Kronične rane koje mjesecima ili godinama ne zacjeljuju predstavljaju ozbiljan zdravstveni problem, osobito kod osoba s dijabetesom i starije populacije. Iako se često liječe antibioticima, mnoge od tih rana ostaju otvorene, bolne i sklone komplikacijama. Novo istraživanje donosi važno objašnjenje zašto se to događa i nudi potpuno drugačiji terapijski pristup.

Koliko dugo djeluje ibuprofen i kada je sigurno uzeti sljedeću dozu?

Znanstveni tim predvođen istraživačima s Nanyang Technological University otkrio je da jedan čest uzročnik infekcija u kroničnim ranama ne sprječava zacjeljivanje samo zbog otpornosti na antibiotike. Umjesto toga, bakterija aktivno ometa sposobnost stanica kože da poprave oštećeno tkivo, piše Science Daily.

Bakterija blokira cijeljenje

Istraživanje, objavljeno u Science Advances, fokusiralo se na bakteriju Enterococcus faecalis, koja se često nalazi u dugotrajnim ranama poput dijabetičkih ulkusa. Znanstvenici su otkrili da ova bakterija proizvodi velike količine reaktivnih kisikovih spojeva, posebno vodikova peroksida. Te molekule izazivaju snažan oksidativni stres u okolnim stanicama kože. Kao posljedica, stanice ulaze u obrambeno stanje u kojem usporavaju svoje normalne funkcije kako bi se zaštitile.

Problem nastaje jer se u tom stanju stanice više ne mogu kretati prema rani i zatvoriti oštećeno područje. Iako je taj mehanizam inače koristan za preživljavanje stanica, u ovom slučaju on zapravo blokira proces cijeljenja.

Freepik

Istraživači su dodatno potvrdili svoje otkriće usporedbom s genetski izmijenjenim sojem bakterije koji nije mogao proizvoditi štetne kisikove spojeve. Kod tog soja rane su se normalno zatvarale, što je jasno pokazalo da upravo bakterijski metabolizam, a ne sama prisutnost bakterije, stoji iza problema. Najvažniji dio istraživanja pokazao je da se učinak može poništiti. Kada su znanstvenici primijenili katalazu, enzim koji razgrađuje vodikov peroksid, stres u stanicama se smanjio, a stanice su ponovno započele proces zacjeljivanja.

Ovaj pristup otvara mogućnost liječenja koje ne ovisi o antibioticima. Umjesto pokušaja uništavanja bakterije, terapija bi neutralizirala štetne tvari koje ona proizvodi, čime bi se omogućilo prirodno obnavljanje tkiva.

Novi smjer u liječenju kroničnih rana

Znanstvenici smatraju da bi se u budućnosti mogli razviti oblozi za rane obogaćeni antioksidansima poput katalaze. Budući da su takve tvari već dobro poznate i koriste se u medicini, put prema kliničkoj primjeni mogao bi biti znatno brži nego kod razvoja novih lijekova.

Dijabetes i tjelesna aktivnost: Kako i kada kontrolirati razine šećera u krvi?

Istraživanje također ima širi značaj jer po prvi put jasno povezuje bakterijski metabolizam s izravnim poremećajem funkcije ljudskih stanica. Sljedeći korak uključuje ispitivanja na životinjskim modelima i pripremu za klinička ispitivanja na ljudima. Ako se ovi rezultati potvrde u praksi, mogli bi značajno promijeniti način na koji se liječe kronične, teško zacjeljujuće rane, osobito one povezane s dijabetesom i otpornim bakterijama.