„Sjećam se jutarnje vizite u 7, njih sedam ili osam liječnika i govore mi: 'Ali, gospođo Marić, morate biti realni, pogledajte vaš mozak.' U sjećanju mi je ostalo kako mi pokazuju snimku mozga koji izgleda kao ementaler (multipla skleroza znači mnoštvo upala)“ – tako svoju priču započinje Anđa Marić, mnogima poznata kao pjevačica popularne gripe Flare, koja je posljednjih godina mnogima motivacija – sada ne svojim pjevačkim sposobnostima nego životom s teškom dijagnozom multiple skleroze.

„Najvažnije je na koji način ja gledam na to što mi se dogodilo u životu. Istina je u interpretaciji događaja od strane promatrača. E to meni pomaže – način na koji gledam na stvari u životu. Taj događaj me nije traumatizirao ni obeshrabrio, iako su mi govorili da ću za dvije godine od dijagnoze biti paraplegičarka. Mislim da je sila koja me spasila bio čisti bijes zbog te prognoze i inat koji sam osjetila u sebi: Oni ne znaju s kim pričaju! Sad će vidjeti!“, govori nam Anđa.

Vaša glazbena karijera zasigurno Vam je donijela mnoštvo ljudi oko Vas. Koliko se to promijenilo nakon dijagnoze?

„Pa da, kad sam se razboljela, izgubila sam većinu ljudi oko sebe, raspršili su se kao insekti. To mi se već dogodilo i kada sam se razvela – nitko ne voli tužne ljude. Ali na te životne situacije gledam kao na sito. U njemu, nakon tih životnih turbulencija, ostanu samo grumeni zlata i dijamanata, samo pravi ljudi.

Zato najviše volim pitanje: „Tko zna što je dobro u ovome, a što ja još ne vidim?“ Ne mislim da sam ništa posebno – mislim da svatko od nas ima nadljudske sposobnosti da spasi samog sebe, samo što nisu svi u situaciji u kojoj to moraju iskoristiti.

Mnogi Vas smatraju motivacijom i ženom koja ne odustaje. Što Vas motivira u ovako ispunjenom životu, koji je, realno, aktivniji nego što imaju mnoge posve zdrave osobe? I što sve sad trenutno zapravo radite?

Baš Vam hvala na ovoj opasci! Da, aktivna sam i baterije su mi pune i obožavam sve što radim! Moja najnovija strast je promoviranje moje linije prirodne bio kozmetike na bazi CBD-a Ganđa. Osim toga, vodim i grupu na Facebooku za duhovni razvoj Mala škola za veliki život, te svoju online školicu, platformu za coaching i osobni razvoj koja se isto tako zove. Najveća motivacija su mi ljudi koji mi pišu ili mi kažu: „Hvala ti, Anđela, baš sam danas trebala vidjeti ovaj tvoj video.“

Neki dan mi je žena rekla da mi je beskrajno zahvalna što sam joj pomogla da pronađe snagu u borbi protiv karcinoma dojke. To su za mene grandiozni uspjesi koji me ispunjavaju beskrajnom poniznošću pred univerzalnom savršenom inteligencijom koja vodi moj život. Ako je moja muka i pobjeda nad perspektivom mog života nekome pomogla, moj život dobiva sasvim novi smisao.

Što Vam je bio najveći izazov s kojim ste se suočili tijekom suživota s MS-om?

Najviše sam se bojala da ću biti nepokretna. Mislila sam da to ne bih preživjela i željela sam, ako se to dogodi, da umrem na mjestu. Zato pazite čega se bojite. Strah je kao da planirate ono što ne želite. Tako je meni život pokazao kako je biti nepokretan i da vrlo dobro mogu živjeti i tako – iako je bilo kratko, silom svoje volje sam to vrlo brzo prevladala. Dobila sam dokaz da sam jača nego što sam ikada mislila.

Često spominjete snagu pozitivnog razmišljanja. Kako to funkcionira u praksi, jer izazove i dijagnoze ne možemo negirati? U čemu je trik?

Anđa Marić

Upravo suprotno – dijagnoze i izazove morate negirati. Na njih treba reagirati, poduzeti akciju, otići liječniku i, nakon što to učinite, u svakom satu vašeg  dana ih treba apsolutno ignorirati i negirati te živjeti kao da toga nema. Inače to samo učvršćujete i dajete tome važnost, pa to stanje počinje biti vaš identitet.

