Može li bliskost među partnerima ubrzati fizičko zacjeljivanje rana? Novo istraživanje sugerira da odgovor nije samo „da“, već „da, ali pod određenim uvjetima“. Prema rezultatima studije, intimni dodir, a posebno seksualna aktivnost, može značajno poboljšati brzinu zacjeljivanja blagih rana, no čini se da taj učinak postoji tek kad se kombinira s oksitocinom, tzv. hormonom ljubavi, prenosi New Scientist.

Oksitocin je hormon koji u tijelu ima nekoliko ključnih uloga; potiče kontrakcije tokom poroda, stimulira lučenje mlijeka, povezuje partnere i jača osjećaj bliskosti. Prethodna istraživanja pokazivala su da može ubrzati zacjeljivanje oralnih rana zahvaljujući protuupalnom učinku. Istodobno, raniji radovi su otkrili da neprijateljski odnosi među parovima usporavaju zacjeljivanje kožnih mjehurića, što je potaknulo istraživače da se zapitaju: može li oksitocin biti skrivena karika koja objašnjava vezu između stresa u odnosu i sporijeg oporavka?

Šutnja nije zaštita: Zašto roditelji moraju prvi pokrenuti razgovor o seksualnom zdravlju

Na 80 zdravih heteroseksualnih parova proveden je eksperiment

Kako bi to ispitali, znanstvenici sa Sveučilišta u Zürichu proveli su eksperiment na 80 zdravih heteroseksualnih parova u prosjeku starih 27 godina. Svakom sudioniku napravljene su četiri male rane na podlaktici korištenjem vakuumskog uređaja, a zatim su parovi raspoređeni u četiri različite skupine kako bi se istražili učinci oksitocina i pozitivne partnerske interakcije.

Prva skupina primala je oksitocin u obliku spreja dva puta dnevno i sudjelovala u Partner Appreciation Tasku (PAT), strukturiranom razgovoru u kojem partneri jedni drugima izražavaju zahvalnost i govore komplimente. Druga skupina primala je sprej, ali nije radila PAT. Treća je radila PAT, ali je dobila placebo sprej, dok je četvrta služila kao kontrolna skupina - placebo sprej i bez ikakvog razgovornog zadatka.

Dr. Gverić Korkut: "Psihoterapija je važan oblik pomoći ženama u (peri)menopauzi"

Rezultati su bili jasni: niti oksitocin sam, niti PAT sam, nisu ubrzali zacjeljivanje u odnosu na kontrolnu skupinu. Tek kada su oksitocin i partnerska zahvalnost udruženi, uočena su određena poboljšanja u smanjenju veličine i dubine rana. No, ni to nije bilo najjače zabilježeno djelovanje.

Najdosljedniji učinak na parove koji su bili intimni

Najizraženiji i najdosljedniji učinak pojavljuje se među parovima koji su tijekom tjedna izvijestili da su se međusobno dodirivali ili imali seksualni odnos. U toj skupini rane su zacjeljivale najbrže, a razina kortizola (hormona stresa koji može potisnuti imunološku funkciju) bila je značajno niža. Ovaj pad kortizola dodatno pojašnjava brže zacjeljivanje.

„Vidimo poboljšano zacjeljivanje rana u skupini koja kombinira PAT interakciju i oksitocin, ali taj je učinak znatno slabiji od učinka kod onih koji kombiniraju oksitocin s prirodnim oblicima dodira, pa čak i sa seksualnim ili intimnim ponašanjem“, kaže Ditzen. „Sada znamo da imamo vrlo snažnu indiciju da oksitocin djeluje kao temeljni mehanizam koji posreduje ove učinke pozitivne partnerske interakcije.“

Stručnjaci smatraju da bi ova otkrića mogla imati dugoročne implikacije na psihosocijalne intervencije u zdravstvu, posebno kod pacijenata sporijeg oporavka. Daryl O’Connor sa Sveučilišta u Leedsu ističe da kombinacija oksitocina i pozitivnih odnosa među partnerima otvara nova vrata u razumijevanju utjecaja emocionalnih veza na fizičko zdravlje. Dr. Anna Whittaker sa Sveučilišta u Stirlingu predlaže da bi viša doza oksitocina mogla imati sličan učinak čak i bez intimnog kontakta, osobito kod starijih osoba koje prirodno imaju slabiji imunološki sustav.

Iako seks nije lijek, ovo istraživanje potvrđuje nešto što intuitivno znamo: emocionalna bliskost, nježnost i smanjenje stresa mogu biti moćni saveznici našega zdravlja čak i na razini kože koja zacjeljuje.