Količina šećera kojoj smo izloženi još prije rođenja i tijekom prve dvije godine života mogla bi biti povezana sa zdravljem desetljećima kasnije. Novo istraživanje pokazalo je da su ljudi koji su tijekom prvih 1000 dana života konzumirali manje šećera kasnije imali nižu učestalost nekoliko vrsta raka, ali i pokazatelje sporijeg biološkog starenja.

Pet jednostavnih prehrambenih navika koje mogu koristiti zdravlju

Znanstvenici su iskoristili svojevrsni prirodni eksperiment koji je omogućila poslijeratna Velika Britanija. Racioniranje šećera ondje je završilo 1953. godine, nakon čega se njegova potrošnja gotovo udvostručila. Tako su djeca rođena u razmaku od svega nekoliko mjeseci tijekom trudnoće svojih majki i ranog djetinjstva bila izložena znatno različitim količinama šećera.

U istraživanje, o kojem piše The Conversation, uključeni su podaci više od 64.000 ljudi rođenih u Velikoj Britaniji između 1951. i 1956. godine. Njihovo zdravstveno stanje znanstvenici su pratili koristeći podatke UK Biobanka.

Razlike su se pokazale desetljećima poslije

Rezultati su pokazali da je dulje razdoblje provedeno pod ograničenom dostupnošću šećera tijekom prvih 1000 dana života bilo povezano s nižom učestalošću raka dojke, prostate, jetre, rektuma i pluća. Najizraženija razlika zabilježena je kod raka jetre, čija je učestalost bila oko 69 posto niža, dok je kod raka dojke bila 36 posto niža.

Istraživači su pronašli i razlike u pokazateljima biološkog starenja. Osobe koje su dulje bile izložene racioniranju šećera imale su duže telomere, zaštitne strukture na krajevima kromosoma koje se s godinama u pravilu skraćuju. Procijenjena razlika odgovarala je oko 2,2 godine sporijeg biološkog starenja. Zabilježene su i niže razine proteina granzyma B, još jednog pokazatelja povezanog sa starenjem stanica i imunološkog sustava.

Ne nasjedajte na natpise "fit" i "light": Nutricionistica otkriva kako pravilno čitati deklaracije

Zanimljivo je da se razlika nije zadržala samo na zdravstvenim ishodima. Ljudi izloženi manjoj količini šećera u najranijoj dobi i oko 50. godine konzumirali su manje šećera te su u prosjeku imali zdraviju i raznovrsniju prehranu. Autori smatraju da bi rana prehrana mogla utjecati i na razvoj metabolizma i drugih tjelesnih sustava te na stvaranje dugoročnih prehrambenih navika.

Ipak, rezultati ne dokazuju da djeca uopće ne bi trebala konzumirati šećer niti zagovaraju njegovo racioniranje. Istraživanje prije svega upućuje na to da prehrana tijekom osjetljivog razdoblja od začeća do drugog rođendana može biti povezana sa zdravstvenim razlikama vidljivima tek mnogo desetljeća kasnije.