U tim situacijama morate postati netko drugi i živjeti i ponašati se kao da ste zdrava osoba – što bi ona napravila, što bi naručila, što bi jela, s kim bi razgovarala, čim bi se bavila, o čemu bi razmišljala, što bi čitala, koliko bi vježbala. Ne možete ostati isti – jer da je vaše ponašanje bilo ispravno i vaše navike dobre, ne biste se ni razboljeli. Nadam se da me razumijete, ako ne – dođite kod mene na coaching!

Kako izgleda Vaša dnevna rutina i imate li loših i dobrih dana pa se prilagođavate njima?

Naravno da imam loših dana. Isto kao što more nije lijepo samo kad je bonaca, tako i mi imamo pravo biti loše volje, imati loš dan, biti nervozni ili nesretni ili tužni. Važno je da ispraznimo taj kontejner, taj naboj emocije – da se isplačemo kao da želimo dobiti Oskara za to. Tek tada, kada smo emocionalno prazni, možemo odabrati neko drugo stanje.

Koliko pažnje pridajete prehrani i smatrate li je važnom u svom životu?

Prehrana je gorivo za ovu divnu mašinu u kojoj živim ovaj život. Želim jesti zdrave namirnice, bogate nutritivnim vrijednostima i energijom. To je vrlo važno.

Koja je najvažnija životna lekcija koju ste naučili kroz dijagnozu?

Naučila sam da je smisao života biti najbolja verzija sebe – svaki dan. Dakle, svaki dan malo bolja nego jučer.

Kako ste se prije dijagnoze nosili sa stresom, a kako to činite danas?

Prije dijagnoze sam se nosila sa stresom tako da sam si doslovno zapalila mozak od pretjeranog razmišljanja i kopanja po sjećanjima. Nema slučajnosti – multiplu dobivaju ljudi s previše aktivnim analitičkim umom, koji ne znaju smiriti svoje misli prije spavanja, ne čuvaju se, ne znaju reći “ne”, ne vole se i ne znaju se staviti na prvo mjesto. Zato nas tijelo zaustavi.

Ako nas neće zaustaviti naš um, onda će naše drago tijelo. Štitnjaču često imaju ljudi koji pokušavaju kontrolirati život.

Rak je duboki bijes ili tuga, nešto što ne možeš oprostiti iz svoje prošlosti. Artritis na prstima – što ne možeš pustiti? Ima jako puno smisla ta poznata lista simptoma bolesti od Louise Hay. Proučite je! isto tako toplo preporučam knjige od doktora Gabor Matea. Ima iste spoznaje - kada ne proživimo svoje emocije, kada ne živimo svoju istinu, oboli neki naš organ.

Činjenica je da žene češće obolijevaju od autoimunih bolesti…

Da, zato što smo programirane da nema stajanja. Nikada nismo vidjele da su naše mame ili bake rekle: „Čekaj, trebam se malo odmoriti, treba mi vremena za mene.“ To je bilo nezamislivo. Zašto bih ja sebe čuvala, ako je moja baka ili mama od jutra do mraka prala, kuhala, čistila, radila i servirala cijelu obitelj?! Eto zašto se žene češće razbolijevaju – jer su same sebi zadnje na listi prioriteta,

Ostavljate dojam vedre i pozitivne osobe pa bi nam značilo da podijelite s nama – kako se nosite s teškim trenucima? Shvatit ćemo to kao savjet.

Najprije sam u ogledalu pronašla svoju vlastitu spasiteljicu, koja mi je spasila život. Postala sam svoja najbolja prijateljica, motivatorica i roditelj. Ja sam produkt dubokog i velikog rada na sebi, puno školovanja, ali najbitnije – da se pojavljujem svaki dan u svom životu. I bez obzira na to kako se osjećam, kada mi se nešto dogodi, uvijek se pitam: „Tko zna zašto je to dobro za mene, a ja to još ne vidim?“ Pa evo, vidjeli ste nedavno pad zrakoplova u Indiji i ljude koji su zakasnili na let i ostali živi – kad negdje kasnimo ili nam se nešto dogodi, tko zna što je dobro u tome što mi još ne možemo ni zamisliti!

Ja sam zbog ovoga postala bolja osoba, bolja mama, bolja prijateljica, bolja sestra – otkrila sam svoju snagu i otkrila da sam spisateljica. Moj život je predivan – drugačiji, ali predivan.

Dijana Kopjar Mucak