Odlazak na terapiju idealan je način da se suočimo s problemima i dilemama koje nemamo snage ili hrabrosti podijeliti s bližnjima. U današnjem užurbanom vremenu često dolazi i do preopterećenosti u odnosima ili na radnom mjestu pa se nerijetko događa da se ljudi susreću s “burnoutom”. Upravo je u tim situacijama ključna podrška stručnjaka koji poznaju tehnike pomoću kojih ćemo se oporaviti. 

Danas govorimo o integrativnoj tjelesnoj terapiji koja se zasniva na mišljenju da su psiha i tijelo neraskidivo povezani, pa ih je zato potrebno istodobno liječiti.  Radi se o pristupu koji integrira um i emocije s tijelom, a stavlja naglasak na povezivanje onih dijelova doživljaja sebe koji su tijekom života bili potisnuti ili odvojeni.

Više o integriranoj tjelesnoj terapiji otkriva edukantica integrativno tjelesne terapije i magistra psihologije, Marina Fabris.

Što je integrativna tjelesna psihoterapija?

“Za razliku od terapije koja se temelji samo na razgovoru, u ovom pristupu tijelo nije sporedno, već aktivno sudjeluje u terapiji. Radimo istovremeno s riječima, emocijama i tjelesnim doživljajem, jer upravo ta povezanost omogućuje dublju i dugotrajniju promjenu. Posebna vrijednost integrativne tjelesne terapije je u tome što kroz rad s tijelom možemo doći do iskustava iz najranijih razdoblja života, onih kojih se ne možemo svjesno sjetiti ili verbalizirati jer su se dogodila u predverbalnom razdoblju, ali i dalje snažno utječu na naše doživljavanje sebe i svijeta”, započinje Marina Fabris.

Foto: Privatna arhiva Marine Fabris

Tijelo i psiha uvijek su u dosluhu pa svaka emocija ima i tjelesni izraz, a svaka promjena koja se događa u tijelu utječe na osjećaje i reakcije osobe. Prema Wilhelmu Reichu, potisnute emocije s vremenom se organiziraju u kronične mišićne napetosti i posturalne obrasce koje je nazvao tjelesnim oklopom. Taj „oklop“ oblikuje psihologiju osobe i način na koji ona stoji, diše i ulazi u kontakt s ljudima oko sebe. 

Zašto čekanje da svi dobiju hranu često stvara nelagodu?

Tijekom integrativne tjelesne terapije, pacijent ponovno dolazi u kontakt s duboko pohranjenim iskustvima kojih se ne sjeća na svjesnoj razini, a koje svakodnevno utječu na njegove načine nošenja sa stresom i automatske reakcije na događaje: “Kako se ta iskustva postupno integriraju u terapijskom procesu, osoba više ne mora stalno biti u obrani. Razvija se veći kapacitet za osjećanje, unutarnju regulaciju i fleksibilnije, svjesnije reagiranje u svakodnevnom životu.

Tijelo i psiha uvijek rade zajedno

Prva važna stvar koju je potrebno znati o integrativnoj tjelesnoj terapiji jest činjenica da ona ne polazi od pretpostavke da je sve što radimo u životu određeno našim iskustvima iz djetinjstva. Vjeruje se da svaki pojedinac ima slobodnu volju i sposobnost promjene ako to želi. Unatoč tome, ne zanemaruje se utjecaj ranog djetinjstva na živčani sustav. 

Pokušava se otkriti kako se rani obrasci aktiviraju ovdje i sada putem tjelesnih reakcija, emocija i odnosa. Naglasak se ne stavlja na ono što je bilo u prošlosti, već se pokušava shvatiti kako su ta iskustva oblikovala današnje reakcije i emocije osobe, kako se manifestiraju u tijelu i svakodnevnom funkcioniranju. 

Freepik

“Emocije se doživljavaju kroz tijelo, dok ih kognitivno razumijevamo i imenujemo kroz um. Možemo osjetiti knedlu u grlu, pritisak u prsima, stezanje u trbuhu ili napetost u ramenima, a da pritom ne znamo odmah reći što točno osjećamo ili zašto. Tijelo često reagira prije nego što mi uspijemo sve razumjeti riječima”, objašnjava Fabris način na koji se emocije manifestiraju.

