Prokrastinacija je jedan od onih tihih pratitelja svakodnevice koji se uvlači u živote ljudi bez obzira na dob ili posao, a posebno se javlja onda kada najviše želimo biti učinkoviti. I dok većina pokušava riješiti problem strožom disciplinom ili kritiziranjem sebe, nova psihološka saznanja autorice i istraživačice Fuschije Sirois upućuju na potpuno drugačiji pristup. Nakon više od 20 godina proučavanja razloga zbog kojih ljudi odgađaju obveze, Sirois pokazuje da nam najviše može pomoći ono što najmanje očekujemo: nježnost prema sebi, prenosi Grater Good Berkeley.

Iako se čini nelogično, samokritika često dodatno pojača osjećaj pritiska i tjeskobe. Kad se grubo osuđujemo zato što kasnimo sa zadatkom, taj pritisak ne stvara motivaciju, nego želju da pobjegnemo od neugodnih emocija. Upravo u toj točki prokrastinacija postaje privremeno olakšanje, ali dugoročno nas košta energije, samopouzdanja i napretka.

Psihologinja otkriva: 10 jednostavnih načina do boljeg mentalnog zdravlja

Sirois naglašava da se iza odgađanja najčešće ne krije lijenost, nego potreba da se izbjegne nelagoda. A kada svaki neuspjeh ili zastoj promatramo kao dokaz osobne slabosti, odgađanje postaje još učestalije. Zato predlaže dvije neuobičajene, ali znanstveno potvrđene strategije: samosuosjećanje i samooproštaj.

Budite blagi prema samome sebi i oprostite si

Samosuosjećanje znači odnositi se prema sebi jednako kao prema prijatelju koji se muči s istim problemom. Umjesto grubih riječi i osuđivanja, pristupamo vlastitim pogreškama toplije i realnije. Takav stav ne znači popuštanje sebi, nego stvaranje emocionalnog prostora u kojem ne bježimo od zadatka.

Istraživanja pokazuju da ljudi koji koji su u stanju biti blaži prema sebu rjeđe upadaju u spiralu odgađanja. Kada pogriješe, ne ruše se pod pritiskom, nego lakše prepoznaju što im treba kako bi nastavili dalje; predah, jasniji plan ili jednostavno malo razumijevanja prema vlastitim granicama.

Freepik

Još jedan ključan element je opraštanje samome sebi. Kada sebi zamjerimo propuštenu priliku, lošu organizaciju ili odgađanje, negativne emocije mogu postati toliko jake da potpuno blokiraju želju za promjenom. Oprost nije “brisanje odgovornosti”, nego svjesno napuštanje srama koji nas drži zarobljenima u prošlim pogreškama.

Jedno istraživanje na sveučilišnim studentima pokazalo je da su oni koji su oprostili sebi zbog odgađanja priprema za prvi ispit kasnije manje odgađali drugi. Razlika nije bila u disciplini, nego u raspoloženju: manje krivnje i srama omogućilo im je da se usredotoče na rješenje umjesto na kažnjavanje sebe.

Kako to izgleda u praksi?

Umjesto misli poput: “Opet si nesposoban, svi drugi to rade bolje”, korisnije je reći:
“Teško mi je početi i nisam ponosan na to, ali mogu pokušati ponovno i napraviti mali korak.”

Oporavak od burnouta je moguć. Evo kako

Zvuči jednostavno, ali ova promjena u unutarnjem dijalogu mijenja način na koji tijelo i um reagiraju na stres. Samosusojećanje smanjuje emocionalni teret i vraća motivaciju, dok opraštanje samome sebi prekida ciklus srama i izbjegavanja. Umjesto da prokrastinaciju doživljavamo kao karakterni nedostatak, dobro je početi je promatrati kao emocionalni signal. Kad naučimo prema sebi pristupiti s više razumijevanja, lakše se vraćamo na put koji smo zamislili. A prema riječima Fuschije Sirois, pravi napredak često počinje tek kad prestanemo kažnjavati sebe i dopustimo si da budemo ljudi s manama.