Mnogim ljudima nije nimalo ugodno nekoga odbiti, reći da im nešto ne odgovara ili se suprotstaviti drugima zbog bilo čega. U tom kontekstu govorimo o osobama koje ne znaju kako postaviti granice, bilo na poslu, u partnerskom odnosu ili odnosu s vlastitom djecom. Ta “kočnica” zapravo može uvelike narušiti kvalitetu njihovih života jer se nerijetko nalaze u situacijama koje su im neugodne te iz kojih ne znaju kako izaći jer previše razmišljaju o tome što će misliti drugi ljudi, a premalo pažnje pridaju vlastitim osjećajima. O tome zašto to rade, kako može utjecati na mentalno zdravlje i kako naučiti postavljati zdrave granice razgovaramo s psihologinjom Ivančicom Bulut Gubić. 

Da su vam narušene osobne granice najjednostavnije će biti zaključiti ako kontinuirano osjećate da dajete više nego što stvarno želite ili možete. Pri tome ćete vjerojatno osjećati ljutnju, frustraciju i iscrpljenost. Uhvatit ćete se kako teško izražavate svoje potrebe, imate osjećaj da drugi određuju što ćete učiniti s vašim vremenom i energijom te da radite ono što zapravo i ne želite i ono što vas ne veseli. 

Kada AI postane zamjena za psihologa: „Ono što nam šteti motivira nas na korištenje“

“Ljutnja, nelagoda i frustracija ponekad su upravo važni signali da je neka naša granica prijeđena. Važno je tada zastati i zapitati se što nam je potrebno i što želimo promijeniti”, objašnjava psihologinja.

Usko vezano uz ove osjećaje često je i činjenica da teško izgovarate riječ “ne” jer postavljanje granica možda povezujete s odbacivanjem druge osobe ili strahom da ćete nekoga razočarati: “To je osobito izraženo kod osoba koje su navikle vlastitu vrijednost povezivati s time koliko su dostupne drugima, koliko pomažu ili koliko mogu preuzeti na sebe. Kratkoročno je često lakše pristati nego podnijeti nelagodu koju može izazvati tuđa reakcija, no dugoročno takav obrazac može dovesti do iscrpljenosti, frustracije i nezadovoljstva. Postaviti granicu ne znači da nam nije stalo do drugih, nego da uvažavamo i vlastite potrebe i kapacitete.”

Posao je mjesto na kojem je često potrebno znati kako se postaviti

Jedno od mjesta na kojima je svakako nužno postaviti određene zdrave granice je radno mjesto, ali velik broj ljudi upravo se s time bori jer imaju osjećaj da će izgledati neprofesionalno i nezainteresirano. Naravno, to nije istina ako granice postavite jasno, smireno i konkretno. 

Postavljanje granice ne znači izbjegavati odgovornost ili odbijati obveze, već komunicirati svoje mogućnosti, kapacitete i prioritete. Ako se pred vas postavi novi dodatni zadatak, nužno je objasniti da će njegovo prihvaćanje utjecati na obavljanje ostalih zadataka, možda će se neki rokovi morati pomaknuti ili prioriteti promijeniti. 

“Profesionalnost ne podrazumijeva neograničenu dostupnost. Jasno postavljene granice mogu pridonijeti kvalitetnijem radu i smanjiti rizik od dugotrajnog preopterećenja”, ističe psihologinja Bulut Gubić.

Postavljanje granica kod kuće

Osim na radnom mjestu, granice je potrebno postaviti i kod kuće u obiteljskom okruženju. Iako je u našem društvu ovo tema o kojoj se još uvijek dovoljno ne govori, činjenica je da se narušavanje osobnih granica najčešće događa upravo u obiteljskom okruženju i među bliskim ljudima jer vjerujemo kako je njihova ljubav bezuvjetna, svi ćemo si međusobno oprostiti i nema potrebe za velikom pažnjom.

Ipak, zdrave osobne granice nužne su kako bi se ostvarili dobri obiteljski odnosi, a posebno oni partnerski jer omogućuju istodobno postojanje bliskosti i individualnosti. Zdrava veza između dvije osobe ne mora značiti da sve radite zajedno niti da o svemu isto mislite ili da su vaše potrebe sasvim identične. 

Foto: Privatna arhiva Ivančice Bulut Gubić

Narušene granice u partnerskom odnosu prepoznaju se kada se uhvatite da vas je strah partneru reći “ne”, “ne slažem se”, “nisi u pravu” ili slične fraze iz straha od njegove reakcije, kada imate potrebu stalno se opravdavati zbog donesenih odluka ili kada zanemarujete svoje potrebe isključivo zato da biste izbjegli potencijalni sukob. Važno je znati da zdrave granice ne umanjuju bliskost, nego omogućuju odnos u kojem se poštuju potrebe obje osobe.

No, granice nisu potrebne samo kada su u pitanju odrasli članovi kućanstva, već i djeca. Psihologinja kaže kako su djeci potrebne jasne granice jer im one pružaju osjećaj sigurnosti i predvidljivosti: “Granice trebaju biti primjerene dobi djeteta, razumljive i dovoljno dosljedne, ali njihovo postavljanje ne zahtijeva pretjeranu strogoću. Roditelj može uvažiti djetetove osjećaje, a istodobno ostati pri postavljenoj granici. Primjerice: „Razumijem da želiš još gledati crtić i da si ljut, ali vrijeme za ekran je završilo.“ Tako dijete postupno uči da su njegove emocije prihvatljive i važne, ali da granice i pravila mogu ostati na snazi i kada mu se ne sviđaju.”

Granice treba postavljati jasno i dosljedno 

Postavljanje granica je nešto što se uči i sasvim je normalno da u početku može izazvati osjećaj krivnje. Ako ste dugo navikli prilagođavati se potrebama drugih više nego svojima nije čudno da sami za sebe pomislite da ste sebični. To, naravno, nije istina jer izražavanje vlastitih potreba u zdravim granicama predstavlja očuvanje samog sebe i svog mentalnog zdravlja, a ne napad na druge ljude.

Važno je razlikovati osjećaj krivnje od stvarne odgovornosti. To što osjećate krivnju ne znači nužno da ste učinili nešto pogrešno. Nelagoda može biti očekivan dio procesa učenja kako jasnije komunicirati i zauzimati se za vlastite potrebe. Psihologinja ovdje naglašava da također morate shvatiti to da sve osobe kojima postavite granice neće odmah razumjeti zašto to činite niti ih prihvatiti. Ako ste dugo pristajali na neke zahtjeve ili ponašanja koja su vam bila neugodna i o tome šutjeli, drugima može trebati vremena da se prilagode promjeni.

Počeli ste sumnjati u vlastito pamćenje? Psihologinja objašnjava zašto ste možda žrtva gaslightinga

Česta greška koju ljudi rade tijekom postavljanja granica, objašnjava Ivančica Bulut Gubić, jest pretjerano opravdavanje svojih granica i njihovo postavljanje tek onda kada dođu do ruba, kada su već iscrpljeni i frustrirani pa ih izražavaju kroz ljutnju. 

“Učinkovitije je granice komunicirati pravodobno, jasno i dosljedno. Važno je pritom imati na umu da postavljanje granice nije pokušaj kontroliranja ponašanja druge osobe, nego način na koji preuzimamo odgovornost za vlastite potrebe, vrijeme i kapacitete”, savjetuje za kraj.