Kronična bubrežna bolest pogađa milijune ljudi diljem svijeta, a u početku često ne uzrokuje izražene simptome. Upravo zbog toga mnogi oboljeli godinama ne znaju koliko je bolest uznapredovala sve dok ne dođe do ozbiljnog oštećenja bubrežne funkcije. Kada bubrezi prestanu obavljati svoju ulogu, liječenje najčešće uključuje dijalizu, a za dio bolesnika jedinu priliku za novi život predstavlja transplantacija bubrega.

Koliko se život može promijeniti u samo nekoliko minuta najbolje zna Vesna Bašić, koja godinama živi s nasljednom policističnom bolesti bubrega, kroničnom bolešću zbog koje se u bubrezima stvaraju brojne ciste koje postupno narušavaju njihovu funkciju. Iako je znala za dijagnozu, vjerovala je da je bolest pod kontrolom i nije slutila koliko je zapravo uznapredovala. 

"Nakon svega što sam prošla naučila sam više cijeniti svaki dan i svoje zdravlje. Svoje tijelo danas doživljavam s ponosom. Svaki ožiljak za mene je simbol borbe, hrabrosti i novog života", započinje Vesna Bašić svoju priču.

"Mislila sam da će sve biti u redu"

Sugovornica je od ranije znala da boluje od policistične bolesti bubrega. Nalazi nisu bili idealni, no na liječničkim kontrolama dobivala je savjete da obrati više pozornosti na prehranu i izbjegava veće fizičke napore. Budući da se osjećala dobro, vjerovala je da će s bolešću moći živjeti još dugi niz godina.

No život je imao drugačije planove. Već prije četrdesete godine preboljela je infarkt miokarda, a samo godinu dana poslije jedan naizgled običan kontrolni pregled potpuno je promijenio njezinu svakodnevicu. Na pregled je otišla tražeći drugo mišljenje, uvjerena da će čuti kako je stanje stabilno. Umjesto toga, dočekale su je riječi koje nikada neće zaboraviti.

Foto: Privatna arhiva Vesne Bašić

"Liječnik je pogledao moje nalaze i odmah rekao da moram ostati u bolnici. U šoku sam ga pitala zašto, a on mi je odgovorio da mi bubrezi prema nalazima ne rade već godinu dana. Kreatinin je bio 700 i rekao mi je da je samo jedna voćka s više kalija za mene mogla biti kobna. U jednom trenutku sve se promijenilo. Prije pregleda živjela sam sasvim normalno, a nekoliko minuta kasnije moj se svijet srušio", prisjeća se šokantnog trenutka kada je saznala što se zapravo događa.

Ispovijest žene koja se borila s rakom dojke: Imala sam osjećaj kao da propadam u bezdan

Kaže kako joj se u tom trenutku srušio cijeli svijet, ali da su joj upravo liječnici vrlo brzo vratili tračak nade. Dok su je vodili prema bolničkom odjelu, nije razmišljala ni o čemu drugome osim o mogućnosti transplantacije bubrega. Kada su joj rekli da odmah može započeti obradu za transplantaciju, prvi put nakon dijagnoze osjetila je olakšanje. Kaže da je tada shvatila da, unatoč svemu što je čeka, ipak postoji put prema ozdravljenju i novoj prilici za život. 

Dijaliza, komplikacije i duga borba za novi život

Liječenje je nastavila na Odjelu nefrologije Opće bolnice Zadar, gdje je, kako kaže, medicinsko osoblje postalo njezina druga obitelj. Uslijedila je nefrektomija lijevog bubrega kako bi se pripremio prostor za transplantaciju, a zatim i dugotrajno razdoblje pretraga, hospitalizacija i iščekivanja. Najveći strah bio joj je hoće li uopće ispuniti uvjete za stavljanje na listu za transplantaciju.

