Sumnja na zloćudnu bolest kod većine će ljudi sama po sebi izazvati strah, no što kada se tome pridoda i strah od biopsije? Mnogi ne znaju na koji se način obavlja ova pretraga, boli li te koliko dugo će morati čekati na nalaz. Zbog toga smo ovom prilikom razgovarali s onkologinjom Jelenom Prošev koja nam je dala odgovore na ova i još neka bitna pitanja vezana za postupak biopsije koji je u mnogo slučajeva presudan za uspješno liječenje.

Znate li što su tumorski markeri? Dr. Prošev otkriva kada su važni onkolozima

Biopsija se obavlja kada postoji sumnja o malignosti neke izrasline na ili u tijelu pacijenta. Neovisno o tome postavlja li se sumnja radiološki ili klinički uvijek je potrebno uzeti uzorak da bi se ona potvrdila ili otklonila. 

“Ponekad je dovoljno uzeti citološki uzorak, no u većini slučajeva ipak je potrebno napraviti biopsiju, tj. tankom iglom uzeti uzorak koji se potom obradi i pripremi za patologa. Patolog potom promatra uzorak pod mikroskopom i donosi zaključak radi li se o malignoj ili benignoj tvorbi. Postoje vrlo rijetke iznimke kada se dijagnoza može postaviti radiološki, kao u nekim slučajevima hepatocelularnog karcinoma, ali u pravilu se uvijek radi biopsija”, opisuje dr. Prošev na koji se način ispituje uzorak. 

Biopsija je neophodan postupak jer se putem nje definira o kojoj se podvrsti karcinoma radi, koliko je agresivan te koje receptore izražavaju tumorske stanice. Dr. Prošev naglašava kako se na ovaj način saznaje gotove sve što je potrebno onkološkom timu za odluku o planu liječenja bolesnika.

Kako stvarno izgleda biopsija

Biopsija se, kako smo spomenuli, radi na način da se iz nepoznate tvorbe na tijelu pacijenta uzima uzorak koji se zatim priprema i šalje na analizu. Koliko će postupak biti zahtjevan i neugodan zapravo ovisi o tome gdje se tvorba nalazi i koliko je dostupna liječniku koji ga obavlja: “Ako se radi o tvorbi koja je najdostupnija preko kože, kao kod, primjerice, karcinoma dojke, onda se prvo  koža dezinficira i premaže lokalnim anestetikom, potom se tom mjestu pristupi sa sterilnom  iglom za biopsiju te se uzme uzorak. Ako govorimo o karcinomu pluća, do uzorka se dolazi bronhoskopijom ili transtorakalnom biopsijom. Kod suspektnog karcinoma debelog crijeva,  do uzorka se dolazi kolonoskopijom, dok se primjerice suspektan madež otklanja kirurški u lokalnoj anesteziji.”

Koliko se čeka nalaz biopsije i što on može otkriti? 

Uzorak tumora koji se uzima biopsijom najprije je potrebno tehnički obraditi, a potom ga se može poslati patologu koju će ga analizirati pod mikroskopom. Obrada traje nekoliko dana pa se nalaz ne može dobiti isti dan, već ćete najčešće čekati sedam do deset dana, nakon čega se na tumorskom tkivu često radi dodatna imunohistokemijska ili molekularna analiza kako bi se što točnije odredio podtip karcinoma, izražava li karcinom na svojoj površini određene proteine, te postoje li mutacije. 

Onkologinja o prvim znakovima raka: „Genetika puni pištolj, a životne navike povlače okidač”

Opisani postupci, naravno, produljuju vrijeme dobivanja konačnih rezultata, ističe dr. Prošev, ali neizostavni su u suvremenoj onkologiji kako bi rezultati što više pomogli u liječenju pacijenata. Posebno su bitni ako govorimo o karcinomu dojke, pluća, ali također i o melanomima, karcinomu želuca te karcinomu glave i vrata. 

“Osim zbog svih ranije spomenutih razloga, biopsija je posebno važna kod planiranja liječenja proširenog raka jer se iz uzorka biopsije može napraviti sveobuhvatno gensko profiliranje tumora”, pojašnjava onkologinja. 

To znači da se tumorsko tkivo analizira na više desetaka ili stotina mogućih mutacija, a ako se otkriju određene mutacije za koje postoji ciljana terapija, tijek liječenja se može bolje prilagoditi bolesniku. 

“Danas, s razvojem novih lijekova, imamo brojne mogućnosti liječenja koje nismo imali prije 10 ili 15 godina. No, neće svaki novi lijek biti učinkovit kod svih bolesnika koji imaju određeni karcinom, stoga je potrebno dodatno analizirati tumorsko tkivo da bismo identificirali bolesnike koji će potencijalno odgovoriti na određeni lijek”, poručila je. 

Mit: Biopsija može „probuditi” tumor ili uzrokovati njegovo širenje

Jedan od čestih mitova vezanih za postupak biopsije, a na koji se osvrnula i onkologinja Prošev je vjerovanje da će biopsija uzrokovati širenje tumora. Odmah nam objašnjava da taj strah nije utemeljen jer biopsija ne aktivira tumor niti ga čini agresivnijim. 

“Istina je da kod pojedinih tumora postoji vrlo mali rizik da se tumorske stanice tijekom prolaska igle nađu uzduž njezina puta. No taj je rizik iznimno malen, ovisi o vrsti tumora i načinu na koji se biopsija izvodi, a tehnike koje danas koristimo razvijene su upravo tako da ga dodatno smanje”, umiruje Jelena Prošev objašnjavajući zašto nema razloga za strah.

Posljedice koje pacijent može primijetiti nakon biopsije zapravo se odnose na veću ili manju oteklinu na mjestu s kojeg je uziman uzorak. Zbog toga ljudi ponekad pomisle da je tumor počeo rasti iako to nije istina. 

"Naš posao nije samo tuga": Onkologinja otkriva što ju svakog dana motivira

Na kraju, poručila je koliko je biopsija važan postupak kojeg se ne treba bojati jer se bez njega ne može započeti onkološko liječenje. Ona je neizostavan korak u postavljanju točne dijagnoze, a posljedično i biranja terapije te liječenja pacijenta.