Jeste li znali da čak 20 do 78 posto trudnica prijavljuje neki stupanj straha povezan s trudnoćom i porodom? Da, neki oblik straha od poroda vrlo je čest iako se o toj temi možda i ne govori u tolikoj mjeri. Naravno, ovdje je važno znati razliku između straha koji se pojavljuje zbog neizvjesnosti, nečeg nepoznatog, osjećaja gubitka kontrole ili predaje kontrole nekome drugome od straha koji ometa svakodnevno funkcioniranje žene i koji se u tom slučaju naziva tokofobijom.

„Trudnički trbuh“ ne nestaje nakon poroda? Trenerica objašnjava kada je riječ o dijastazi

O razlozima straha od poroda, trudnoće i majčinstva te kada se radi o normalnim osjećajima, a kada o stanju koje zahtijeva veću pozornost razgovaramo s psihologinjom Tihanom Starčević. Kaže nam kako strah zapravo nije negativna emocija, već neugodna te ima funkciju upozoravanja osobe na ono što joj je važno ili prijeteće. Problem nastaje kada taj strah postane paralizirajući i osoba zbog njega više ne može normalno funkcionirati i donositi svakodnevne odluke. 

Zabrinutost ili tokofobija?

“Zabrinutost je specifična, dolazi i prolazi, i ne sprječava ženu da funkcionira, planira, ide na preglede. Tokofobija je preplavljujuća i paralizirajuća, ne dolazi i prolazi nego ostaje, i mijenja ponašanje na način koji može ozbiljno narušiti funkcioniranje i otežati donošenje odluka i traženje zdravstvene skrbi”, objašnjava razliku psihologinja.

Tokofobija može biti:

• primarna: strah koji postoji prije prvog iskustva trudnoće ili poroda
• sekundarna: nakon traumatičnog iskustva vezanog uz prijašnju trudnoću ili porod

Također se može javiti  i u sklopu drugih psihičkih teškoća, a prepoznaje se po napadajima panike, intenzivnom emocionalnom stresu, nesanici, po tome da žena bolnicu izbjegava u širokom luku, ili po rizičnim ponašanjima poput izbjegavanja pregleda pa čak i skrivanja trudnoće.

Magnific

“Ti simptomi sami po sebi ne postavljaju dijagnozu, nego upućuju na potrebu za stručnom procjenom”, ističe psihologinja Starčević i dodaje da je za postavljanje dijagnoze najvažnije pitanje ometa li ovaj strah svakodnevicu žene. Problemi sa spavanjem, naglo buđenje usred noći ili rano ujutro, problemi s koncentracijom ili bježanje od poroda umjesto pripremanje za njega upućuju na činjenicu da se tu više ne radi samo o tremi, već je potrebna stručna pomoć.

Na strah od trudnoće, poroda ili majčinstva mogu utjecati djetinjstvo, odnos s roditeljima i ranija trauma

Sve ljude grade njihova životna iskustva, a posebno ona iz djetinjstva. Isto vrijedi i kada je u pitanju strah od poroda ili majčinstva što se prečesto zanemaruje. Psihologinja Tihana Starčević objašnjava kako strah od poroda može imati dvije dimenzije. Moguće je da se žena plaši samog čina rađanja, ali i onoga što rađanje donosi sa sobom jednom kada dijete dođe u njezin život, a to je nova uloga koju je prvi put promatrala gledajući vlastitu majku.

Što se događa sa zdjeličnim dnom nakon poroda? Ginekologinja: „Kada se pojave poteškoće na pregled ne treba čekati godinu ili dvije“

Siguran i topao odnos s majkom često uvjetuje unutarnji model na koji se žena čak i nesvjesno može osloniti. S druge strane, ako je u nekim slučajevima majka bila odsutna, hladna ili preplavljena, moguće je da će se žena koja tek treba postati majka bojati da će ponoviti isti obrazac. Ovaj strah zna biti jednako intenzivan kao strah od same boli poroda, a ponekad još i više. 

Sekundarna tokofobija često je vezana upravo za to: “Ranija trauma, gubitak, zlostavljanje, prijašnji težak porod ili gubitak trudnoće, ima tendenciju aktivirati se baš u ovom razdoblju, jer trudnoća i porod nose toliku razinu fizičke izloženosti i ranjivosti da se stari obrasci lako probude. Ono što nazivamo sekundarnom tokofobijom, dakle strahom koji je posljedica ranijeg iskustva, često ima korijen upravo tu.”

Uspoređivanje s drugima uvijek je loša ideja

Današnji svijet digitalnih medija još je više produbio problem uspoređivanja sebe s ljudima oko sebe. Danas je taj problem postao još veći jer za razliku od prošlosti, kada ste se uspoređivali samo s prijateljicom iz srednje škole ili svojom susjedom, danas imate pristup naoko savršenim životima milijuna ljudi koji svaki svoj korak dijele na društvenim mrežama. Ne čudi zbog toga da mnoge nove trudnice imaju osjećaj kako porod i majčinstvo mogu voditi samo u jednom od dva smjera: u potpunu katastrofu ili idilu. Naravno, kako objašnjava psihologinja, iskustvo većine žena u stvarnosti ne spada niti u jednu od te dvije kategorije.

