenje ili dugotrajnu bolest bez progresije. Multidisciplinarni pristup, uz edukaciju javnosti i prevenciju, ključni su koraci u borbi protiv ove bolesti.

Autor: dr.sc. Davor Kust, dr.med


Podijeli: Facebook Twiter