Foto: Privatna arhiva Vesne Bašić

Istodobno je tri godine živjela uz hemodijalizu, koju je prolazila svaki drugi dan po četiri sata. Nakratko je provodila i peritonejsku dijalizu kod kuće, no put do transplantacije dodatno su otežale brojne komplikacije. Slijedile su infekcije, sepsa, upale pluća, ugradnja elektrostimulatora srca, operacija srčanog zaliska s ugradnjom mehaničke valvule te brojne transfuzije krvi. Iako priznaje da je bilo trenutaka kada je bilo iznimno teško, kaže da nikada nije izgubila vjeru da će jednog dana dobiti priliku za novi početak.

"Bilo je mnogo operacija i teških trenutaka, ali cijelo vrijeme sam vjerovala da neću dugo čekati bubreg. Molitva i vjera bile su moj najveći oslonac na putu prema ozdravljenju", kaže danas s odmakom.

Nakon godinu i pol borbe konačno je stavljena na listu za transplantaciju bubrega. Zbog visoke senzibiliziranosti upozorili su je da bi mogla dugo čekati odgovarajući organ, no njezina intuicija govorila joj je drukčije. Samo godinu i četiri mjeseca nakon što je stavljena na listu čekanja, nekoliko dana prije Božića 2022. godine, zazvonio je telefon.

"Rekli su mi samo: 'Imamo bubreg za vas.' Taj trenutak bio je početak mog novog života", kaže Vesna Bašić opisujući ovaj sudbonosni trenutak.

Kaže kako je tada osjetila neopisivu zahvalnost i sreću. Sve godine provedene na dijalizi, brojni zahvati, strahovi i neizvjesnost odjednom su dobili smisao. Danas posebno ističe koliko joj znači činjenica da više nije vezana uz aparat za hemodijalizu koji je godinama određivao ritam njezina života.

Danas svaki dan doživljava kao dar

Prošle su tri godine od transplantacije bubrega. Kontrole obavlja svaka dva do tri mjeseca, redovito uzima imunosupresivnu terapiju koja čuva presađeni bubreg te antikoagulantnu terapiju zbog srčane valvule. Kaže da terapiju i liječničke kontrole ne doživljava kao teret, nego kao dio novog života koji joj pruža sigurnost: "Terapija i redovite kontrole za mene nisu opterećenje. Kada pogledam kroz što sam sve prošla da bih danas bila ovdje, osjećam samo zahvalnost jer znam da imam priliku živjeti kvalitetniji život."

"Naš posao nije samo tuga": Onkologinja otkriva što ju svakog dana motivira

Priznaje da i danas postoje trenuci zabrinutosti, osobito prije kontrolnih pregleda kada želi čuti da presađeni bubreg uredno funkcionira. No strah više ne upravlja njezinim životom. Najveću snagu pronalazi u obitelji, vjeri i osjećaju zahvalnosti prema donoru i njegovoj obitelji.

"Netko je izgubio život da bih ja dobila priliku za novi početak. Zato svaki dan zahvaljujem Bogu, donoru i njegovoj obitelji. Svjesna sam koliko je život dragocjen i koliko je lijepo živjeti kada više ne ovisite o aparatu za hemodijalizu", kaže ohrabrujuće. 

Foto: Privatna arhiva Vesne Bašić

Za kraj poručuje da ju je bolest naučila živjeti drugačije: "Danas živim svjesnije, kvalitetnije i s puno više poštovanja prema sebi. Naučila sam da zdravlje nikada ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Svaki novi dan za mene je dar, a svaki ožiljak podsjetnik na to koliko čovjek može biti snažan kada ne izgubi nadu."

Danas Vesna Bašić kaže da više ne broji ono što je izgubila, nego ono što je ponovno dobila. Živi kvalitetnije, više brine o sebi i svoje zdravlje više nikada ne uzima zdravo za gotovo. Na ožiljke gleda kao na podsjetnik na snagu koju je pronašla u sebi, a najveću zahvalnost osjeća prema donoru, njegovoj obitelji i svim ljudima koji su joj pomogli da dobije novu priliku za život. Svjesna je, kaže, da svaki novi dan nosi vrijednost koju nekada nije mogla ni zamisliti.