freepik
Što su tumori glave i vrata? Tumori glave i vrata obuhvaćaju skupinu malignih tumora koji nastaju u području usne šupljine, jezika, ždrijela (faringealni karcinomi), grkljana (laringelani karcinomi), nosa i paranazalnih sinusa, slinovnica te limfnih čvorova na vratu. Većina ovih tumora su planocelularni karcinomi, koji nastaju iz stanica sluznice, navodi dr.sc. Davor Kust, dr.med, specijalist onkologije i radioterapije te dodaje kako ova skupina tumora čini oko 4–5% svih zloćudnih tumora, a najčešće pogađa muškarce između 50. i 70. godine života.
No, u zadnjem desetljeću sve se češće dijagnosticiraju i kod mlađih bolesnika, što se povezuje s porastom infekcija humanim papiloma virusom (HPV-om). Liječnik u nastavku teksta otkriva sve što morate znati o tumorima glave i vrata, kako prepoznati simptome i liječiti bolest.
Postoji nekoliko jasno definiranih čimbenika rizika za razvoj tumora glave i vrata, a najvažniji su:
Pušenje: Najveći pojedinačni rizik. Dugogodišnje pušenje izlaže sluznicu kroničnoj iritaciji i oštećenjima koja s vremenom mogu dovesti do maligne preobrazbe stanica. Rizik raste s brojem godina i količinom popušenih cigareta.
Konzumacija alkohola: Alkohol, osobito ako se konzumira u većim količinama, dodatno oštećuje sluznicu. Kada se kombinira s pušenjem, sinergistički povećava rizik za razvoj karcinoma i do 30 puta u usporedbi s osobama koje ne konzumiraju niti jedno.
Infekcija HPV-om: Najčešće podtip HPV-16. Infekcija se prenosi oralnim kontaktom, a HPV-pozitivni tumori češće zahvaćaju orofarinks (područje ždrijela, osobito tonzile i baza jezika). Ti tumori imaju drugačiji biološki profil, češće pogađaju mlađe bolesnike i imaju bolju prognozu.
Onkolog otkriva: Najvažnija pitanja koja pacijenti ne postavljaju na početku liječenja, a trebali bi
Loša oralna higijena i kronične upale: Dugotrajne upale i iritacije usne šupljine, kao i nepravilnosti u zagrizu ili oštri rubovi zuba ili proteza, mogu pridonijeti razvoju tumora, posebno u usnoj šupljini.
Zanimanja s izloženošću kemikalijama: Osobe koje rade u drvnoj, tekstilnoj ili kemijskoj industriji izložene su nekim karcinogenim tvarima koje mogu povećati rizik razvoja tumora sinusa i nosne šupljine.
Simptomi tumora glave i vrata često su nespecifični i lako se zamijene za bezazlene tegobe poput infekcija ili iritacija, zbog čega se bolest često otkrije u poodmaklom stadiju.
Znakovi na koje treba obratiti pažnju uključuju:
Dijagnostički proces započinje kliničkim pregledom i uzimanjem detaljne anamneze. Potom slijedi:
Slika 2. Osnovni dijagnostički algoritam
Terapija ovisi o lokalizaciji tumora, njegovoj veličini, proširenosti, prisutnosti metastaza, kao i općem stanju bolesnika. Liječenje vodi multidisciplinarni tim u kojem sudjeluju onkolog, otorinolaringolog, radioterapeut, kirurg, patolog, logoped i nutricionist.
Kirurgija: Kod manjih, lokaliziranih tumora, osobito u usnoj šupljini i slinovnicama, kirurško odstranjenje tumora može biti jedini terapijski postupak. U većim i agresivnijim tumorima često je potrebno radikalnije operacije s rekonstrukcijom.
Radioterapija: Često se koristi kao primarni oblik liječenja ili u kombinaciji s kemoterapijom (radiokemoterapija), osobito kod tumora grkljana ili ždrijela. Moderni oblici zračenja poput IMRT-a (intensity-modulated radiotherapy) omogućuju precizno ciljanje tumora uz očuvanje okolnih zdravih tkiva.
Kemoterapija: Najčešće se koristi u kombinaciji sa zračenjem kod lokalno uznapredovalih tumora (cisplatina kao standard), ili samostalno kod metastatske bolesti. Koristi se i kao neoadjuvantna terapija prije operacije ili zračenja.
Može li kemoterapija smanjiti tumor ili ga samo zaustavlja u širenju? Evo odgovora onkologa
Imunoterapija: Kod recidivirajuće ili metastatske bolesti, imunoterapijski lijekovi poput pembrolizumaba i nivolumaba postaju terapija izbora, posebno u bolesnika s izraženim PD-L1 statusom. Ovi lijekovi aktiviraju vlastiti imunološki sustav da prepozna i uništi tumorske stanice.
Ciljana terapija: Kod određenih bolesnika koristi se cetuksimab, monoklonsko protutijelo koje se veže na EGFR receptor i usporava rast tumora.
Tumori povezani s HPV-om (osobito orofaringealni) imaju bolju prognozu i odlikuju se boljim odgovorom na terapiju. Budući da često pogađaju mlađe osobe koje nemaju druge rizične čimbenike, u tijeku su klinička ispitivanja koja ispituju deeskalaciju terapije, tj. mogućnost da se liječenje provede s manje nuspojava bez gubitka učinkovitosti.
Liječenje tumora glave i vrata može imati značajan utjecaj na govor, gutanje, disanje i izgled pacijenta. Zato je rehabilitacija sastavni dio liječenja.
Iako se svi tumori ne mogu spriječiti, određene mjere značajno smanjuju rizik:
Tumori glave i vrata predstavljaju ozbiljnu dijagnozu, ali uz ranu detekciju i suvremeni terapijski pristup, sve više pacijenata ima šansu za izlječenje ili dugotrajnu bolest bez progresije. Multidisciplinarni pristup, uz edukaciju javnosti i prevenciju, ključni su koraci u borbi protiv ove bolesti.
Autor: dr.sc. Davor Kust, dr.med