Odlazak na groblje, paljenje svijeća i prisjećanje na preminule za mnoge su obitelji neizostavan dio blagdana Svih svetih, koji se obilježava 1. studenog. No upravo ti trenuci kod djece često otvaraju pitanja na koja odrasli ne znaju kako odgovoriti. Zato je Psihološki centar Carpe Diem uoči blagdana objavio smjernice koje roditeljima mogu pomoći da s djecom otvoreno i primjereno njihovoj dobi razgovaraju o smrti, gubitku i sjećanju.

Često su vas kritizirali kao dijete? To može ostaviti posljedice i u odrasloj dobi

Kako ističu iz centra, običaji vezani uz Svi svete djeci mogu pomoći da bolje razumiju obiteljsku povijest i značenje sjećanja. Istodobno, riječ je o emotivno osjetljivim trenucima u kojima je važno znati što i kako reći.

Zašto „otputovao je“ može više zbuniti nego utješiti

Prva preporuka psihologa jest izbjegavati izravno laganje djeci. Povjerenje u roditelja djetetu je iznimno važno, a kad dijete shvati da mu je roditelj lagao, to može narušiti njegov osjećaj sigurnosti, dobrobit i sam odnos s roditeljem.

Na oprez upozoravaju i kod naizgled nježnih izraza poput „zaspao je“ ili „otputovao je“. Kod neke mlađe djece takve riječi mogu izazvati zbunjenost, pa i strah od spavanja ili putovanja. Zato smrt treba objasniti jasno i smireno, uzimajući u obzir djetetovu razvojnu fazu, koliko može razumjeti i koliko je spremno prihvatiti nove informacije.

Ne postoji „pravi“ način tugovanja

Svatko, pa i dijete, gubitak proživljava na svoj način. Neka djeca osjećaje pokazuju intenzivno, druga tiše; neka o tome žele puno razgovarati, druga manje. Prema riječima stručnjaka, ta razlika ne znači nužno da je jednom djetetu teže nego drugome. Ključno je da dijete nikada ne osjeti osudu ili negativnu reakciju zbog onoga što osjeća.

Foto: Magnific

"Za djecu je ključno imati pored sebe odrasle osobe koje će im biti oslonac i koji su spremni saslušati ih, razgovarati s njima i pružiti im osjećaj sigurnosti i ljubavi. Važno je da dijete zna kako smije postavljati pitanja, izraziti tugu na vlastiti način te govoriti o osobi koja je preminula, bez straha da će time uznemiriti odrasle ili učiniti nešto zbog čega treba osjećati bilo kakvu krivnju", ističe Domagoj Dalbello, voditelj Psihološkog centra Carpe Diem.

Slušati, pitati – i ne forsirati

U razgovoru pomažu otvorena pitanja i pažljivo slušanje – ono što dijete kaže i kako razumije situaciju dobar je temelj za nastavak razgovora. Potpitanja mogu pomoći djetetu da razjasni vlastite osjećaje i lakše ih proradi.

Razgovor pritom ne treba forsirati. Ako djetetu treba vremena, valja mu ga dati, uz jasnu poruku da se odrasloj osobi uvijek može obratiti i da će naići na razumijevanje i punu podršku.

Smijete i vi plakati pred djecom

Roditelji često skrivaju vlastitu tugu kako bi zaštitili djecu. Psiholozi poručuju da to nije potrebno: djeca trebaju naučiti da je izražavanje emocija normalno i prirodno i da se toga nitko ne treba sramiti. Važno je samo vlastite osjećaje djetetu objasniti na način primjeren njegovoj dobi.

Kada potražiti stručnu pomoć

Posebnu pozornost treba obratiti na djecu kod koje su reakcije na gubitak osobito teške, dugotrajne i intenzivne ili znatno utječu na svakodnevno funkcioniranje. U takvim situacijama preporučuje se potražiti podršku psihologa ili drugog stručnjaka koji može pomoći djetetu i cijeloj obitelji.

Kako zaključuju iz centra Carpe Diem, razgovor o smrti nije samo razgovor o gubitku. To je i prilika da djecu učimo kako se nositi s emocijama, o bliskosti i obiteljskim odnosima, važnosti međusobne podrške i prisutnosti te o temeljnim ljudskim vrijednostima.

Tekst nije zamjena za medicinski savjet. Ako osjećate bilo kakve tegobe, potražite pomoć liječnika.