Nažalost, za mnogo osoba koje traže psihološku pomoć iskazivanje emocija nije bilo sigurno, pa ih je njihovo tijelo preuzelo na sebe. U tim slučajevima um je nastavio živjeti dalje, ali tijelo je pohranilo ono što se nije izrazilo. Zbog toga se neke emocije kasnije pojavljuju pod krinkom boli, nejasne nelagode ili napetosti, a osoba nikako ne može razumjeti što joj se događa. 

Psihologinja Čopec savjetuje kako preživjeti postblagdansku depresiju i siječanjski 'blues'

Ovo je trenutak kada će terapeut postaviti sljedeća pitanja kako bi došao do korijena problema:  „Kako to sada osjećaš u tijelu?“ ili „Kako je sada u tijelu dok to pričaš?“

“Time se pažnja nježno vraća iz „glave“ u iskustvo u tijelu. Kada se tom tjelesnom doživljaju da dovoljno vremena i prostora, često se spontano počne pojavljivati i emocija - tuga, strah, ljutnja ili neka važna unutarnja potreba. Na taj način se ponovno uspostavlja veza između tijela i emocija. Kada se ti osjećaji mogu sigurno osjetiti i izraziti, dolazi do integracije; emocije se vraćaju u svijest, a tijelo više ne mora „govoriti“ kroz simptom”, objasnila je magistra Fabris. 

Blokade

Ovdje je svakako potrebno reći i nešto o blokadama u tijelu koje nastaju kada je tijelo, uslijed zaustavljanja prirodnog protoka emocija i impulsa, preuzelo zaštitnu funkciju. Protok označava prirodnu sposobnost tijela i psihe da osjećaji, impulsi, dah i energija mogu slobodno nastajati, kretati se i smirivati. Kada protok postoji, emocije se mogu osjetiti, izraziti i pustiti, a tijelo se nakon toga vraća u ravnotežu. To ne znači da se osoba konstantno osjeća ugodno, već da je razvila kapacitet biti u kontaktu s ugodnim i s neugodnim osjećajima bez ostajanja u njima.

Freepik

Ranije spomenuti “tjelesni oklop” oblikuje psihološke mehanizme, način držanja, kretanja i disanja. U tjelesno orijentiranoj terapiji s blokadama ne radi se silom, već postoji jasna metodologija koja uključuje postupno otpuštanje blokada. Na taj se način otvara protok kako bi se potisnuti dijelovi iskustva mogli vratiti u svijest i integrirati. Cilj nije „razbiti blokadu“, nego omogućiti da se odvojeni dijelovi psihičkog iskustva ponovno povežu u cjelinu.

Pomoć kod kroničnog stresa i burnouta

Anksioznost i burnout već su neko vrijeme stanja s kojima se bori sve više ljudi, a integrativna tjelesna terapija koristi metode koje točno ciljaju iskonske probleme koji ih uzrokuju. Naime, kod anksioznosti, kroničnog stresa i burnouta, osoba je često kognitivno vrlo aktivna, ali slabo prisutna u svom tijelu. Dakle, um se nalazi u stanju stalne aktivnosti jer analizira, planira i pokušava držati kontrolu. S druge strane, tijelo ostaje u stanju dugotrajne napetosti ili iscrpljenosti.

Obrasci radoholičarstva i rješenja dr. Kusta: Započni s pitanjem što je danas zaista važno, a ne što je hitno

U terapiji se zato vraća pažnja u tijelo, ne kako bi se bavili prošlošću radi nje same, nego kako bi se primijetilo što se sada događa u nutrini pacijenta. Kada tijelo dobije iskustvo sigurnosti u sadašnjosti, živčani sustav se postupno regulira.  Osoba ponovno počinje osjećati kontakt sa sobom, a ne samo s vanjskim zahtjevima.

Tehnike rada s klijentima

U ovoj vrsti terapije rad se temelji na cjelovitom pristupu koji uključuje sve važne psihoterapijske elemente, uz poseban naglasak na tijelo i iskustvo u sadašnjem trenutku.  Pažnja je usmjerena na trenutne događaje u tijelu klijenta: na senzacije, disanje, mišićnu napetost, osjećaj granica, način na koji tijelo zauzima prostor, kao i na pokret, glas i tjelesnu ekspresiju.