Trudnoća mijenja mozak žene: Otkrivena neočekivanu promjenu koja može pomoći majkama

“Sadržaj koji se ženama prikazuje na društvenim mrežama nije nužno reprezentativan za prosječno iskustvo poroda. Pažnju često privlače emocionalno snažne i ekstremne priče. Ili traumatično iskustvo poroda ili glatko uređena slika majčinstva s filtrima. Nijedno od to dvoje ne predstavlja prosječno iskustvo, ali žena koja tek razmišlja o trudnoći to ne zna. Ona vidi desetke sličnih priča i zaključi da je to normalno”, upozorava Tihana Starčević.

Magnific

Važno je sjetiti se da se strah smanjuje pravovremenim i točnim informiranjem, a povećava neizvjesnošću i osjećajem prijetnje. Tuđa trauma na Instagramu na koju smo sasvim slučajno naišli nije informiranje, već izloženost bez konteksta, bez objašnjenja zašto se nešto dogodilo i što je specifično za tu situaciju. Djeluje suprotno od edukacije, povećava strah umjesto da ga smanji. S druge strane, idealizirane slike stvaraju očekivanja koja onda, kad stvarnost bude drugačija, otvaraju prostor za krivnju koju žena počinje osjećati jer je uvjerena da je svima drugima sve išlo glatko. 

Još nešto što nikako ne smijemo zaboraviti ono je što mnogo žena i danas čuje, a što bismo svakako trebali prestati koristiti. Radi se o poznatom izrazu “Zašto se žališ? Pretjeruješ. Moja baka je rađala na njivi”. 

“Kad netko kaže da su bake rađale na njivi, često zanemaruje da su žene u prošlosti imale slabiji pristup medicinskoj skrbi i da su komplikacije trudnoće i poroda nosile veći rizik. Tiho podnošenje boli tada često nije bilo izbor nego nužnost, a ne dokaz da bol nije postojala”, upozorava Tihana Starčević. 

Također, pitanje podrške nakon poroda iznimno je važno. U nekim su zajednicama postojali običaji višestruke pomoći ženi nakon poroda, primjerice preuzimanje kućanskih poslova i brige o starijoj djeci tijekom prvih tjedana. Međutim, iskustva su se razlikovala ovisno o vremenu, mjestu i društvenom položaju žene. Danas mnoge žene izlaze iz rodilišta s vrlo malo praktične podrške. Uspoređivati bol bez uspoređivanja podrške je, kaže psihologinja, jako nepošteno. Takva usporedba čini da žena koja se već osjeća preplavljeno nauči da o tome šuti, umjesto da potraži pomoć.

Moguće je psihološki se pripremiti za trudnoću i porod 

No, kako ne bi sve bilo tako crno, važno je znati da se pomoć uvijek može i treba potražiti. Iskustvo trudnoće, poroda i na kraju majčinstva za svaku će ženu biti drugačije, ali postoje načini na koje se možete za to pripremati. 

Konkretni savjeti za pripremu:

• Informirajte se iz pouzdanih izvora: Kad žena razumije što joj se točno događa u tijelu i koji su fiziološki znakovi napretka, neizvjesnost, koja je najveći generator straha, jednostavno ima manje prostora.
• Koristite tehnike disanja i tjelesne regulacije: Sporo, kontrolirano disanje i dulji izdah mogu pomoći u smanjenju fiziološke pobuđenosti i subjektivnog osjećaja panike. Tehnike disanja korisno je uvježbati prije poroda kako bi ih žena lakše primijenila kada trudovi postanu intenzivni.
• Preoblikujte unutarnji govor: Umjesto misli koje glase „Ovo neću izdržati“ učite ih zamijeniti s „Ovo je znak da moje tijelo radi ono što treba“. 
• Osigurajte si podršku: Prisutnost mirne, bliske osobe i kontinuirana podrška mogu smanjiti osjećaj straha i gubitka kontrole te poboljšati iskustvo poroda. 
• Promijenite odnos prema boli: Bol tijekom poroda često je dio fiziološkog procesa, ali sama po sebi nije jedini pokazatelj da porod napreduje uredno. O svakoj neuobičajenoj, nagloj ili zabrinjavajućoj boli treba obavijestiti zdravstveno osoblje. Ženama može pomoći ako bol promatraju kao iskustvo koje se može pratiti, objašnjavati i ublažavati, a ne nužno kao znak opasnosti.

Znate li da neki muškarci tijekom trudnoće partnerice osjećaju iste simptome? Ova pojava ima i naziv

Psihološka priprema ne bi trebala biti samo tehnika za sam dan poroda, već nešto što trebate napraviti mnogo ranije kako biste se osjećali sigurnije i otprilike znali kako ćete reagirati. Ako znate što vas najviše plaši, kako se nosite sa stresom, što vam nedostaje ili čega vam je previše znat ćete na čemu u mjesecima prije samog poroda trebate poraditi kako bi sve prošlo na najbolji mogući način. 

*Tekst nije zamjena za stručnu medicinsku ili psihološku pomoć. Ako prepoznajete opisane simptome tokofobije kod sebe ili nekog u vašoj blizini, obratite se ginekologu ili psihologu koji vas mogu uputiti dalje, po mogućnosti prije samog termina poroda.