Kada se govori o raku bilo koje vrste, jedna od prvih asocijacija svakako je radioterapija. Ona se, uz kirurgiju i sistemsku terapiju, smatra osnovnom terapijom u borbi protiv ove bolesti. Ova vrsta terapije koristi ionizirajuće zračenje koje uzrokuje oštećenje DNA stanica raka, što dovodi do prestanka rasta stanice i njezine smrti. O radioterapiji, zabludama i njezinoj važnosti danas razgovaramo s Majanom Soče, dr. med., specijalist radioterapije i onkologije.

Dr. Soče na početku objašnjava ionizirajuće zračenje. Naime, radi se o dva načina djelovanja: prvi je izravno oštećenje DNA stanica raka, dok drugi uključuje stvaranje slobodnih radikala koji potom također dovode do oštećenja DNA. 

Dodaje kako je radioterapija iznimno učinkovita, ali da je njezina učinkovitost ograničena osjetljivošću okolnih zdravih organa oko tumora. Baš je zato jedan od osnovnih principa medicine „primum non nocere” koji znači da je svrha liječenja prvotno ne naštetiti pacijentu. U radioterapiji to znači da se prilikom uništenja tumora ne smiju ozbiljno oštetiti organi ili organski sustavi u blizini. 

Pacijenti koji odlaze na zračenje nisu opasni za svoje bližnje

Dr. Soče odmah umiruje pacijente i kaže kako ljudi koji odlaze na zračenje nisu “radioaktivni” niti predstavljaju zdravstvenu opasnost za svoje ukućane: “Ako se liječite radioterapijom i dalje možete obavljati sve svoje uobičajene poslove, družiti se s obitelji i prijateljima, grliti te biti jedni kraj drugih. Zračenje je aktivno samo dok uređaj tzv. linearni akcelerator radi, a fotonska zraka je usmjerena u točno mjesto gdje se tumor nalazi. Danas je zračenje toliko precizno i toliko sofisticirano da ni osoblje koje upravlja uređajima za zračenje nije u opasnosti. Sve je automatizirano i digitalizirano.”

Magnific

Posljednjih dvadesetak godina u radioterapiji su se dogodile mnoge promjene jer se tehnologija podosta razvila. Novi uređaji koji se svakodnevno koriste točni su i brzi pa samim time i sigurniji. Istina je da su raniji modeli zračili veće područje kako bi bili sigurni da je tumor uvijek unutar polja zračenja, ali danas je praksa znatno promijenjena. 

Dr. Majana Soče kaže da suvremena radioterapija učinkovito pogađa tumore bez oštećivanja okolnog tkiva: “Danas možemo koristiti adaptivnu radioterapiju, dnevno provjeravati položaj tumora i okolnih organa te prilagođavati isporuku doze svaki dan ovisno o nastaloj situaciji. Sve je to dovelo do toga da možemo isporučivati veće i radikalnije doze na tumor, a da pritom poštedimo okolne zdrave organe.”

Osim toga, spomenula je i da Hrvatska svakodnevno ulaže u nove uređaje, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, pa se sve napredne tehnike koriste na našim pacijentima. 

“Također bih voljela raspršiti jedan mit koji se odnosi na uvjerenje da radioterapija boli. To nije istina. Radi se o nevidljivoj terapiji, a ono što osoba osjeća su njezini učinci. Ako se ispravno indicira i koristi veoma je sigurna. Nuspojave radioterapije su u najviše slučajeva lokalne za razliku od kemoterapije gdje imamo moguće nuspojave u svakom organskom sustavu. Ako zračite glavu, ne možete imati proljev. Ako zračite rektum ili prostatu ne možete imati glavobolju, barem ne od zračenja”, dodala je. 

Ipak, nije moguće osigurati da okolno zdravo tkivo ostane netaknuto u potpunosti 

Unatoč napretku koji je radioterapiju posljednjih godina učinio iznimno sigurnom metodom liječenja, činjenica je da će na okolno zdravo tkivo ipak biti utjecaja prilikom zračenja. Ipak, za tumor i sve organe određeni su strogi kriteriji te se liječnici tih parametara moraju držati tijekom svake izrade plana zračenja. Dr. Soče ističe da je uz pridržavanje plana i zadanih smjernica rizik od oštećenja zdravog tkiva gotovo nepostojeći. 

"Prva misao bila mi je: Koliko još vremena imam?" Ankica Jurjević istodobno se borila s rakom dojke, zatajenjem bubrega i nizom drugih bolesti

“Postoje akutne nuspojave koje su očekivane. Potrebno je objasniti ih bolesniku kako bi bio spreman na njih, ali i dati mu do znanja da se povlače nakon zračenja. Neke posljedice mogu ostati trajno prisutne (primjerice, suhoća usta kod zračenja tumora usne šupljine)  što se mora dobro iskomunicirati pacijentu. To su promjene o kojima razgovaramo i s kojima se živi. Također, nove tehnologije dovode i do manjeg broja ili intenziteta takvih trajnih nuspojava”, objašnjava dr. Soče kakve se nuspojave mogu očekivati nakon radioterapije. 

Postoji li trenutak kada je radioterapija bolji izbor od operacije ili kemoterapije? 

U najvećem broju slučajeva zapravo se koriste kombinirane terapije (multimodalno liječenje). Kirurško liječenje obično se odgađa za kasnije faze nakon što su iscrpljene mogućnosti kemoterapije i zračenja te njihove kombinacije: “To zovemo neoadjuvantno liječenje koje ima više ciljeva: smanjiti tumor da kirurgija bude što bolja i radikalnija, uništiti moguće mikrometastaze koje ne možemo dokazati suvremenim dijagnostičkim metodama, potpuno   izbjeći kirurgiju u vidu očuvanja organa. Primjerice, kod tumora rektuma ideja je izbjeći trajnu stomu, kod tumora larinksa gubitak govora, a kod tumora mozga teške i trajne neurološke posljedice operacije.”

Magnific

Nažalost, postoje pacijenti kod kojih zbog nekih drugih stanja, bolesti ili mjesta na kojem se tumor nalazi kirurško liječenje nije izvedivo. Upravo je tada radioterapija toliko važna jer predstavlja zamjenu za kirurgiju kao drugi vid lokalne terapije. Danas se pojedine metastaze pluća, jetre, limfnih čvorova i mozga uspješno liječe stereotaksijskom radioterapijom, a teške operacije pluća se izbjegavaju. Nakon takvog zračenja pacijent je ubrzo spreman za sistemsku terapiju, dok kod operativnih zahvata to nije moguće. S druge strane, često se koristi kombinacija kemoterapije/imunoterapije i zračenja, gdje jedna terapija pojačava drugu.

Lucija Dorotić: Preživjela sam najagresivniji oblik tumora na mozgu

“Voljela bih naglasiti kako bismo morali osvijestiti da pacijente zapravo ne liječi sam uređaj, već liječnik. Zato je iznimno važno ulagati u ljude. Danas se odluke donose multidisciplinarno što znači da kirurg, onkolog, radiolog i patolog rade zajedno. Tako dolazi do najboljih rezultata za pacijente”, naglasila je dr. Soče te dodala kako bi voljela poručiti svima da kurativa ne može spasiti preventivu. Svima savjetuje praćenje vlastitog tijela, redovite preglede i samopreglede kako bi se bolest prepoznala u njezinim počecima i kako bi radioterapija, kirurgija i sistemska terapija imale najbolji mogući učinak.