Ponovno uspostavljanje prirodne protočnosti u tijelu je središnji dio procesa. Ako je osoba doživjela intenzivna i trajno neugodna iskustva ona se često kasnije očituju kroz depresivnost, anksioznost, osjećaj ukočenosti ili gubitak vitalnosti. Integrativna tjelesna terapija cilja na uspostavljanje ponovnog kontakta s potisnutim dijelovima sebe kako bi oni u sadašnjosti bili integrirani u svakodnevicu na podržavajući način. 

Freepik

Marina Fabris govori kako se trudi pozvati klijenta da se usmjeri na određena konkretna iskustva: “Kako određenu emociju osjeća u tijelu, gdje se ona javlja, kakav je kontakt s podlogom na kojoj sjedi te kako doživljava odnos s terapeutom. Istražuje se i osjećaj sigurnosti u prostoru; bi li klijentu bila ugodnija veća ili manja udaljenost, drugačija postura ili promjena položaja tijela? Sve to pomaže tijelu da ponovno stekne osjećaj izbora, kontrole i sigurnosti.”

Depresija u Hrvatskoj: Kako stigma, alkohol i trauma oblikuju mentalno zdravlje

Važan dio rada su tehnike uzemljenja, koje pomažu osobi da ostane prisutna ovdje i sada. Sugovornica ovdje naglašava da su ove tehnike posebno korisne kada s klijentima radi na postavljanju granica zbog toga što je verbalno postavljanje granica potpuno drugačije od toga kako ih osoba osjeća u tijelu: “Kroz tjelesni rad granice se utjelovljuju. Osoba može osjetiti gdje ima oslonac, gdje završava ona, a gdje započinje drugi. Mnogi ljudi upravo kroz taj proces prvi put iskuse što znači „imati sebe“. Često dolaze s puno uvida i razumijevanja o vlastitim iskustvima, ali tijelo i dalje reagira po starim obrascima. U integrativnoj tjelesnoj psihoterapiji događa se povezivanje tog znanja s iskustvom. Ono što osoba već zna o sebi napokon može i osjetiti u tijelu, što otvara prostor za dublju i trajnu promjenu.”

Vidljive promjene kod klijenata nakon integrativne tjelesne terapije

Kada se osobe suoče s potisnutim emocijama ponovno se uspostavlja prirodan protok pa se promjene događaju na više razina;  obično se prvo osjete u načinu na koji tijelo i živčani sustav reagiraju u kontaktu s drugima, posebno u stresnim situacijama. 

Freepik

“Često se pojavi doživljaj koji ljudi opisuju rečenicom: „Naizgled je sve isto, ali nije isto.“ Vanjske okolnosti ostaju slične, ali se unutarnji doživljaj svijeta mijenja. Osoba sebe i druge doživljava drugačije, s više jasnoće i unutarnjeg oslonca. Postaje lakše na vrijeme osjetiti vlastite granice u tijelu i donositi odluke u skladu s njima. Impulsi se mogu prepoznati i slijediti, umjesto da se automatski zaustavljaju iz straha. Reakcije sve češće dolaze iz mjesta osobne snage, a ne iz potrebe za obranom ili prilagodbom”, pojasnila je Marina Fabris način na koji se očituju promjene.

Napadaji panike: Što su, kako se nositi s njima i kako terapija može pomoći?

Tijelo sada više ne mora upozoravati kroz bol, kroničnu napetost ili druge simptome jer osoba sada ima pristup vlastitim potrebama i emocijama pa ih može izraziti na zdrav način. Zbog toga je integrativna tjelesna terapija korisna za širok spektar ljudi, ali posebno bi mogla pomoći onima koji osjećaju da “previše misle”, osobe s napadajima panike ili anksioznošću, one koji se bore s nekom traumom,  te osobe koje život preplavljuje.

“Integrativna tjelesna terapija posebno je vrijedna za one koji osjećaju da su se odvojili od sebe; bilo zbog preplavljenosti emocijama, bilo zbog osjećaja praznine, ukočenosti ili gubitka životne energije. Kroz rad koji uključuje tijelo, osoba postupno ponovno gradi jasniji osjećaj sebe, svog tijela i povjerenja u vlastite impulse”, kaže Marina Fabris.

Cilj ove terapije jest da osobe ponovno “dođu k sebi” i pronađu način da budu u miru sa svojim emocijama. Pomoću tjelesne terapije uči se kako da tijelo ponovno postane saveznik, a ne izvor simptoma i problema.