Blagdansko razdoblje mnogima donosi pojačanu potrebu za darivanjem, povezivanjem i brigom za druge, a istodobno otvara prostor za dublje promišljanje o tome što je velikodušnost, zašto je važna i kako utječe na naše mentalno i fizičko zdravlje. Iako se najčešće veže uz darove i materijalno davanje, velikodušnost se očituje i kroz vrijeme, pažnju i prisutnost, a njezini pozitivni učinci osjećaju se ne samo u odnosima, nego i u otpornosti pojedinca na stres i životne izazove, prenosi Psychology Today.

Velikodušnost i psihološka otpornost snažno su povezane. Istraživanja pokazuju da davanje drugima potiče lučenje dopamina, oksitocina i serotonina. Sve su to neurokemikalije koje poboljšavaju raspoloženje, smanjuju osjećaj tjeskobe i doprinose općem osjećaju dobrobiti. Drugim riječima, velikodušnost doslovno pomaže da se osjećamo bolje.

Benefiti nisu vezani samo za mentalno zdravlje

Pozitivni učinci ne zaustavljaju se na emocijama. Redoviti činovi dobrote povezani su s nižim krvnim tlakom, manjim rizikom od kroničnih bolesti i boljom funkcijom imunološkog sustava. Budući da su tjelesno i mentalno zdravlje međusobno povezani, briga o drugima često znači i brigu o vlastitoj otpornosti.

Freepik

Velikodušnost pritom smanjuje dva ključna rizika za mentalno zdravlje, izolaciju i gubitak smisla. Davanje jača osjećaj svrhe, povećava samopoštovanje i produbljuje društvene veze. Mnogi ljudi opisuju tzv. pomagački uzlet, suptilan, ali prepoznatljiv osjećaj unutarnjeg zadovoljstva koji dolazi iz spoznaje da su nekome pomogli, čak i naizgled sitnicom. Kako ističe One Percent Collective, davanjem drugima ne gubimo, već stvaramo pozitivan krug koji koristi i mentalnom i tjelesnom zdravlju. Taj osjećaj međusobne povezanosti često postaje oslonac u razdobljima nesigurnosti i umora te podsjetnik da nismo sami.

Za vrijeme blagdana velikodušnost se očituje više nego u drugim razdobljima

Iako se tijekom blagdana velikodušnost često svodi na poklone, darivanje materijalnih stvari samo je jedan njezin oblik. Brojni snažni primjeri velikodušnosti nemaju nikakve veze s materijalnim. To mogu biti volontiranje, strpljenje u svakodnevnim situacijama, slušanje bez prekidanja ili jednostavno ostanak uz nekoga kada mu je teško. Takvi oblici velikodušnosti često zahtijevaju više hrabrosti nego novca. Traže pažnju, vrijeme i spremnost da budemo prisutni. Upravo zato imaju snažan učinak na odnose i osjećaj zajedništva.

Tai chi kao lijek za nesanicu. Nova studija otkriva iznenađujuće rezultate

Važno je naglasiti da velikodušnost nije osobina s kojom se netko rađa ili ne rađa. Riječ je o vještini koja se razvija praksom. Dosljedni mali postupci, davanje bez očekivanja i šire razumijevanje onoga što znači „dati“ pomažu da velikodušnost postane dio svakodnevice, a ne samo sezonski običaj. Jednostavne navike mogu tome pridonijeti. Planirano odvajanje vremena ili resursa za druge, iskreni komplimenti, zahvalnice, osmijeh i svjesno njegovanje zahvalnosti postupno grade kulturu davanja.

Istinska velikodušnost zahtijeva promjenu perspektive. Ona postoji samo kada je slobodna od očekivanja, priznanja ili potrebe za uzvraćanjem. Kada se daje iz radosti, a ne iz obveze, njezini učinci postaju najdublji. U vremenu u kojem se mnogi osjećaju iscrpljeno i udaljeno jedni od drugih, velikodušnost postaje tihi, ali snažan čin povezanosti. Ona jača otpornost, podsjeća na zajedničku ljudskost i potvrđuje da, čak i kada se osjećamo iscrpljeno, i dalje imamo nešto vrijedno za dati.