Skrolanje, lajkovi i konzumacija digitalnog sadržaja u svega nekoliko sekundi danas je svakodnevica većine djece i adolescenata. Iako se u posljednje vrijeme mnogo pažnje posvećuje razgovoru o tome kako “ekrani štete” i kako bi “djeca trebala manje buljiti u njih”, pitanje mentalnog utjecaja društvenih mreža na mozak osobe u razvoju nešto je o čemu bi se trebalo još glasnije i češće govoriti. Zato danas sa psihologinjom Ivančicom Bulut Gubić razgovaramo o utjecaju društvenih medija na mlade te kako roditelji i škole mogu pomoći da se isti koriste na odgovoran način.

Više od nestašluka: 10 znakova koji mogu ukazivati na ADHD kod djeteta

“Društvene mreže predstavljaju snažan kontekst socijalizacije u razdoblju formiranja identiteta, pri čemu djeca i adolescenti kroz online interakcije traže potvrdu, pripadnost i validaciju. U toj razvojnoj fazi povećana je osjetljivost na socijalne povratne informacije (npr. lajkove, komentare), što može utjecati na samopoimanje i emocionalnu stabilnost. Istovremeno, izloženost različitim identitetima može poticati istraživanje vlastitog identiteta, ali i dovesti do konfuzije, nesigurnosti i povećane sklonosti socijalnim usporedbama”, uvodi u temu psihologinja osvrćući se na činjenicu da je bez društvenih mreža život danas nezamisliv, ali sa sobom donosi i brojne rizike. 

Mladi društvene mreže često nesvjesno doživljavaju kao “učitelje”

Platforme poput Instagrama ili TikToka mjesta su na kojima je iskrivljavanje stvarne slike iznimno jednostavno. Posebno ako uzmemo u obzir razvoj umjetne inteligencije koja svakim danom daje sve “stvarnije” rezultate. Unatoč tome što brojni influenceri tvrde da je način života i izgled koji plasiraju na njihovim profilima autentičan, činjenica je da to često nije istina. Zbog toga su mladi kontinuirano izloženi nerealnim i digitalno modificiranim prikazima tjelesnog izgleda. Ovo u konačnici dovodi do uspoređivanja mlade osobe s drugima i internalizacije idealiziranih standarda ljepote.

Kada se neprestano uspoređuju s osobama koje vide online i svoju vrijednost mjere na temelju toga koliko im sliče, nije čudno da brojni adolescenti pate od manjka samopouzdanja, negativne percepcije vlastitog tijela i povećanog rizika od poremećaja hranjenja te anksiozno-depresivnih simptoma: “U kliničkoj praksi često se bilježi pojava tzv. „diskrepancije između realnog i idealnog ja“.

Foto: Privatna arhiva Ivančice Bulut Gubić

Glavna sastavnica društvenih mreža su algoritmi koji rade na način pojačavanja angažmana. Algoritam “uči” i prilagođava se svakom korisniku. Zbog toga sadržaj koji vam se prikazuje zapravo ovisi o tome što ste ranije konzumirali. Ako, primjerice, gledate sadržaj povezan s vrtlarenjem, velika je vjerojatnost da će vam algoritam prikazivati sadržaj tog tipa čak i s profila koje ne pratite. Isto će vrijediti i ako stalno gledate influencere koji promoviraju različite dijete ili trikove za ljepotu.

“Time se stvara tzv. „echo chamber“ efekt, gdje su djeca i mladi kontinuirano izloženi homogenim, često idealiziranim sadržajima. Takva repetitivna izloženost povećava percepciju da su ti standardi normativni i dostižni, što može intenzivirati socijalne usporedbe i osjećaj neadekvatnosti”, kaže Ivančica Bulut Gubić, naglašavajući problem koji se pojavljuje u mozgu osoba čije “ja” još nije do kraja razvijeno. 

Za razliku od odraslih ljudi koji lakše prepoznaju i prihvaćaju činjenicu da svi ne trebamo i ne možemo izgledati isto, tinejdžerima i djeci teže je prihvatiti to što se razlikuju od svojih idola pa se nerijetko događa da se upuštaju u štetne prakse ne bi li se približili tom idealu ljepote. 

Foto: Privatna arhiva Ivančice Bulut Gubić

Iako se obično smatra da su djevojčice i mlade djevojke posebno ranjiva skupina kada su u pitanju nerealni standardi ljepote koji nam se svakodnevno serviraju, ne smijemo smetnuti s uma da se u posljednje vrijeme sve više primjećuje i negativan utjecaj pojedinih influencera na dječake i mladiće. Osim nametanja “muževnog izgleda” koji bi svaki muškarac trebao postići, tu je i problem “manosfere”. 

