Iako većina ljudi uživa u društvu životinja i rado ima kućne ljubimce, bilo da se radi o psu, mački, ptici ili zmiji, postoje i oni koji ih se boje. Strah od životinja nije nova boljka niti nešto nepoznato, ali koja je zapravo psihološka pozadina tog straha? O temi razgovaramo s psihologinjom Dajanom Čopec koja je podijelila neke važne uvide u ljudsku psihu i razloge zbog kojih se neki ljudi užasavaju kontakta s, većini bezazlenim, kućnim ljubimcima kakvi su mačke ili psi. 

Većina je strahova naučena, pa tako i strah od “čovjekovog najboljeg prijatelja” kaže psihologinja i dodaje da se najčešće razvija kao posljedica negativnih iskustava (primjerice ugriza ili napada psa): “Taj se događaj potom generalizira na sve susrete sa psima pa dolazi do razvoja osjećaja straha, ali i misli koje ga pojačavaju i održavaju, poput “sigurno će me napasti”. Veliku ulogu ima i promatranje tuđeg ponašanja, posebno u razdoblju odrastanja.”

Kako pas u kućanstvu može poboljšati mentalno zdravlje tinejdžera?

Na razvoj fobije posebno su osjetljiva djeca roditelja koji se i sami boje pasa. Ona gledaju svoje roditelje koje smatraju uzorima te kada primijete strah od životinja i sami ga razvijaju. Ipak, ponekad je upravo nedostatak kontakta sa životinjama razlog straha od njih, s obzirom na to da se ljudi često boje onoga što im je nepoznato. Nepredvidive i nove situacije mogu biti stresne za čovjeka pa se pojavljuje strah jer se radi o situacijama u kojima su osjećaji sigurnosti i kontrole, kojima ljudski mozak prirodno teži, ograničeni.

Strah od životinja ponekad se pojačava ako usporedno osjećamo i gađenje

Iako su gađenje i strah dva različita osjećaja, kada su u pitanju određene vrste životinja, ovi osjećaji mogu pojačavati jedan drugoga. Važno je spoznati da se strah javlja u situacijama u kojima se osjećamo ugroženo, a gađenje osjećamo prema nečemu što nam se čini štetnim, prljavim, neugodnog mirisa ili izaziva strah od kontaminacije. 

Radi se o dva različita emocionalna sustava, ali njihova aktivacija može imati istu posljedicu, a to je izbjegavanje: “U kontekstu straha izbjegavamo susret sa životinjom jer strah aktivira bijeg zbog potrebe za zaštitom. S druge strane, gađenje aktivira izbjegavanje jer se ne želimo susresti s nečim što doživljavamo odbojnim. Kod nekih životinja, poput pauka ili zmija, često su prisutna oba osjećaja istovremeno pa se međusobno pojačavaju.”

Magnific

Kada govorimo o zmijama i paucima, ljudi imaju evolucijsku predispoziciju za razvijanje strahova od tih životinja zbog toga što su nam u davnoj prošlosti predstavljale mnogo veću prijetnju nego je to slučaj u modernom dobu. Ipak, sama evolucijska predispozicija nije dovoljna za razvoj strahova ili fobija. Mnogo važniju ulogu imaju individualan karakter osobe, odrastanje, okolina, odgoj, mediji i iskustva koji utječu na pojavu fobije. 

Osim toga, životinje poput zmija ili paukova su često prikazane kao negativne u filmovima ili crtićima pa su ljudi od malena izloženi informacijama da su ove vrste opasne, što povećava vjerojatnost straha. Većina ljudi ima više iskustva s psima jer se smatraju klasičnim kućnim ljubimcima te su obično prikazani kao “dobri” likovi i u njihovom je slučaju strah u velikom postotku povezan izravno s konkretnim lošim iskustvom. 

Magnific

Bitno je napomenuti da se kod nekih ljudi strah od životinja povezuje s prijetnjom zdravlju. Dakle, to više nije samo strah od fizičke boli ili potencijalnog napada na tijelo, već i zabrinutost od zaraze. Kod takvih je osoba vjerojatno izraženija i anksioznost vezana uz samo zdravlje, a životinje predstavljaju dodatan oblik prijetnje i manifestacije tog straha. 

Strah od životinja može se prevladati

“Snažne su reakcije najčešće povezane s osjećajem nepredvidivosti. Evolucijski je nepredvidivost predstavljala prijetnju. Značila je nesigurnost, a zbog toga i opasnost. Nepredvidivost traži stalno stanje pripravnosti. Životinje ne komuniciraju verbalno, kreću se spontano i zbog toga su njihove reakcije nepredvidive. Ljudski mozak koji voli kontrolu tada ulazi u stanje pripravnosti u kojem su naše reakcije impulzivnije i snažnije”, objasnila je psihologinja Čopec. 

Jeste li čuli za jogu sa štencima? Stigla je i u Zagreb

Unatoč evolucijskoj predispoziciji za strah, na fobiji od životinja može se raditi. Ono što je bitno jest praćenje obrazaca ponašanja kako bismo ih mogli mijenjati. Strah je individualan osjećaj koji svatko doživljava na svoj način, a mnogi ljudi čine pogreške razmišljajući da su “svi psi opasni”, tj. generaliziraju umjesto da se baziraju na jedinku pred njima. Takve je misli kod samog sebe potrebno prepoznati i potom ih namjerno zamijeniti racionalnijima.. 

Dajana Čopec naglašava da naše misli imaju iznimno snažan utjecaj na ono što osjećamo pa obrascima razmišljanja direktno utječemo na to što ćemo osjećati i koliko dugo će se određeni osjećaj zadržati u nama. 

Magnific

Drugi je korak prema prevladavanju straha od životinja postepeno izlaganje: “Kreće se od samog gledanja životinje na fotografiji prije nego što se dođe do potpune izloženosti. Tako, uz ugodna iskustva, mozak polako uči da životinja nije toliko opasna koliko se činila.”

Psihologinja se dotaknula još jednog aspekta straha od životinja, a to je mogućnost da je taj strah zapravo manifestacija nekog drugog dubljeg straha. Osobe koje teže podnose neizvjesnost mogu istu povezati i sa životinjama kao i s bilo kojom drugom situacijom u kojoj ju doživljavaju. U tim će slučajevima strah ipak biti općenito povezan sa životinjama, a rjeđe s nekim specifičnim vrstama. 

Na samom kraju valja napomenuti da je strah od životinja nešto sasvim normalno i zapravo iskonski ljudsko, ali i da se nikako ne radi o problemu koji se ne može riješiti uz stručnu podršku i vlastitu ustrajnost.