Magnific
Jeste li introvert ili ekstrovert, „zapovjednik“, „vizionar“ ili možda određeni horoskopski znak? Testovi koji nas svrstavaju u jasno određene tipove osobnosti iznimno su privlačni, čak i kada iza njih ne stoji čvrsta znanstvena podloga. Jedan od najpoznatijih, Myers-Briggs Type Indicator (MBTI), ispunilo je čak 50 milijuna ljudi, a njegove rezultate ljudi koriste i kako bi opisali sebe na profilima za upoznavanje. Zašto toliko volimo testove koji nam govore „tko smo“? Odgovor bi mogao biti u našoj potrebi za identitetom i pripadanjem, piše Psychology Today.
MBTI ljude na temelju odgovora raspoređuje u jedan od 16 tipova osobnosti. Upravo je jednostavnost takvih kategorija jedan od razloga njegove privlačnosti: rezultat korisniku daje jasno određen tip kojem pripada, a pojedini tipovi povezuju se i s poznatim osobama. Popularnost testa daleko nadilazi zabavne internetske kvizove. Prema podacima, MBTI je u nekom trenutku koristilo čak 89 posto kompanija s liste Fortune 500 za procjenu zaposlenika.
Unatoč njegovoj popularnosti, autori navode da su psiholozi više puta kritizirali MBTI zbog slabe mogućnosti predviđanja i teorije na kojoj se temelji. Problem predstavlja i njegova pouzdanost jer ponavljanje testa istoj osobi može rezultirati drukčijim odgovorom.
Za razliku od MBTI-ja, mnogi stručnjaci osobnost promatraju kroz pet kontinuiranih osobina poznatih kao Big Five: ekstraverziju, ugodnost, savjesnost, otvorenost prema iskustvu i neuroticizam. Osoba se na svakoj od tih osobina može nalaziti bilo gdje između niskog i visokog rezultata. U analizi je uspoređivana sposobnost različitih testova da predvide 37 životnih ishoda. Big Five bio je u prosjeku približno dvostruko precizniji od testa u stilu MBTI-ja.
Upravo ono što predstavlja jednu od znanstvenih slabosti MBTI-ja može istodobno biti razlog njegove velike popularnosti. Puno je jednostavnije reći da pripadamo određenom „tipu“ nego opisivati svoj položaj na pet različitih dimenzija osobnosti.
Takve oznake mogu nam pružiti osjećaj identiteta, ali i pripadnosti ljudima koje doživljavamo sličnima sebi. Autori to povezuju s ljudskom potrebom da istodobno osjećamo povezanost s drugima i određenu različitost od drugih skupina. Koliko brzo možemo razviti takav osjećaj pripadnosti pokazali su i eksperimenti s minimalnim grupama iz 1970-ih. Ljudi su nasumično raspoređivani u skupine na temelju beznačajnih kriterija, poput procjene broja točaka na slici ili sklonosti određenoj apstraktnoj umjetnosti. Unatoč tome, vrlo brzo počeli su drukčije doživljavati pripadnike vlastite i drugih skupina.
Kada AI postane zamjena za psihologa: „Ono što nam šteti motivira nas na korištenje“
Problem nastaje kada testovi osobnosti dodatno naglase razlike između kategorija i istodobno stvore dojam da su svi pripadnici iste skupine međusobno slični. Zbog toga privlačna oznaka koju nam neki test dodijeli ne mora nužno biti i precizan opis naše osobnosti. Autori zato savjetuju da se manje oslanjamo na takve pojednostavljene identitete. Ako netko želi donositi odluke o romantičnim odnosima na temelju osobnosti, preporučuju korištenje znanstveno valjanog testa poput Big Fivea.