Neki ljudi ustaju u cik zore puni energije, dok drugi tek kasno navečer dođu u najbolju formu. Ove razlike nisu stvar navike, nego biologije. Ritam spavanja i budnosti određen je tzv. cirkadijalnim ritmom, odnosno unutarnjim biološkim satom koji upravlja razinama hormona, tlakom i budnošću. Na temelju njega razlikujemo jutarnji i večernji kronotip, popularno poznate kao „rane” i „noćne ptice”.

Kronotip je djelomično nasljedan, ali se mijenja kroz život. Djeca su obično ranoranioci, tinejdžeri kasno liježu i kasno ustaju, a u starijoj dobi ritam se ponovno pomiče prema ranijem spavanju. Razlika između jutarnjeg i večernjeg tipa može biti i do četiri sata u vremenu kada su najaktivniji. Znanstvenici pretpostavljaju da uz genetiku, ulogu imaju i evolucijski razlozi. U prošlosti je možda bilo korisno da u skupini ljudi neki budu budni i noću kako bi mogli čuvati i alarmirati ostatak zajednice u slučaju opasnosti.

Jesu li „noćne ptice” stvarno kreativnije?

Često se tvrdi da su večernji tipovi kreativniji i inteligentniji. Neke studije zaista su pokazale da osobe koje idu spavati kasnije imaju bolje rezultate na testovima divergentnog razmišljanja ili kognitivnih sposobnosti. No stručnjaci upozoravaju da se te razlike teško mogu generalizirati. Na kreativnost i inteligenciju utječu brojni drugi faktori, poput zanimanja, okoline i životnih navika, pa kronotip nije presudan, prenosi The Guardian.

Najveći rizik nastaje kada životni ritam nije usklađen s biološkim. Noćne ptice koje moraju rano ustajati zbog posla ili škole često pate od tzv. socijalnog jet-laga, sukoba između unutarnjeg i vanjskog sata. Istraživanja pokazuju da takva neskladnost može povećati rizik od pretilosti, dijabetesa, depresije i kardiovaskularnih bolesti. Ljudi koji ostaju budni do kasno također češće posežu za alkoholom, kasnim obrocima ili nezdravim navikama, što dodatno pogoršava zdravlje.

Može li se promijeniti biološki sat?

Iako kronotip nije lako promijeniti, moguće ga je djelomično prilagoditi. Stručnjaci preporučuju:

• redovito vrijeme spavanja i buđenja,
• izlaganje jutarnjem svjetlu,
• smanjenje upotrebe ekrana i jakog svjetla navečer i prije sna,
• umjerenost u kofeinu i alkoholu.

Uz postupne promjene, tijelo se može naviknuti na novi ritam, no potpuna promjena kronotipa rijetka je i obično privremena.

Niti jutarnji niti večernji tip nije „bolji”. Ključno je razumjeti vlastiti ritam i, koliko je moguće, prilagoditi mu dnevne obaveze. Kada biološki i društveni sat rade u skladu, tijelo i um funkcioniraju bolje, a zdravlje i raspoloženje znatno se poboljšavaju.

San i školski uspjeh: evo zašto su zdrave navike spavanja ključne