Nasilje u partnerskim odnosima među mladima i dalje je tema o kojoj se rijetko govori, iako je riječ o ozbiljnom problemu koji može ostaviti dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje, osjećaj vlastite vrijednosti i sposobnost kasnijeg uspostavljanja zdravih odnosa. U razdoblju kada tek uče što znači bliskost, povjerenje i ljubav, mnogi tinejdžeri teško razlikuju granicu između brige i kontrole, pažnje i posesivnosti.

Seksualna trauma ostavlja dubok trag u mozgu - i mijenja način na koji osjećamo strah

Roditelji, nastavnici i svi odrasli koji su dio života mladih imaju ključnu ulogu u prepoznavanju ranih znakova upozorenja. Važno je da primijete promjene u ponašanju, povlačenje, tjeskobu, nagle promjene raspoloženja ili osjećaj krivnje koji se javlja bez vidljivog razloga. Tinejdžeri često nemaju dovoljno životnog iskustva da bi prepoznali da ono što doživljavaju nije „posebna veza“, nego obrazac kontrole i manipulacije koji se može s vremenom pogoršati. Otvoren razgovor, razumijevanje i stalna podrška mogu biti presudni u tome da mlada osoba potraži pomoć i izvuče se iz toksičnog odnosa na vrijeme.

Prvi znakovi upozorenja koje roditelji ne bi smjeli ignorirati

U početnim fazama veze nasilje se rijetko vidi. Ono započinje suptilno, pod krinkom pažnje ili „brige“.

Neki od najčešćih ranih znakova:

• partner koji traži da budu stalno zajedno ili putem mobitela stalno provjerava gdje su,
• zahtjev da dijele lozinke na društvenim mrežama ili otvaraju zajedničke profile,
• pojavljivanje bez najave „iznenada“ pod izlikom da želi pomoći,
• izražavanje ljubavi i planiranje zajedničke budućnosti već nakon nekoliko tjedana,
• pokloni i velike geste ljubavi koji služe kao način kontrole,
• kontaktiranje prijatelja ili članova obitelji kako bi provjerio gdje se nalaze,
• ponašanja koja se prikazuju kao „briga“ iako ograničavaju slobodu tinejdžera.

Roditelji bi trebali obratiti pažnju ako dijete počne gubiti samostalnost. Primjerice, ako više ne donosi odluke o vlastitim hobijima, društvu ili slobodnom vremenu ili ako primijete da se mijenja zbog tuđih očekivanja.

Kada situacija prelazi granicu

Postoje i znakovi koji ukazuju da se odnos pogoršava i prelazi u ozbiljnije oblike kontrole:

• izolacija od prijatelja i obitelji,
• ljubomora koja se opravdava kao „dokaz ljubavi“,
• pritisak na spolni odnos uz opravdanje da su „već u vezi“,
• komentari o izgledu i pokušaji kontrole načina odijevanja,
• uvrede koje se predstavljaju kao „šale“,
• tvrdnje da je veza „sudbinska“ i da nitko drugi ne može razumjeti ili voljeti kao taj partner.

Tinejdžeri koji se nalaze u takvim odnosima često se osjećaju zbunjeno i krive sebe. Neki razviju tjeskobu, nesanicu ili promjene u ponašanju, dok drugi postaju povučeni i izbjegavaju razgovore o partneru.

Roditelji moraju njegovati otvorenu komunikaciju i povjerenje

Mladi ne traže uvijek savjet, već ponekad samo žele da ih netko sasluša bez osude. Važno je pitati ih kako se osjećaju, a ne samo što se dogodilo. Ako primijetite znakove zabrinutosti, ponudite podršku bez pritiska.

Stručnjaci savjetuju da roditelji redovito razgovaraju o zdravim odnosima i granicama, ne umanjuju probleme rečenicama poput „to su samo tinejdžerske svađe“, pomognu djetetu pronaći drugu odraslu osobu od povjerenja ako ne želi razgovarati s njima ili potraže stručnu pomoć ako primijete promjene u ponašanju koje traju duže vrijeme. Podrška odraslih može spriječiti razvoj ozbiljnog nasilja i dugotrajnih psiholoških posljedica.

Najvažnija poruka koju svaki roditelj treba prenijeti svom tinejdžeru jest da nikada nisu krivi ako im netko nanosi bol, vrijeđa ih ili kontrolira. Nasilje nikada nije izraz ljubavi, nego pokušaj moći i dominacije. Mladi trebaju znati da zaslužuju poštovanje u svakom odnosu i da imaju pravo reći „ne“ bez osjećaja krivnje. Ključno je stvarati okruženje u kojem mogu otvoreno razgovarati o svemu što ih muči,  bez straha da će biti osuđeni ili pogrešno shvaćeni. Kada se osjećaju sigurno lakše će prepoznati granice i potražiti pomoć na vrijeme.