Oko 70% žena koje dožive seksualni napad razvije posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), a novo istraživanje otkriva da taj oblik traume može izazvati ozbiljne promjene u komunikaciji između dijelova mozga koji upravljaju emocijama.

U nekih žena sinkronizacija između amigdale i prefrontalnog korteksa - dvaju ključnih dijelova mozga zaduženih za obradu i kontrolu emocija - može pasti gotovo na nulu.

Ove spoznaje predstavljene su na kongresu Europskog kolegija za neuropsihofarmakologiju (ECNP) održanom u Amsterdamu.

Mozak pod teretom traume

Prema globalnim podacima, između 17 i 25% žena tijekom života doživi neki oblik seksualnog napada, a kod čak 70% njih kasnije se razvije PTSP.

Ranija istraživanja PTSP-a nakon prirodnih katastrofa, nesreća ili ratnih trauma već su pokazala da takva iskustva mogu promijeniti način na koji mozak „komunicira sam sa sobom“.

Sada su španjolski znanstvenici pokazali da i seksualni napad izaziva slične neurološke promjene.

Istraživanje u Barceloni

Tim s Klinike Hospital Clinic u Barceloni proučavao je 40 žena koje su razvile PTSP nakon nedavnog seksualnog napada (u posljednjih godinu dana), uz kontrolnu skupinu zdravih žena. Sve su sudionice prošle snimanje mozga metodom funkcionalne magnetske rezonance u mirovanju (resting-state fMRI), kako bi se analizirala povezanost različitih regija mozga i njihov odnos prema simptomima depresije i PTSP-a.

Nevidljiva epidemija: Usamljenost ubija više od 100 ljudi na sat

Voditeljica istraživanja, dr. Lydia Fortea, objašnjava:

“PTSP nakon seksualnog napada obično je osobito težak i često praćen visokom razinom depresije, tjeskobe i suicidalnih misli. Iako je seksualno nasilje jedna od najrasprostranjenijih trauma koje pogađaju žene, većina istraživanja PTSP-a dosad se bavila drugim vrstama trauma, poput ratnih iskustava. Naše je istraživanje jedno od prvih i dosad najvećih koje ispituje povezanost moždanih regija kod žena koje su preživjele seksualni napad.”

Veza između amigdale i prefrontalnog korteksa nestaje

Znanstvenici su se usredotočili na fronto-limbički sustav, mrežu moždanih područja koja imaju ključnu ulogu u regulaciji emocija i reakcija na prijetnju.

Rezultati su pokazali da je kod 22 od 40 žena s PTSP-om komunikacija između amigdale (koja obrađuje emocije poput straha) i prefrontalnog korteksa (koji pomaže u kontroli i regulaciji tih emocija) bila gotovo potpuno prekinuta.

„Kada ta povezanost oslabi,“ kaže dr. Fortea, „mozak ima poteškoća u reguliranju emocionalnih reakcija, što može objasniti zašto osobe s PTSP-om često osjećaju snažan strah, anksioznost i nagle promjene raspoloženja.“

Zanimljivo je da istraživači nisu pronašli izravnu vezu između stupnja poremećene povezanosti i jačine simptoma PTSP-a ili depresije. To znači da ta promjena u mozgu nije nužno pokazatelj koliko je poremećaj težak, nego prije biološki potpis samog stanja.

 Mogućnost ranog prepoznavanja i personaliziranog liječenja

Istraživački tim sada planira proučiti može li ova promjena u moždanoj povezanosti pomoći u predviđanju uspjeha liječenja PTSP-a. Ako bi se to potvrdilo, liječnici bi mogli ranije prepoznati žene koje su izložene većem riziku od težih posljedica i pružiti im intenzivniju terapijsku podršku.

„Za sada je riječ o studiji koja uključuje 40 žena, no istraživanje je u tijeku. Trebat će nam veći uzorci kako bismo potvrdili rezultate,“ dodaje dr. Fortea.

Funkcionalna "smrznutost": Što kada tijelo na traumu odgovori šutnjom? 

Komentar stručnjaka

Dr. Marin Jukić, neuroznanstvenik s Karolinska instituta u Stockholmu i Sveučilišta u Beogradu, komentirao je rezultate:

“Ova studija pokazuje izrazitu disfunkciju fronto-limbičkih veza kod žena s PTSP-om nakon seksualnog napada, populacije koja je dosad bila zanemarena u istraživanjima moždane povezanosti.

Činjenica da komunikacija između amigdale i prefrontalnog korteksa može pasti gotovo na nulu pokazuje koliko je ozbiljno narušena regulacija emocija nakon traume.

Budući da te promjene nisu izravno povezane s jačinom simptoma, moguće je da one predstavljaju biološki potpis poremećaja. Ako se potvrdi, to bi moglo dovesti do razvoja biomarkera koji bi pomogli u personaliziranom liječenju PTSP-a.”

Ova istraživanja donose važno razumijevanje kako trauma doslovno mijenja mozak i zašto je PTSP nakon seksualnog nasilja posebno težak i složen.

Razumijevanje tih promjena moglo bi jednog dana omogućiti ranu dijagnostiku i ciljanu terapiju, te pomoći ženama da brže i učinkovitije započnu put oporavka.

Ana Abrahamsbrg