Novo istraživanje japanskih znanstvenika sugerira da život s psom može imati pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje tinejdžera. O ovoj temi trenutno se mnogo govori jer se poremećaji raspoloženja i problemi u ponašanju kod mladih bilježe u cijelom svijetu, a roditelji, liječnici i škole traže načine kako ih pravovremeno prepoznati i ublažiti.

Studiju je provela Azabu University u Tokiju, a rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu iScience ukazuju da djeca koja odrastaju uz psa imaju manje problema sa socijalnim funkcioniranjem, manje agresivnog ponašanja i niže razine povlačenja u sebe, prenosi The Guardian. Istraživanje obuhvaća tinejdžere iz Tokija, ali nalazi se odnose na širu populaciju i otvaraju važna pitanja o ulozi kućnih ljubimaca u mentalnom zdravlju mladih.

Psihološki i biološki učinci suživota s psom

Profesor Takefumi Kikusui, voditelj istraživanja, navodi da boravak s psima može smanjiti stres i potaknuti lučenje oksitocina, hormona zaslužnog za osjećaj povezanosti i sigurnosti. Iako se o tim učincima već dugo govori, nova studija dodaje još jedan moguć mehanizam: mikrobiom. Znanstvenici smatraju da bi razmjena mikroorganizama između pasa i tinejdžera mogla imati blagotvoran učinak na emocionalno i socijalno funkcioniranje mladih.

Trebamo li pustiti ljubimce da spavaju s nama? Evo što kažu stručnjaci

U istraživanju su sudjelovale 343 mentalno i fizički zdrave mlade osobe, od kojih je 96 imalo psa u kućanstvu. Analiza je pokazala da su već s 13 godina djeca koja su imala psa bilježila niže rezultate u kategorijama socijalnih poteškoća, agresivnosti, delinkventnog ponašanja i povlačenja u sebe. Kada su navršili 14 godina, razlike su bile još vidljivije u usporedbi s vršnjacima koji nisu imali psa.

Freepik

Znanstvenici su zatim analizirali mikroorganizme iz sline ispitanika. Primijetili su da tinejdžeri koji nisu imali psa imaju znatno manju zastupljenost 12 različitih vrsta bakterija, uključujući vrste poput Streptococcus i Prevotella. To je otvorilo novo pitanje: može li mikrobiota djelomično objašnjavati razlike u ponašanju?

Pokusi na miševima

Kako bi ispitali moguću povezanost, istraživači su prenijeli mikroorganizme iz sline tinejdžera u laboratorijske miševe koji prirodno nemaju vlastitu mikrobiotu. Rezulton je bio zanimljiv. Miševi koji su dobili mikroorganizme od tinejdžera vlasnika pasa pokazali su više socijalnog njuškanja i približavanja drugima, uključujući pokušaje “spašavanja” zarobljenih jedinki, ponašanje koje znanstvenici nazivaju “empatijskom zabrinutošću”. Također su uočene razlike u bakterijama u probavnom sustavu tih miševa, koje su bile povezane s njihovim socijalnim ponašanjem, a neke od tih vrsta pronađene su i kod tinejdžera vlasnika pasa.

Kućni ljubimci jednako dobri za mentalno zdravlje kao i partner, pokazuje istraživanje

Unatoč zanimljivim nalazima, istraživači upozoravaju da ne mogu izravno usporediti ponašanje ljudi i miševa te da još uvijek nije poznato dolaze li promjene u mikrobiomu izravno od pasa ili su posljedica manjeg stresa kod djece koja ih posjeduju. Prof. Stefan Reber s njemačkog sveučilišta Ulm, koji nije sudjelovao u istraživanju, također ističe da je zasad potvrđena samo razlika u mikrobiomu između tinejdžera s psima i bez njih, ali ne i stvarni mehanizam koji stoji iza toga.

Pas može pomoći, ali nije rješenje za sve

Autori studije naglašavaju da posjedovanje psa nije univerzalni recept za dobro mentalno zdravlje. Djeca mogu imati koristi od kontakta sa životinjama, ali i raznovrstan mikrobiom može poboljšati emocionalno stanje i bez kućnog ljubimca. Istodobno, pas koji ima izražene probleme u ponašanju može stvarati dodatni stres u obitelji.

U konačnici, studija otvara važno pitanje: kako svakodnevni život s kućnim ljubimcem oblikuje psihološku dobrobit djece i tinejdžera? Odgovori su tek djelomično poznati, ali istraživanje pokazuje da blizina životinja kroz emocije, rutinu ili čak mikrosvijet bakterija može imati pozitivan učinak na mlade koji odrastaju u sve izazovnijem okruženju.