Biti sam danas više nije samo status u rubrici „bračno stanje“. Za neke ljude to je dio identiteta, način na koji razumiju sebe i svoje mjesto u društvu. Upravo u tome može ležati odgovor na pitanje zašto se dio samaca osjeća usamljeno i marginalizirano, dok drugi doživljavaju stabilnost, slobodu i osobni rast.

Život bez partnera se dugo promatrao kao privremena faza, prostor između dviju veza. U istraživanjima i svakodnevnom govoru partnerstvo se često postavlja kao očekivani „konačni cilj“, a samostalan život kao prolazna stanica. No za dio odraslih osoba danas to više nije samo prijelazno razdoblje, već svjestan i smislen životni okvir, piše Psychology Today.

Biti „sam“ može biti demografski podatak, ali i osobna naracija. Za jednu osobu to znači „svi su ispred mene jer imaju partnera, sa mnom nešto nije u redu“, dok za nekog drugog znači „živim autentično, ne čekam, nego biram“. U suvremenim psihološkim analizama razlikuju se tri načina na koja se doživljava život bez partnera. 

Kada je samački život doživljen kao društveno „neprihvatljiv“

Kod nekih osoba samački život se doživljava kao odstupanje od norme. Osoba je svjesna da je sama, ali i toga da društvo parove smatra „standardom“. Tada se mogu javiti osjećaji pritiska, stigme ili neuspjeha, osobito ako postoji želja za partnerstvom, ali i snažna očekivanja okoline.

“Teorija taksija”: Odlučujemo li o vezama zbog prave osobe ili pravog trenutka?

U tom kontekstu javlja se i pojam singlizma, stereotipa i diskriminacije usmjerene prema samcima. To može uključivati suptilne komentare, pretpostavke o zrelosti ili osobnosti te društvene obrasce koji privilegiraju partnerski život. Takvo iskustvo može biti emocionalno iscrpljujuće.

Freepik

Za druge je osobe samački život iznimno važan, ali ne i presudan dio identiteta. Oni mogu biti otvoreni za vezu, ali ne osjećaju da ih trenutni status definira. Samački je život tada fleksibilan, može biti privremen, ali ne narušava osjećaj vlastite vrijednosti. U tom slučaju dobrobit ne ovisi nužno o partnerskom statusu.

Za neke ljude život bez partnera nije faza ni kompromis, već duboko usklađen način života. Ne radi se o odbacivanju partnerstva iz ogorčenosti, nego o svjesnom izboru koji je u skladu s osobnim vrijednostima i životnim navikama. U tom slučaju pitanje nije „kada ćeš pronaći nekoga“, nego „kako želiš živjeti“.

Zašto je identitet važan za mentalno zdravlje?

Ako se u istraživanjima svi samci promatraju kao homogena skupina, rezultati će biti zbunjujući. Dio će pokazivati nižu razinu dobrobiti, dio istu ili čak višu razinu zadovoljstva u odnosu na osobe u vezama.

Ključno pitanje nije jesu li samci sretniji od osoba u partnerstvu, nego što samački život znači toj konkretnoj osobi. Osjeća li se izolirano ili društveno povezano? Tuguje li za vezom ili gradi život koji mu odgovara? Postoji li nesklad između osobnih želja i društvenih očekivanja?

Ljubav koja ne guši, već podržava: Recept za emocionalno zdravu vezu

Umjesto pitanja „Zašto je netko još uvijek sam?“, korisnije je pitati se što za pojedinu osobu znači biti sam. Je li to svjestan izbor, životna faza ili trenutna okolnost? Biti sam nije automatski problem koji treba riješiti. Za neke je to razdoblje osobnog rasta, za druge prijelazno razdoblje, a za treće način života koji im u potpunosti odgovara. Važno je razumjeti da iskustvo single života nije jednako za sve i da vrijednost osobe ne ovisi o njezinu partnerskom statusu.