Usamljenost u tinejdžerskoj dobi povezana s agresijom, dječaci posebno pogođeni

Ovaj je pojam sugovornica objasnila kao skup online zajednica koje promoviraju štetne i rigidne, a često i mizogine interpretacije odnosa, muškosti i društvenih uloga: “Manosfera se često povezuje s toksičnom muškošću, širenjem mržnje prema ženama i radikalizacijom mladića.  Izloženost takvim narativima može kod dječaka i mladića poticati razvoj negativnih stavova prema ženama, iskrivljenih očekivanja u partnerskim odnosima te rigidnih obrazaca emocionalnog funkcioniranja (npr. potiskivanje ranjivosti). U nekim slučajevima može doprinijeti i osjećaju frustracije, socijalne izolacije ili ljutnje.”

Opasnost od smanjenja socijalnih vještina

S dolaskom društvenih medija i online kanala komunikacije počela se smanjivati potreba za druženjem uživo. Iako je mogućnost da nekome pošaljemo poruku ili ga nazovemo ako smo fizički udaljeni dobra stvar, problem nastaje kada se druženje u potpunosti prebaci na online kanale. Komunikacijom putem poziva ili poruka zapravo se drastično smanjuje  izloženost neverbalnim signalima i neposrednoj socijalnoj interakciji. To u konačnici može otežati razvoj empatije, asertivnosti i vještina rješavanja konflikata. 

Što je "sharenting" i kako odrastanje pred očima online publike utječe na djecu?

Ako se nikada niste našli u situaciji da problem morate riješiti “oči u oči” prirodno je da ćete nastaviti izbjegavati direktna suočavanja, ali to rezultira površnijim i fragmentiranim odnosima. Ovaj način komunikacije svakako pomaže osobama koje su socijalno anksiozne, ali važno zapamtiti da digitalna komunikacija ne može u potpunosti zamijeniti razvoj kroz neposredni kontakt. To je posebno važno za djecu čiji se mozak još uvijek razvija. 

Foto: Privatna arhiva Ivančice Bulut Gubić

Također, pretjerana, nekontrolirana i nekritička konzumacija online sadržaja povezuje se s povećanim rizikom od razvoja anksioznosti, depresivnosti, osjećaja usamljenosti i smanjene percepcije vlastite vrijednosti. Ponekad može doći do poremećaja spavanja, poteškoća s regulacijom emocija, smanjene tolerancije na frustrirajuće podražaje te smanjene koncentracije. 

Digitalna pismenost važna je za bolju navigaciju društvenim mrežama

Kao što je napomenuto, društveni su mediji donijeli mnogo toga dobroga te su nam proširili vidike, ali nužno je koristiti ih odgovorno. Ključnu ulogu u edukaciji djece i mladih o tome kojim sadržajima treba vjerovati, a koje je bolje zaobići imaju roditelji, škole i institucije. 

Roditelji bi trebali biti primjer svojoj djeci kada je u pitanju korištenje društvenih mreža, količinski i sadržajno. Postavljanje zdravih granica i otvorena komunikacija o svim temama pomoći će djeci da lakše razumiju digitalni sadržaj koji im algoritmi plasiraju. Škole bi putem preventivnih programa trebale razvijati digitalnu i medijsku pismenost svojih učenika. Institucije su te koje preuzimaju odgovornost u regulaciji sadržaja i osiguravanju sigurnijeg digitalnog okruženja. Za mlade je zapravo ključno je razvijati kritičko mišljenje i sposobnost evaluacije informacija. Skrolajući TikTokom ili sličnim mrežama naići će na mnogo lažnih i obmanjujućih informacija, ali uz pravilnu edukaciju vrlo će ih lako prepoznati. 

Dijete stalno igra videoigre? Evo kada to postaje problem

Psihologinja Bulut Gubić preporučuje razvoj sveobuhvatnih programa za mlade: “Ovi bi programi trebali uključivati edukaciju o medijskoj i digitalnoj pismenosti, razvoj socio-emocionalnih vještina (emocionalna regulacija, samopouzdanje), programe prevencije rizičnih ponašanja na internetu, edukaciju roditelja o digitalnim navikama djece i poticanje uravnoteženog odnosa između online i offline aktivnosti. Naglasak bi trebao biti na ranoj prevenciji, jačanju zaštitnih čimbenika te pravovremenom prepoznavanju rizičnih obrazaca ponašanja.”

Na kraju, društvene su mreže dio života svih nas, pa tako i djece i adolescenata. Ne radi se o tome da bismo ih trebali prestati koristiti, već je važno koristiti ih na odgovoran način. Kada naučite evaluirati sadržaje koje vidite u digitalnom ćete se prostoru kretati sigurnije i s manje rizika. Mladima je važno omogućiti da uče o svojoj okolini na različite načine, pa tako i putem društvenih platformi, ali zapamtite da je jednako važno, ako ne i važnije od toga, naučiti ih komunicirati u stvarnom svijetu.