Aneurizma abdominalne aorte stanje je za koje mnogi možda i nisu čuli, a posebno je opasno jer često ne daje nikakve simptome. Problem nastaje u slučajevima u kojima se prvi ozbiljni znakovi pojave tek kada dođe do njezina pucanja što onda zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Radi se o stanju proširenja najveće krvne žile u ljudskom tijelu više od 50 posto. Prosječna veličina nepatološki promijenjene aorte je dva centimetra i ne smatra se aneurizmom dok ne naraste do tri centimetra. Promjene se događaju u sastavu stijenke krvne žile kojom ona gubi uobičajen omjer proteinskih i staničnih komponenti zbog čega dolazi do njezinog širenja. 

Kako izgleda biopsija, boli li i koliko se čeka nalaz? Onkologinja odgovara na najčešća pitanja

Kako bismo saznali postoji li način da se stanje uoči ranije, tko je u najvećem riziku te kakva je razlika kada su u pitanju žene i muškarci, razgovaramo s vaskularnim kirurgom Markom Grgićem. 

“Sama aneurizma ne uzrokuje simptome dok ne postane kasno, odnosno dok ne počne ruptura ili pucanje. U rjeđim slučajevima, kod pacijenata lakše tjelesne konstitucije može se prilikom ležanja primijetiti pulsiranje abdomena ili čak vidjeti povećana tvorba koja se kreće u skladu s otkucajima srca”, opisuje dr. Grgić na samom početku.

Aneurizma abdominalne aorte se obično otkriva sasvim slučajno

Bolest se najčešće otkriva sasvim slučajno, tijekom sistematskog pregleda ili pregledom vezanim za neku drugu bolest. Mogu proći godine prije nego pacijent sazna da boluje od ove bolesti. Dr. Grgić objašnjava kako se stanje u većini slučajeva otkriva ultrazvukom abdomena ili CT-om abdomena. U nekim rjeđim slučajevima otkrivaju ga RTG snimke kralježnice kada kalcifikati stijenke ukažu na patološko proširenje aorte.

“Ruptura aneurizme abdominalne aorte je izrazito opasno stanje s visokom stopom smrtnosti, a nažalost kada se javi prvi simptom ponekad je već kasno. Najčešće se javlja oštra bol u slabinskom dijelu kralježnice koja se širi prema prednjem dijelu abdomena. U tom trenutku krv iz aorte širi okolno tkivo što uzrokuje osjećaj boli. Tkivo može kraće vrijeme zadržati krvarenje, ali jednom kad ono popusti nastaje nešto što zovemo slobodnom rupturom koja za posljedicu ima nagli i brzi gubitak velike količine krvi. Tada nastupa loše opće stanje, uz nizak tlak i ubrzane otkucaje srca. Pacijent koji zna da ima aneurizmu te počne osjećati prethodno opisane simptome mora se bez odgode javiti u hitnu službu!”, upozorio je dr. Marko Grgić.

Postoje li razlike u riziku između muškaraca i žena?

Dr. Grgić kaže kako aneurizma najčešće pogađa muškarce starije od 60 godina, a dodatni rizik imaju osobe s arterijskom hipertenzijom u anamnezi. U 30 posto slučajeva liječnici otkrivaju da je pacijentu netko u užoj obitelji bolovao od aneurizme abdominalne aorte. Još jedan poznati čimbenik rizika jest pušenje. Iako su studije pokazale da ono nije presudno u nastanku same aneurizme, zna se da potiče njezin rast jednom kad nastane. 

Kod muškaraca aneurizma postaje opasna kada naraste više od 5,5 centimetara, a kod žena nakon 5 centimetara veličine. Vaskularni kirurg objašnjava da veličina ipak nije jedino što prati kod pacijenata: promatra oblik gdje razlikuje fuziformne kod kojih je proširenje jednako raspoređeno te sakularne koje su proširene značajnije u jednom dijelu. Potonje su opasnije i njih se operira kad su i manjih veličina. 

“Naglo povećanje aneurizme 5 milimetara u 6 mjeseci ili 1 centimetar u godinu dana i više, također je indikacija za operaciju bez obzira na veličinu same aneurizme. Postoje i pojedini drugi morfološki znakovi koje treba sagledati, a koji također mogu upućivati na povećanu vjerojatnost od rupture”, ističe.

Svaku aneurizmu nije potrebno operirati

Iako se radi o iznimno opasnom stanju što dr. Grgić stalno naglašava, ipak je potrebno znati da svaka aneurizma ne mora završiti operacijom. Ako se otkrije na vrijeme i ne zadovoljava spomenute kriterije za operaciju, liječnik prati stanje sve dok ne dođe do potrebe za zahvatom. 

Ovisno o obliku aneurizme i drugim bolestima koje pacijent ima, liječenje može uključivati endovaskularni zahvat, odnosno postavljanje prekrivenog stenta, ili otvorenu kiruršku operaciju. Obje metode imaju svoje prednosti i nedostatke, zbog čega se odluka o načinu liječenja donosi individualno, uzimajući u obzir zdravstveno stanje pacijenta i karakteristike same aneurizme.

Upravo zato važno je aneurizmu otkriti na vrijeme, dok još postoji mogućnost njezina praćenja i planiranja odgovarajućeg liječenja.