Dijagnoza raka dojke za svaku je ženu životni preokret. Osim suočavanja sa strahom, neizvjesnošću i zahtjevnim liječenjem, neke se istodobno bore i s drugim zdravstvenim problemima koji cijeli put čine još težim. Upravo takva je i priča Ankice Jurjević, koja se nije suočila samo s rakom dojke, već istodobno i sa sarkoidozom, zatajenjem bubrega, teškom anemijom, posljedicama čak tri preboljena Covida te nizom drugih zdravstvenih izazova.

Umor, nepredvidljivost i usporeni ritam. Kako je živjeti sa sarkoidozom?

Unatoč svemu, svoju je bitku prolazila tiho, bez želje za sažaljenjem i bez javnog isticanja vlastite bolesti. Danas je odlučila podijeliti svoje iskustvo jer vjeruje da ono može ohrabriti druge žene koje se nalaze na sličnom životnom putu. Njezina priča govori o iznimnoj snazi, upornosti i važnosti podrške obitelji, ali i podsjeća koliko su preventivni pregledi i pravodobno otkrivanje bolesti važni. Istovremeno pokazuje da razgovor s ljudima koji prolaze isto iskustvo može biti jedan od ključnih koraka na putu oporavka te da se ni u najtežim trenucima ne treba zatvarati u sebe.

Dijagnoza koja je stigla sasvim neočekivano

Za razliku od žena koje rak dojke otkriju nakon što napipaju kvržicu ili tijekom preventivnog pregleda, Ankica Jurjević za svoju bolest nije saznala na taj način. Tumor je otkriven sasvim slučajno, tijekom opsežnih pretraga zbog drugih ozbiljnih zdravstvenih problema.

Nakon što je zbog teške anemije, iscrpljenosti i infarkta slezene završila na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu KBC-a Rijeka, liječnici su je uputili na CT pretragu. Upravo je tada otkriven tumor desne dojke i promjena na jednom limfnom čvoru. Dijagnoza je ubrzo potvrđena mamografijom, ultrazvukom i punkcijom, a patohistološki nalaz pokazao je da se radi o hormonski ovisnom zloćudnom tumoru.

Foto: Privatna arhiva Ankice Jurjević, fotografija iz 2021.g. poslije operacije i prije radioterapije

Iako je vijest bila šok za cijelu obitelj, sugovornica kaže da ju je sama prihvatila kao još jednu prepreku koju treba svladati. Veliku snagu davala joj je obitelj, posebno kći, magistrica sestrinstva, koja je od prvih pregleda pa sve do operacije bila uz nju na svakom koraku. Samo petnaestak dana nakon postavljanja dijagnoze operirana je u KBC-u Rijeka.

„Dva puta sam bila na PET/CT pretrazi, jednom u Zagrebu, u Medikolu, a drugi put u Rijeci, gdje me uputio hematolog zbog sumnje na limfom i velikog broja povećanih limfnih čvorova. U međuvremenu sam se liječila i kod hematologa, imunologa te nefrologa zbog zatajenja bubrega. Svaki uredan nalaz donosio je veliko olakšanje i novu nadu. Prošla sam 33 radioterapije, nisam trebala kemoterapiju, dvije godine primala sam hormonske injekcije, a i danas uzimam Nolvadex. Kao da sve to nije bilo dovoljno, tri puta sam preboljela Covid-19, svaki put uz obostranu upalu pluća“, priča Ankica Jurjević.

Divna iskustva s medicinskim osobljem ostala su joj u sjećanju

Prisjećajući se tog razdoblja, ističe kako tijekom cijelog liječenja nije naišla na neljubaznost, već isključivo na stručnost, razumijevanje i ljudskost liječnika i medicinskog osoblja. Istodobno priznaje da je godinama zanemarivala vlastito zdravlje. Zbog obilnih menstrualnih krvarenja razvila je anemiju, puno je radila i umor te iscrpljenost pripisivala svakodnevnom životnom tempu i drugim zdravstvenim problemima. Upravo zato nije ni posumnjala da bi se iza tih simptoma mogao skrivati rak dojke.

Tijekom liječenja, kaže, nije bila potpuno svjesna težine bolesti. Jednostavno je išla korak po korak, od jednog pregleda do drugoga, ne razmišljajući previše o svemu što je čeka. Tek kada bi dolazila na radioterapije, primanje hormonskih injekcija ili kontrolne preglede i susretala druge onkološke pacijente, postajala je svjesna koliko su njihove životne priče teške i koliko je ozbiljna borba kroz koju i sama prolazi.

Foto: Privatna arhiva Ankice Jurjević, članica je i Folklornog ansambla

U cijelom procesu liječenja posebno ističe važnost liječnika i medicinskog osoblja. Tijekom godina prošla je kroz brojne odjele KBC-a Rijeka, od ginekologije, kirurgije i anesteziologije do nefrologije, i za svakoga ima samo riječi pohvale. Prisjeća se kako se tijekom radioterapije uređaj znao kvariti, no unatoč tome liječnici i medicinske sestre uvijek su davali sve od sebe kako bi pacijentima pružili najbolju moguću skrb.

„Najviše mi je značilo to što sam osjećala da nisam samo broj. Znala sam da me razumiju i da će učiniti sve što mogu kako bi mi pomogli“, kaže sa zahvalnošću.

Snagu je pronalazila u obitelji i malim životnim trenucima 

Uz fizički zahtjevno liječenje, jednako je izazovan bio i emocionalni teret bolesti kaže Ankica Jurjević. Bilo je dana kada bi, priznaje, jednostavno zaplakala, no vjeruje da joj je upravo životno iskustvo pomoglo da kroz sve prođe snažnije. Iako joj je bila dostupna psihološka pomoć u Klinici za tumore dojke KBC-a Rijeka, nije osjećala potrebu potražiti je.

Foto: Privatna arhiva Ankice Jurjević

„Živjela sam dan po dan, uživala u malim stvarima i vremenu provedenom s obitelji. Vjerujem da si snagom volje možemo puno pomoći, iako naravno postoje trenuci kada je teško“, opisuje svoje osjećaje. 

Na posao se vratila vrlo brzo, što danas ipak smatra pogreškom jer joj je imunitet nakon liječenja još bio znatno oslabljen.

Zbog toga danas za sve žene ima univerzalnu poruku o važnosti prevencije: “Nikada nisam mislila da će se to dogoditi baš meni. Suosjećala sam s ljudima koji su prolazili kroz rak, ali nisam ni slutila kakvu bitku zapravo vode. Kada sam čula dijagnozu, prva misao bila mi je: koliko mi je još vremena ostalo? Razmišljala sam o svemu što još želim učiniti, a najviše sam željela da imam još malo vremena biti uz svoju djecu. Iako su danas odrasli ljudi, osjećala sam da im još uvijek trebam i da im želim pomoći kroz život. Zbog toga je moja poruka svima: redovito odlazite na preventivne preglede i nemojte ih odgađati. Nitko nije imun na bolest i nikada ne možemo znati što nas čeka.“